|
otkako nisi tu grad je nekako veći i zrak je nekako oštriji, ja dišem jače i glasnije, otkako nisi tu sve tvoje je moje i mene je nekako više, tebe je nekako manje, dišem sve jače i glasnije, otkako nisi tu kao riba na suhom sanjam kako će mi izrasti pluća, poput krila kojima ću udahnuti slobodu otkako nisi tu |