srijeda, 22.04.2009.

ŽIVOT JE DAR

Rasprši MISLI obrativši se Isusu ČEŽNJOM IZ LJUBAVI .
Misli jedino na Boga koji te je stvorio, otkupio i svojom milošću vodi.
Nemoj dopustiti nikakve druge misli o Bogu da uđu u tvoj duh.
ČISTA NAMJERA PREMA BOGU, ŽELJA ZA NJIM SAMIM DOSTA JE.
Divno je Gospodine moj biti dijete!
Prepuštam se tvojoj ljubavi, ponirem u tvoje naručje u tvoj mir.
Ljubim tebe Isuse, jer ti mene ljubiš!
Osjećam se sigurnim kad me ti držiš Isuse za ruku,
ništa mi se ne može dogoditi.
Hvala ti Gospodine što si ti za mene sve.
Smijem se prepustiti tvojoj Ljubavi.
Uronjena i sjedinjena s tobom želim da ti preobraziš moje srce,
da te ono novom tvojom ljubavlju ljubi!
Slušanje ritma vlastitog disanja može na divan način pomoći
da čovjek uđe u dubinu vlastitog bića i tako se otvaraju vrata za susret.

Oče, ovdje sam. Mirujem pred tobom.
Prepoznajem sebe, u tajni tvoje ljubavi!
Osjećam svoje ruke koje mirno počivaju
na mom krilu i prepoznajem u njima tvoj dar!

Ti si mi dao RUKE, one su izraz tvoje brige za mene!
Ti si ih sazdao već u utrobi moje majke.
U svakom pokretu ruke , ja prepoznajem tvoju Ljubav.
Sve što rukama činim, svaki pokret prstiju,
svako otvaranje vrata,
svako umivanje i rukovanje
govore mi o svemu što moje ruke mogu,
i o tvojoj dobroti kojom si sve to
utkao u moje ruke!
Svaki pokret mojih ruku je molitva!
Moje uzdizanje ruku je molitva!
Oče, neka te moje ruke slave i veličaju!

Osjećam svoje OČI, otkrivam svijet izvan sebe!
A ipak svaki prizor kroz prozor mojih očiju
ulazi duboko, duboko u moje biće.
U očima prepoznajem tvoj dar !
Ti si htio da imam oči,
ti si htio da vidim, htio si da gledam!
Htio si Oče, da svaki moj pogled bude molitva!

Želiš da te slavim u tom daru promatranja,
u toj sposobnosti gledanja!
Slavim te Oče, u svakom prizoru,
u svemu što ulazi na ta vrata u moju dušu,
u svemu što kroz moje oči, ulazi u moju nutrinu!
I sve što vidim, Oče, sve je dar!
Sve do čega moje oči prodiru, tvoj je dar.

Sve si stvorio upravo zato da ja mogu vidjeti,
da mogu uživati u tvojim darovima!
Dar si, Oče, u suncu i mjesecu,
dar si, u pticama u letu i u oblacima!
Dar si, Oče, u svakom vremenu svojem!

Osjećam svoje DISANJE.
I kroz disanje osjećam cijelo svoje tijelo.
Prepoznajem, Oče, i u tome čudesni dar tvoje dobrote.
Oče, zahvaljujem ti i na DARU ŽIVOTA.
Dišem , jer si ti htio!
Ti znaš i poznaš onaj sudbonosni trenutak,
kad sam počeo disati!
Tebi je to znano!

Ti već sada znaš i onaj drugi neizrecivi čas
kad ću posljednji put izdahnuti
da se pretopim u vječni Dah tvoga života!
Oče, sve ti je znano !
Jer ti si mi dao sposobnost disanja.
Ti znaš i poznaš, Oče, broj mojih udisaja
sve do ovoga časa!
Svaki udisaj nov je dar!
Ti si me u jednome času naučio disati.
Ti mi neprestano daješ moć disanja i življenja!

Od tebe je Oče i zrak koji udišem.
Sve je tvoje, od tebe dolazi jer me ljubiš,
jer se brineš za mene!
Oče, zahvaljujem ti sa svakim udisajem!

Želim da moje disanje , postane molitva zahvaljivanja!
Želim da ritam moga života postanu
LITANIJE LJUBAVI ZA TEBE!
Želim Oče, da osjetiš kako te sve
što god diše slavi i veliča!

Oče, napokon i to što ŽIVIM, Tvoj je dar!
Htio bih danas prihvatiti i svoj život!
Htio bih ti za nj reći HVALA!
Hvala za ovo što jesam
i za to što jesam, i za to što sam upravo ovakav,
kakav si me ti, Oče, htio!

Želim ti reći hvala, za svaki dan svoga života,
jer to je tvoj dar.

Hvala za svaki trenutak moga svjesnog življenja,
hvala za umore i odmore,
hvala za san i budno stanje!

Sve je tvoje, Oče, sve od tebe dolazi!
Ti si me obdario životom!
Život je dar, tvoj dar meni!
Oče, izvore svakoga života,
vjerujem da sve od tebe dolazi.
Vjerujem da se potpuno mogu
prepustiti tvojoj ljubavi i dobroti.

Vjerujem da mi o tome mogu govoriti,
sva stvorenja na zemlji!
Vjerujem da o tome govori
svaki atom moga bića,
Svaka želja i misao,
svaka čežnja moga srca!

Oče, sve je od tebe i za tebe!
Tebi se klanjam u tišini
i osluškivanju svoga bića i ritma života.
Želim se prepustiti radosti,
što si me darovao meni
i što me prihvaćaš kao moje
vlastito uzdarje tebi!



