poremeceni mesija

Kamion je krenuo, cesta je bila puna rupa, svaku rupu sam osjetio na sebi. Bio sam na oprezu, nisam htio spavati jer sam se bojao Ivanove osvete. Samo smo si gledali u oci. Nakon nekoliko sati svladao me je umor i zaspao sam. Usred sna osjetim da me netko mice. Odjednom sam se nasao na blatnjavoj cesti usred nicega. Ivan me je izbacio, nemam pojma gdje sam i kako dalje. Odlucio sam se nastaviti kretati cestom u smjeru gdje je kamion otisao. Nakon nekoliko dana vec sam izmoren domogao sam se nekog malog gradica. Ulazim u grad i odmah zamijecujem cudne stvari. Ulice su prazne, pomalo zapustene, a nigdje niti jedno vozilo parkirano. Zakljucio sam da je to neko staro, davno napusteno mjesto. Provalio sam u kucu koja je najljepse izgledala. Iz novina sam saznao da sam stigao u Česku. Datum na novinama je bio cudan "7. sijecnja. 1961 g". Osjecao sam se cudno. Pocelo me je intrigirati sto se desilo s tim svim ljudima. U kuci sam nasao zalihu konzervirane hrane i par komada dobro ocuvane kozne odjece. Odlucio sam prespavati noc u kuci te s jutrom krenuti dalje. Te noci sam imao najcudnije i najgore snove ikada. Ujutro sam imprivizirao neku torbu od plahti i krenuo dalje. Hodamo sam cestom danima, ali nigdje nisam nailazio na neko poznato naselje. Odjednom sam cuo neku buku u daljini. Jedini put prema toj buci je bio kroz gustu sumu. Odlucio sam reskirati, krenio sam kroz sumu i ubrzo sam stigao do autoceste. "Spas" pomislio sam si i sav sretan lagao na travu i gledao nebo. Ugledao sam putokaz i odlucio krenuti prema Pragu. Uspjeo sam ustopati jedan kamion koji me je odvezao do Praga. Srecom imao sam nesto novaca kod sebe jer mi ih je Igor dao na rastanku. Prespavao sam u jednom od tamosnjih motela. U novi dan sam krenio s potpunom bezidejnosti, ali s voljom da dodem kuci.