Rupa u zidu

12.12.2006., utorak

"Pa, ljudi moji, je li to moguće?"

Te riječi Mladena Delića često mi prolaze glavom. On je bio čuveni televizijski reporter, koji je mnogima zauvijek ostao u sjećanju baš po tom uzviku nakon uzbudljive kvalifikacijske nogometne utakmice između selekcija Jugoslavije i Bugarske 22. prosinca 1983. u Splitu. On više nije sa nama ali te njegove riječi danas mi se vraćaju i odjekuju gotovo svaki put kada čitam novine ili gledam vijesti.

Naime, većina hrvatskih medija a i cijela blogosfera, barem ona koja se bavi i piše o politici, komentira nedavno objavljene izjave i snimke predsjednika svih građana Hrvatske, Stjepana Mesića, koje datiraju od 30. svibnja i 2. lipnja 1992. godine. Tih dana proslavljajući Dan hrvatske državnosti u sportskom centru Homebush u Sydneyu i dva dana poslije u najvećem hrvatskom klubu Punchbowl u Sydneyu, kao glavni govornik Stjepan Mesić izrekao je riječi koje bacaju pravo svjetlo na to što je to političar kao zanimanje odnosno kako se taj posao radi u Hrvatskoj. Podsjetimo, taj isti čovjek danas obnaša funkciju predsjednika Hrvatske.

Dakle, što je to tako sporno rekao naš predsjednik? Krenimo redom, 30. svibnja 1992. izjavio je:"U Drugom svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobijedili i to moramo reći svima, našim prijateljima i našim neprijateljima. Hrvati su pobijedili 1941. godine kada su 10. travnja proglasili hrvatsku državu. Jer Hrvati nisu tu državu proglasili zato što su fašisti nego zato što su imali prirodno i povijesno pravo na državu. Ali rezultati Drugog svjetskog rata su poznati, ali poznato je i to da su Hrvati i drugi put pobijedili u tom ratu jer su se našli zajedno sa saveznicima za pobjedničkim stolom."

Dakle, po predsjedniku Hrvati su pobijedili 10. travnja 1941. kada je Slavko Kvaternik u ime ustaškog poglavnika Ante Pavelića proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je bila uspostavljena nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije od strane sila osovine. Sila osovine?
Mali podsjetnik, sile osovine su bile ime vojnog i ekonomskog bloka čiji su glavni nosioci bili Njemačka, Italija i Japanski imperij. Nosioci ovog bloka sebe su nazivali osovina Rim - Berlin - Tokio. Ova osovina stvorila je imperij koji je dominirao Europom, Sjevernom Afrikom, Azijom i Pacifikom, i koja se srušila završetkom 2. svjetskog rata.
10. travnja 1941. bivši austrougarski pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je uspostavu NDH preko Radia Zagreb u 16 sati, proglas glasi:"Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.
Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika.
Bog i Hrvati! Za dom spremni!"
Nezavisna Država Hrvatska je bila priznata od strane Njemačke i Italije 15. travnja 1941. godine. Nakon toga je Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. Italiji prepušten veći dio Dalmacije i skoro svi jadranski otoci, područje sa oko 400.000 stanovnika, etnički gotovo stopostotno Hrvatsko. Područje NDH bilo je podijeljeno na talijansku i njemačku okupacionu zonu, određenu geopolitičkim i ekonomskim interesima sila osovine. Iako je NDH imala u svom nazivu pridjev nezavisna, ona nikad nikad nije bila potpuno nezavisna i samostalna u donošenju pojedinih odluka.

Predsjedniče? Vi ste izjavili:"Hrvati su dva puta pobijedili i to moramo reći svima, našim prijateljima i našim neprijateljima."
Kakve li samo pobjede dragi predsjedniče? Kakvog li dokaza nefašistoidnosti! Boli glava!

Nadalje, dva dana poslije, 2. lipnja 1992. izjavio je ponavljajući se:"U Drugom svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga nikom se ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata ajde, idite kleknuti na Jasenovac, kleknite ovdje mi nemamo pred kim što klečati, mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su sile Osovine priznale hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata opet za pobjedničkim stolom..."