- 16:21 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

DUŠA TREBA POMOĆ


Nema dvojbe da je život na zemlji pun poteškoća.
Svatko od nas ovdje boluje i završava smrću.
Ovdje nas čekaju neimaština, uvrede, nesporazumi,
ratovi, progonstva , ranjenosti.
Ovdje nas čekaju različiti insekti, ujedi životinja,otrovi,
plinovi, alergije, reumatizam,
trovanja, bolesti, sakaćenja, ozljede i sl.

Čovjekovo tijelo podvrgnuto zemlji, ono ovisi o
zemaljskim uvjetima, o prirodnim procesima
i o međuljudskim odnosima.
Tijelom smo vezani uza svijet koji propada i upravo
naše tijelo najdublje proživljava tu muku,
starenje, obolijevanje, trovanje i umiranje.

NO, DUŠOM MOŽEMO NADIĆI OVAJ SVIJET.
Naša duša nadilazi cjelokupnost stvorenja,
ona se ravna po drugim zakonitostima.
Duša nije vezana za jelo i piće, zrak i lijepo vrijeme,
ona ne može oboljeti na tjelesni način,
nju ništa na zemlji ne može ujesti, ništa uništiti niti ubiti.

Ipak, duša je vezana uz tijelo.
Stoga ona reagira na sve što doživljava tijelo.
Duša se boji kad vidi da smo već zašli u visoke godine,
ona se plaši zmija, zvijeri ili opasnih insekata.
Duša se prestraši i očekujući koju će dijagnozu liječnik
postaviti našoj bolesti.
Duša se plaši kada tijelo treba da zapliva u more ili zaroni,
prestraši se kada treba da putuje zrakoplovom ili brodom,
automobilom ili biciklom, tako da duša zajedno s tijelom
proživljava nevolje, muke i vezanosti uza svijet.

Zbog toga duša pati, ona je često nesposobna dići se
iznad svega. Umjesto da nosi tijelo i da ga ozdravljuje,
ona zajedno s tijelom zna trpjeti i biti depresivna i bespomoćna.
Kad tijelo na bilo koji način pati, bilo da smo žedni ili gladni
ili da nas ubija vrućina, hladnoća ili neka bolest,
tada je gotovo nemoguće razmišljati,
tada se čovjeku ne da moliti, duh mu oslabi
i njegove su nade tako tanke da gotovo ne mogu pomoći.

Čim čovjeka pohodi neka bolest, on se počne misliti na najgore,
gubi nadu, teško može povjerovati da će ozdraviti,
počne sebe samosažalijevati, pada u depresiju,
bježi od pogleda ljudi i ne želi ustati iz postelje.
Gledajući zemaljske procese, gledajući tjelesne nevolje, l
judi i dušu povedu u beznađe.
Tako čovjekova duša propada, ubija se,
biva nesposobna izvući tijelo i sebe u zdravlje.

Duša treba pomoć da bi bila zdrava i da bi živjela vječno.
Ona treba hrabre ljude koji će joj dati prilike da se otisne
od trenutne patnje i povjeruje da je moguće biti zdrav.
Da bi duša dobila snage, ona se mora predati MOLITVI.
Molitva je izdizanje iznad tjelesnih i zemaljskih
nevolja i podizanje k Bogu.

U molitvi duša druguje s Bogom i tada od njega
prima neizmjerne, vječne, svete snage.
Po molitvi duša postaje sposobna vjerovati,
nadati se i pobjeđivati.
Da bi se čovjek odlučio za molitvu i komunikaciju s Bogom,
potrebno je napraviti odlučan rez, odlučan korak.
Potrebno je izdignuti se iznad patnje, iznad trenutnih
uspjeha i neuspjeha i doći do Boga.
Isus je rekao da nitko tko se ne odreče svega
ne može biti njegov učenik.

Nemoguće je, dakle, doživjeti rezultate evanđelja
ako se nismo potpuno otrgnuli od svojih rođaka,
roditelja, braće i sestara, muža i žene,
jela i pića i svega onoga što mi gledamo kao nužno za život.

Ne možeš zaploviti brodom ako ga nisi odvezao od obale.
Ne možeš skočiti u zrak ako si se vezao i prilijepio uza zemlju.
Odreći se svega znači postati slobodan od utjecaja bolesti
i nevolje koja nas je snašla
i tako postati sposoban da pobijediš bolest, da ozdraviš,
da se izbaviš iz nevolje, rata, prognanstva,
samosažaljenja, depresije i smrti.

Da bi se moglo izbaviti od svake nevolje, nesreće,
bolesti, pa i prijetnje smrću, potrebno je neprestano
privikavati svoju dušu na BOŽJU PRISUTNOST.
Kao što čovjek želi biti športaš mora vježbati,
tako je nužno da čovjek koji hoće doista doživljavati zdravlje, mir,
slobodu, sigurnost i radost u životu neprestano trenira.

To znači da MOLITVOM GLEDA BOGA KOJI JE SVEMOGUĆI,
SVEZNAJUĆI, KOJI JE MILOSRDAN I DOBAR,
KOJI LIJEČI SLOMLJENA SRCA, ALI I BOLESNA TIJELA.
Stoga DUHOVNO LIJEČENJE neće događati ako čovjek
- a svaki je čovjek bolesnik – svakog jutra nema bar 10-15 min.
vremena da se potpuno veže uz Boga.
Treba se osloboditi vezanosti uz bolesti,
te se privezati uz Boga koji je zdravlje, koji je sigurnost i koji je vječan.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis