subota, 25.04.2009.
MOLITVA GOSPODNJA- OČE NAŠ
VJERA je jedan ČUDESAN SUSRET, unutarnji susret
ČOVJEKA S BOGOM. Vjera se rađa iz dva srca dolazi od Boga
i mene, Njegova i mog srca. On poziva i odaziva, od pruženog
i primljenog dara. VJERA JE Božje djelo.
Na Božjoj je strani inicijativa. Ona je djelo Božje, Božji intervent ljudima.
Na taj intervent čovjek odgovara.
VJERA čovjeku otkriva Božji svijet i ljudski svijet.
Naša vjera ne smije biti prazna, ona mora biti pretočena
u život; mora biti žrtvovana.
Prepoznajem te, Oče, u sebi,
u svojoj nutrini i u svome životu.
Prepoznajem te u svemu što mi daješ,
u prirodi, u svijetu koji me okružuje.
Posebno te prepoznajem u ljudima, koje susrećem.
u njima prepoznajem sliku tvoje ljubavi.
Hvala ti za njih.
Svi oni i svi mi, tvoja smo djeca.
U tebi smo najdublje povezani.
To je najdublje rodbinstvo,
najkorjenitija veza s ljudima koja su mi
u tebi braća i sestre.
Zato se radujem, što ti mogu reći: '' Oče moj '',
ali isto tako i '' Oče naš ! ''
Htio bih Oče, da u tebi i po tebi spoznam,
kako su ljudi oko mene vrijedni ljubavi.
Želio bih naučiti od tebe, da pronađem u njima ono neizrecivo,
najvrednije,zbog čega si ti tako ljubio svijet, da si dao Sina svoga.
Oče naš, nauči me ljubiti ljude,
prihvaćati ih kao svoju braću i sestre.
Nauči me, Oče, tvoju ljubav dijeliti s ljudima
i kroz njih osjetiti koliko me ti ljubiš.
OČE NAŠ, KOJI JESI NA NEBESIMA!
Oče, prema kojem mogu podići svoje oči,
uzdignuti svoje biće, podići svoje srce.
Oče, koji se posvuda nalaziš.
Gdje si ti, tu su nebesa,
tu je sreća, tu je lijepo.
Oče, koji činiš da nebo nastane u ljudskom srcu,
kad ga ispuniš milinom svoje ljubavi,
koji želiš, da tajnu neba otkrivaš čovjeku,
gladnom ljubavi i sreće.
Da, Oče, ti jesi na nebesima,
Ti si iznad naših predodžbi i slika.
Ti si vječan. Ti se ne mijenjaš,
zauvijek ostaješ vjeran.
Zemlja te obuhvatiti ne može,
sva prostranstva ne mogu biti
mjerilom tvoje veličine.
A ipak tako si blizu, neizrecivo prisutan,
svagdje i na svakom mjestu.
SVETI SE IME TVOJE
Jer ti si jedini svet.
Želim ti dati svaku hvalu,
svu slavu, sav blagoslov.
Dostojan si svake časti i zahvaljivanja.
Neka je sveto Ime tvoje na našim usnama,
u našim srcima!
Neka je blagoslovljeno Ime tvoje i za sve one koji te ne poznaju,
koji te ne priznaju, koji te psuju i proklinju.
Neka je blagoslovljeno Ime tvoje!
U tvome Imenu i mi nalazimo svoju svetost.
Tvoje Ime i nas posvećuje.
OČE, DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE
Ono kraljevstvo za koje si ti ,
Gospodine rekao da je među nama.
Kraljevstvo koje svoj korijen polaže
u naša srca, u najdublju tajnu ljudske osobe.
Neka dođe to kraljevstvo
koje si tako nenametljivo,
ali sigurno, želiš ostvariti u nama i u svijetu.
Daj, Gospodine, da budem prikladan za tvoje kraljevstvo.
Želim poslužiti tvome kraljevstvu
na ovome svijetu; zato se dajem
tebi na raspolaganje.
Učini me svjedokom Radosne vijesti.
Vrijeme se ispunilo.
Približilo se kraljevstvo Božje.
Znam da nema više gubljenja vremena.
Osjećam da je dragocjen svaki trenutak.
Nauči me, Gospodine, odgovorno
koristiti vrijeme za ono jedino potrebno,
za ono najvažnije.
( Nastavi tako svoju molitvu Očenaša.
Svaki novi zaziv može biti izvorom novih nadahnuća i vapaja.
Očenaš želi obuhvatiti i tvoje najkonkretnije svakodnevne nakane i potrebe.
Dopusti na taj način Bogu da u tebi nađe pristup u svaki tvoj novi dan,
u svaku tvoju životnu situaciju. Nastoj' čestim laganim moljenjem Očenaša
proživljavati najdublju istinu svoga bića: Bog je tvoj Otac. )
- 20:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
DUŠA TREBA POMOĆ
Nema dvojbe da je život na zemlji pun poteškoća.
Svatko od nas ovdje boluje i završava smrću.
Ovdje nas čekaju neimaština, uvrede, nesporazumi,
ratovi, progonstva , ranjenosti.