Kako to danas strašno zvuči kada se čuje iz vaših ustiju, dragi predsjedniče. Na službenim predsjedničkim stranicama, Ured Predsjednika Republike Hrvatske, stoji da je 27.11.2006. otvoren Memorijalni muzej i Obrazovni centar (HINA) u Jasenovcu. Tog je dana dakle, osim dakako dragog nam predsjednika, u nazočnosti najviših predstavnika hrvatskih državnih vlasti, preživjelih logoraša, predstavnika političkih stranaka, diplomatskog zbora i vjerskih zajednica, otvoren novi stalni postav Memorijalnog muzeja i Obrazovni centar Spomen-područja Jasenovca. Osim predsjednika Vlade Ive Sanadera i predsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa, koji su svojom nazočnošću uveličali tu prigodu, i svojim izjavama dali obol na spomenutom otvorenju, hrvatski predsjednik Stjepan Mesić također je imao što nadodati. Istaknuo je kako je interes i nezaobilazna potreba današnje europske Hrvatske da mlada generacija i sve generacije koje će slijediti doznaju zašto je Jasenovac postao sinonim zločina, zašto s pravom kažemo da je tzv. Nezavisna Država Hrvatska bila zločinačka tvorevina. Po Mesićevim riječima, jedina mjera uspješnosti jasenovačkog muzeja sadržana je u pitanju hoće li neinformirani petnaestogodišnjak poslije obilaska shvatiti što je bio Jasenovac i hoće li pojmiti karakter režima koji je taj logor uspostavio.

Pa kako bi jedan petnaestogodišnjak, pitam ja Vas, mogao shvatiti što je bio Jasenovac kada to niste shvaćali Vi, kada ste kao tadašnji najbliži suradnik predsjednika Tuđmana izjavljivali da smo "mi pobijedili 10. travnja kad su sile Osovine priznale hrvatsku državu" i da "mi nemamo pred kim što klečati". Po što ste onda došli u Jasenovac, danas, zajedno sa "najvišim predstavnicima hrvatskih državnih vlasti"?

Izjavili ste još da "ako postoji mjesto u Hrvatskoj gdje ne smije biti ni najmanje sumnje o tome kako današnja Hrvatska gleda na ono što se događalo u Drugome svjetskom ratu, onda je to ovdje u Jasenovcu, ustvrdio je, dodajući kako tu nema ni najmanje prostora za relativiziranje ili umanjivanje zločina, genocida i holokausta, počinjenih pod krinkom hrvatskog imena.
Za Jasenovac je rekao da mora vrijediti jedno jedino pravilo, a to je informiranje neinformiranih, prosvjećivanje zavedenih te konfrontiranje s onima koji povijest žele revidirati."


To pravilo koje ste spomenuli, jedno jedino pravilo da budem precizniji, koliko dakle to pravilo treba dugo trajati, dok ne prodje novih 8-14 godina, a koje predstavlja raspon od Vaših izjava u Sydneyu do trenutka kada ste postali predsjednik Hrvatske, te do danas, kada ste ipak kleknuli i odali počast palim žrtvama!?! Mislim da je svaki komentar suvišan.

Na kraju boravka u Jasenovcu rekli ste:"ovdje smije važiti samo jedan jedini zakon, a to je zakon istine." Riječi koje govore same za sebe.

I sve napisano kao da nije dovoljno, niti 1941., 1992., a niti 27. studenog 2006., ovih dana, točnije 11. prosinca 2006., samo dva tjedna nakon Vašeg posjeta Jasenovcu, a u vrijeme kada je ipak do javnosti doprla ta snimka, Vi ste izjavili:"Ni uz najbolju volju takvoga govora se ne mogu sjetiti, ali ne isključujem mogučnost da sam u vrijeme kada je Hrvatska bila suočena s agresivnim Miloševićevim velikosrpstvom, ponesen raspoloženjem što je tada vladalo u hrvatskome vodstvu, mogao izreći nešto poput onoga što je prikazano."

I na kraju cijele priče danas, 12. prosinca 2006., nevjerojatno, odjednom, kao da gledam crtić o medvjedu Tedu, a iz sjećanja dopiru poznate riječi.....
A onda, iz svemira svrati dražesno,
pjegavo biće i čarobnom prašinom udahne mu novo žiće.
Na čarobnom oblaku majka prirode
čudesne moći plašt mu podari.
I tako...naš medvjed Ted
postade SuperTed!!!!
....našem predsjedniku odjednom sine ono čega se još jučer nije mogao sjetiti..."Ni uz najbolju volju takvoga govora se ne mogu sjetiti..." i objašnjava da se je našao na jednom predavanju "nabrijanih ljudi" kojima je morao objasniti da je pobijedio antifašizam, da priznavanje NDH 10. travnja nije kod njega u tom govoru dobilo "pozitivan predznak".

