|
pokušam ti objasniti lice bure na nebu od mraka, znaš ono, kad se zvijezde jasno vide točno u licima i naličjima; odakle ti tako plave oči, upitaš li se? uživam i prezirem dim istovremeno; zrak oko mene čist je i siv kao normalno; tvoje ime poznajem od prije, kao i vrhove tvojih cipela skrivene u mraku na posljednjoj od stepenica između dvije razine, pokraj bunkera; gore raspravljamo, dole razgovaramo, u međuprostoru ležimo na strunjačama i promatramo nebo, iščekujući kišu sve bolje primjećujemo zvijezde i smješimo se zamotaj luksuz oko doživljaja i budi pravedan u sudbi, smiješi se i vježbaj zahvalnost jer naravno da je moglo gore, ali da li je moglo biti bolje? smiješi se, poplavi postoji preljev ispod nas, i kanal koji vodi u more kršem prosipamo se kamenom u mahovinu, zapisujemo smjer do stijene, sve ostalo moralo je biti dijagonalno, zar ne? čekam te s ovog ruba mjeseca, desno u lijevom zavoju ljubavi i ručne kočnice. |
|
premalo vremena za ljubav duboke misli nepredviđene pokrete spontanost vrištanje u nedogled; đorđe, tja, kako je to moguće ako vremena bar još ima neograničeno, đorđe, šta ti radiš po cijele dane? meni biti dijete nikada nije trebalo vrijeme, nikad nije zahtijevalo vrijeme, i sada mi odjednom recesija nagriza i kazaljke, jeli to zbog mene ili zbog države, đorđe, koliko nam vremena ostaje da pratimo kazaljke i budemo sigurni da su stigle? |