Ovdje nas čekaju različiti insekti, ujedi životinja,otrovi,
plinovi, alergije, reumatizam,
trovanja, bolesti, sakaćenja, ozljede i sl.
Čovjekovo tijelo podvrgnuto zemlji, ono ovisi o
zemaljskim uvjetima, o prirodnim procesima
i o međuljudskim odnosima.
Tijelom smo vezani uza svijet koji propada i upravo
naše tijelo najdublje proživljava tu muku,
starenje, obolijevanje, trovanje i umiranje.
NO, DUŠOM MOŽEMO NADIĆI OVAJ SVIJET.
Naša duša nadilazi cjelokupnost stvorenja,
ona se ravna po drugim zakonitostima.
Duša nije vezana za jelo i piće, zrak i lijepo vrijeme,
ona ne može oboljeti na tjelesni način,
nju ništa na zemlji ne može ujesti, ništa uništiti niti ubiti.
Ipak, duša je vezana uz tijelo.
Stoga ona reagira na sve što doživljava tijelo.
Duša se boji kad vidi da smo već zašli u visoke godine,
ona se plaši zmija, zvijeri ili opasnih insekata.
Duša se prestraši i očekujući koju će dijagnozu liječnik
postaviti našoj bolesti.
Duša se plaši kada tijelo treba da zapliva u more ili zaroni,
prestraši se kada treba da putuje zrakoplovom ili brodom,
automobilom ili biciklom, tako da duša zajedno s tijelom
proživljava nevolje, muke i vezanosti uza svijet.
Zbog toga duša pati, ona je često nesposobna dići se
iznad svega. Umjesto da nosi tijelo i da ga ozdravljuje,
ona zajedno s tijelom zna trpjeti i biti depresivna i bespomoćna.
Kad tijelo na bilo koji način pati, bilo da smo žedni ili gladni
ili da nas ubija vrućina, hladnoća ili neka bolest,
tada je gotovo nemoguće razmišljati,
tada se čovjeku ne da moliti, duh mu oslabi
i njegove su nade tako tanke da gotovo ne mogu pomoći.
Čim čovjeka pohodi neka bolest, on se počne misliti na najgore,
gubi nadu, teško može povjerovati da će ozdraviti,
počne sebe samosažalijevati, pada u depresiju,
bježi od pogleda ljudi i ne želi ustati iz postelje.
Gledajući zemaljske procese, gledajući tjelesne nevolje, l
judi i dušu povedu u beznađe.
Tako čovjekova duša propada, ubija se,
biva nesposobna izvući tijelo i sebe u zdravlje.
Duša treba pomoć da bi bila zdrava i da bi živjela vječno.
Ona treba hrabre ljude koji će joj dati prilike da se otisne
od trenutne patnje i povjeruje da je moguće biti zdrav.
Da bi duša dobila snage, ona se mora predati MOLITVI.
Molitva je izdizanje iznad tjelesnih i zemaljskih
nevolja i podizanje k Bogu.
U molitvi duša druguje s Bogom i tada od njega
prima neizmjerne, vječne, svete snage.
Po molitvi duša postaje sposobna vjerovati,
nadati se i pobjeđivati.
Da bi se čovjek odlučio za molitvu i komunikaciju s Bogom,
potrebno je napraviti odlučan rez, odlučan korak.
Potrebno je izdignuti se iznad patnje, iznad trenutnih
uspjeha i neuspjeha i doći do Boga.
Isus je rekao da nitko tko se ne odreče svega
ne može biti njegov učenik.
Nemoguće je, dakle, doživjeti rezultate evanđelja
ako se nismo potpuno otrgnuli od svojih rođaka,
roditelja, braće i sestara, muža i žene,
jela i pića i svega onoga što mi gledamo kao nužno za život.
Ne možeš zaploviti brodom ako ga nisi odvezao od obale.
Ne možeš skočiti u zrak ako si se vezao i prilijepio uza zemlju.
Odreći se svega znači postati slobodan od utjecaja bolesti
i nevolje koja nas je snašla
i tako postati sposoban da pobijediš bolest, da ozdraviš,
da se izbaviš iz nevolje, rata, prognanstva,
samosažaljenja, depresije i smrti.
Da bi se moglo izbaviti od svake nevolje, nesreće,
bolesti, pa i prijetnje smrću, potrebno je neprestano
privikavati svoju dušu na BOŽJU PRISUTNOST.
Kao što čovjek želi biti športaš mora vježbati,
tako je nužno da čovjek koji hoće doista doživljavati zdravlje, mir,
slobodu, sigurnost i radost u životu neprestano trenira.
To znači da MOLITVOM GLEDA BOGA KOJI JE SVEMOGUĆI,
SVEZNAJUĆI, KOJI JE MILOSRDAN I DOBAR,
KOJI LIJEČI SLOMLJENA SRCA, ALI I BOLESNA TIJELA.
Stoga DUHOVNO LIJEČENJE neće događati ako čovjek
- a svaki je čovjek bolesnik – svakog jutra nema bar 10-15 min.
vremena da se potpuno veže uz Boga.
Treba se osloboditi vezanosti uz bolesti,
te se privezati uz Boga koji je zdravlje, koji je sigurnost i koji je vječan.