Pa gospodine predsjedniče, i ja znam nekad biti nabrijan, ali ne očekujem da meni pričate jednu priču a akademicima drugu, seljaku treću, radniku četvrtu, vojniku petu, djeci tj. petnaestogodišnjaku šestu itd. Koliko onda Vi i vaši kolege političari imate priča u rukavu? Ispada da Vam braća Grimm i Hans Christian Andersen nisu ni do gležnja.

I na kraju, zašto ste potegli veze i suspendirali trojicu urednika HTV-a, Danka Družijanića, Gorana Rotima i Petra Štefanića, koji su u svojim emisijama emitirali video-zapis Vašeg govora početkom 90-ih??? Ako nikada niste podupirali ustaški režim i veličali fašizam zašto primjenjujete njihove metode? Zar Vam nije dovoljno ono što se vidjeli u Jasenovcu? Te slike koje su sada postavljene kao stalan postav tog muzeja netko je i snimio, netko je sakupio podatke o njihovim imenima i svjedočanstva i strahote koje su preživjeli. Znate tko je obavljao taj posao? Pa novinari, razni reporteri, snimatelji i mnogi željni prave istine o tome što se je događalo u tom strašnom logoru. A Vi danas novinare koji obavljaju svoj posao suspendirate i oduzimate im pravo, i ne samo njima nego što je još bitnije i cijelom hrvatskom narodu, da iznesu istinu na vidjelo. Znam, reći ćete da ih niste Vi suspendirali nego Ravnateljstvo HRT-a, kojem je na čelu čovjek, koji zanimljivo, uskoro odlazi u diplomatsku misiju tamo gdje ga Vi pošaljete. Kako neobično?!?

Evo i priloga zbog kojeg su spomenuti novinari suspendirani.

Eto što reći na samom kraju ovog posta? Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine.
Nadam se da se povijest ovih prostora više nikada neće ponoviti, a najviše od svega se nadam da jednog dana ovu državu, našu Hrvatsku, neće voditi ljudi koji jedno pričaju, drugo misle a treće rade. Da će barem znati, ako već moraju da kradu, poštovati živote onih koji su stoljećima ginuli i davali živote, ugradili svoje kosti u njezine temelje, da će znati razliku između dobra i zla, moj predsjedniče!

- 23:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.12.2006., petak

Hrvatska zbilja

Većina stranačkih čelnika uputila je čestitke Sanaderu uz komentare tipa »poštujemo volju HDZ-ovih izaslanika«

23. travnja 2002. Ponekad se pitam što bi se moralo dogoditi u ovoj našoj državi da ljudi shvate koga imaju na vlasti. Tužno je to kad je netko pored zdravih očiju slijep, a kada se to odnosi na mnoge tj. većinu nacije, ostaje samo da se svi zapitamo i zamislimo nad nama samima. U čemu je problem? U našem mentalitetu, suviše teškoj povijesti, geografskom položaju, slavenskim korijenima, politici moćnih koji nam kroje budućnost?

No, ako se analizira svaki od tih aspekata gotovo ništa ne objašnjava nevjerojatnu glupost i nesposobnost hrvatskog naroda kada je u pitanju izbor onih koji će biti na vlasti i upravljati našom državom. Ako je mentalitet u pitanju, kako to da taj isti hrvatski narod kad radi u drugoj državi (od Austrije preko Australije do Amerike) glasi kao vrijedan, sposoban i marljiv. Taj isti narod ponekad provodi i cijeli svoj radni vijek u drugim državama i nerijetko se vraćaju sa pričama kako su odlazeći praznih džepova, pošteno i predano radeći, uspjeli i obogatili se. Znaći da priča sa mentalitetom ne stoji. Nadalje, ako je u pitanju teška i traumatična povijest, koja bi mogla obuhvatiti i ratove koji su se vodili na ovim prostorima, opet iznova, smatram da ta povijest ne može biti razlog tome. Tešku i traumatičnu povijest imale su i druge zemlje, sjetimo se samo Japana koji je bio gotovo potpuno ekonomski uništen i posramljen nakon 2. svjetskog rata i atomskih bombi bačenih na Hiroshimu i Nagasaki. I ne samo Japan, tu je primjer i Njemačke, slomljene i uništene u istom ratu. Danas su te dvije države druga i treća najrazvijenija zemlja svijeta. Geografski položaj nam isto nije izlika. Smješteni smo u gotovo samom središtu Europe, na sjecištu istoka i zapada, poznatih puteva starih rimljana, koji su za razliku od nas znali iskoristiti taj položaj. Između ostalog na balkanu se nalazi i Grčka, pa je u mnogo boljoj ekonomskoj poziciji od nas. Tu je i Slovenija, već sada daleko odmakla od nas. Slavenske korijene uopće ne bih uzimao za ozbiljno kao neki razlog našoj nesreći, upravo suprotno, pola Europe je istih korijena, od Rusa, Ukrajinaca, Poljaka, Čeha, Slovaka do Slovenaca, Makedonaca, Bugara i ostalih. Dok su između ostalog Česi bili gaženi pod sovjetskom čizmom u Hrvatskoj se u to vrijeme živjelo sa mnogo više slobode i znatno ekonomski bolje. Tek politiku moćnih nasprem našeg naroda mogu da uzmem u obzir, ali to je suviše opširna tema, iako ni to nije razlog našoj situaciji. Uzmimo za primjer Norvešku, te Švicarsku koja je ostala svoja, bez obzira na moćne države koje su je u prošlosti a i dan danas žele uklopiti u neke institucije.


Primjera za navedene aspekte tj. razloga koji ne opravdavaju zašto se hrvatski narod nalazio i nalazi u ovakvoj situaciji, sa ovakvom vladom, ima mnogo. No, uvijek se dolazi do istog zaključka. Da li su svi nabrojani aspekti zasebno nedovoljni za neki konkretan zaključak? Je li možda u pitanju neka mješavina svega navedenog, od našeg mentaliteta do politike moćnih, ne znam. Znam jedino da još dugo, jako dugo, ne treba očekivati da će se naš narod probuditi, jer princa nema na vidiku, a i čuda se ne događaju osim u bajkama. Pomiriti se sa postojećom situacijom ne mogu, kao i neki, koji ipak vjeruju da može biti drugačije, jer nada umire posljednja. Ostaje nam samo da svaki koji vjeruje učini svoj dio, pusti glas bez obzira ako ga nitko ne čuje. Tada taj glas možda postane gruda koja će pokrenuti lavinu. Kažem možda, jer neki tvrde da se čuda ipak događaju.

(Napomena: ovaj post je objavljen kao komentar posta "Zabranjeni intervju Branimira Glavaša - Glavaš: NE ŽELIM SMRT NEGO PRAVDU", koji se nalazi na blogu http://zoompolitikon.blog.hr)

- 20:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
"Onaj koji ne čita novine je neinformiran, onaj koji ih čita pogrešno je informiran." Zašto? Možda zato što većina vijesti ne otkriva pravu istinu. Zid između istine i laži grade oni koji znaju svoj posao i za to su dobro plaćeni.
Quotation/citati

The world is a dangerous place, not because of those who do evil, but because of those who look on and do nothing.
Albert Einstein

Take our politicians: they're a bunch of yo-yos. The presidency is now a cross between a popularity contest and a high school debate, with an encyclopedia of cliches the first prize.
Saul Bellow

Politicians are the same all over. They promise to build a bridge even where there is no river.
Nikita Khrushchev

Television is democracy at its ugliest.
Paddy Chayefsky

The darkest places in hell are reserved for those who maintain their neutrality in times of moral crisis.
Dante Alighieri

Always vote for principle, though you may vote alone, and you may cherish the sweetest reflection that your vote is never lost.
John Quincy Adams

Power tends to corrupt and absolute power corrupts absolutely.
Lord Acton

Free speech is not to be regulated like diseased cattle and impure butter. The audience that hissed yesterday may applaud today, even for the same performance.
William O. Douglas

So long as we have enough people in this country willing to fight for their rights, we'll be called a democracy.
Roger Baldwin

A liberal is a man or a woman or a child who looks forward to a better day, a more tranquil night, and a bright, infinite future.
Leonard Bernstein

Freedom means the opportunity to be what we never thought we would be.
Daniel J. Boorstin

Politics: A strife of interests masquerading as a contest of principles. The conduct of public affairs for private advantage.
Ambrose Bierce

The world will never have lasting peace so long as men reserve for war the finest human qualities. Peace, no less than war, requires idealism and self-sacrifice and a righteous and dynamic faith.
John Foster Dulles

The successful revolutionary is a statesman, the unsuccessful one a criminal.
Erich Fromm

I was a woman in a man's world. I was a Democrat in a Republican administration. I was an intellectual in a world of bureaucrats. I talked differently. This may have made me a bit like an ink blot.
Jeane J. Kirkpatrick

Many politicians are in the habit of laying it down as a self-evident proposition that no people ought to be free till they are fit to use their freedom. The maxim is worthy of the fool in the old story who resolved not to go into the water till he had learned to swim.
Thomas B. Macaulay

Turn on to politics, or politics will turn on you.
Ralph Nader

A leader has the vision and conviction that a dream can be achieved. He inspires the power and energy to get it done.
Ralph Nader