|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Šesnaestogodišnjakinja ću biti 21.08 :) .inače se pronalazim samo u pjesmama a na ovom svijetu sam prisutna samo tijelom.duh mi je mnogo iznad ovo univerzuma.šala.volim zemlju, al vjerujem da ću se jednom vratiti na mjesto s kojeg sam došla ovdje. No koje je to mjesto još nisam potpuno sigurna. Čisto informativno zovem se anamarija. Neshvatljivo biće koje voli uveseljavati druge, ali i praviti probleme svojim starcima (ovo drugo mi nije po volji ali što se mora, mora se).voli ljeto jer tada nemora gubiti vrijeme umotavajući svoje krhko tijelo u slojevitu, predebelu odjeću. Teško dopušta ljudima da joj priđu, a svoje prijatelje neželi izgubiti pa im upravo zbog toga ide na živce ponekad. Ali oni su ti koji me vole i koji mi ne dopuštaju da potonem. Hvala vam. (bilo bi glupo sad ih nabrati jer bi sigurno nekog izostavila a to ne želim..svi su u mom srcu)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
čitaju se:
La Boîte noire
grof V.
djuxerica
jerguzovcani
federer fan
marina
all my angels
rainbow in the flesh
necu tako
samo za najhrabrije
EMO kitty.cat †
MIOC
PH
vilina dusa
promatram, razmisljam
sabriel
apstraktna misao
glumica
1step2for
.mimoza
kronika najavljene smrti
hell
^ˇsheena
Shelly
djevojka s albino srcem
Fantom Slobode
....Sretno dijete....
*tenchica*
viam inveniam
Static Lullaby
There are no wrong choices;
there are only different choices.
Susan Jeffers
The only way to discover
the limits of the possible
is to go beyond
them into the impossible.
Arthur C.Clarke
Just one great idea can
completely revolutionize
your life.
Earl Nightingal
Remember if people
talk behind your back,
it only means you are two
steps ahead.
Fanni Flagg
Don`t be afraid your
life will end. Be afraid
that it will never begin.
Grace Hansen
It` not that "today is
the first day of the
rest of my life",
but now is all there
is of my life.
Huhg Prather
Pjesma utah Indijanaca
Žena sam koja drži
nebo.
Mojim očima prolazi
duga.
Sunce utire put do moga
krila.
Moje su misli poput
oblaka.
Ali moje riječi tek
dolaze.
osnovni način ljudskog postojanja jest da moramo živjeti s drugima. po meni osobno jedno tijelo ima samo komadić duše, koji postaje cjelovitom dušom samo kada se komadić duše jednog tijela stopi s komadićem duše u drugom tijelu. i pritom ne mislim na dvoje supružnika, obično se za njih veže pojam jedno tijelo, ali ja u to ne vjerujem. ne kažem da je nemoguće, samo ja (čvrsto, pravo) prijateljstvo smatram jačim od braka.
. hvala svim mojim prijateljima jer vi ste čuvari mog života i stupovi mog postojanja.
law ju ol
Hoće li biti normale? Ili na majku, duševno zaostale?- takva su se pitanje postavljala kad se saznalo da je moja majka trudna.ali rodila je zdrave blizanke. Zdrave…u neku ruku da.
13.07
navršila sam 12 god. Ja i moja ljubljena sestra. Zavjesu smo zapalile zbog svjećica na torti.
Sretan vam rođendan rekla je to onim svojim ispraznim glasom (kao onda kad bi morala reći nešto što joj se nije svidjelo, kad bi se morala ispričati. zato moju majku nitko nikad nije čuo da se ispričava.)
Upalila je televiziju. Htjela je nekog nazvati. Krenula je u dnevnu sobu
Ali na televiziji se začula vijest da je buknuo veliku požar i da ima nekoliko ozlijeđenih vatrogasaca.
Ispustila je slušalicu na tlo. još nekoliko sekundi stajala je ukočena i onako mrtvački blijeda. Pala je. mi za stolom pomislimo onesvijestila se. To nije bio čest slučaj kod moje majke. Nije bila luda, ne nimalo. Ali sve nepravde ovoga svijeta ona je shvaćalo previše osobno. bila je laka kao perce, čudno za ženu koja je izdržala dva mukotrpna poroda, mene i moje nezahvalne sestre .zapravo, možda je bila luda samo je mi nikad nismo oslovljavali tim imenom. I nismo je slali u ludnicu. ili gdje već. Bila je uvijek uz nas. Slabog duha i uma, ponekad nije voljela svjetlost pa bi se zatvorila u podrum, a bilo je dana i kad je njome bila opsjednuta. Cijelu noć ne bi oka sklopila uz upaljena svjetla.no ne volim puno pričati o njoj.
Žvačeći onu preslabo pečenu janjetinu i one sirove krumpire (subota je bila dan kad bi nas svojim ručkom pokušala uvjeriti da našoj obitelji nije potrebna kuharica) sjetih da se prilikom njezinog pada u susjednoj sobi na tlo začulo neko pucanje . odlučila sam prestati s jelom i otići provjeriti u što se udarila.
Prizor je bio krajnje sablastan i odvratan. Uho joj je bilo u rukama. Prilikom pada udarila je u stakleni stol, koji joj je otkinuo uho i bacio ga u njezinu lijevu ruku. Kosa joj je bila sva krvava. Krvi je bilo puno oko glave. U oko joj se zabio komad stakla, tako čvrsto da je izgledalo kao da oduvijek tu stoji. Dugo sam stajala tako nad njom i promatrala taj prizor .nisam povratila. nije mi ni došlo mučno, dobro se još uvijek sjećam. samo me iznenadio takav krajnje čudan prizor. Prišla sam bliže. Dakako nije disala.
Kako je?- odjednom začuh očev glas kako me zove.
Nije tu. Očito je otišla prošetati.- odgovorim.
Nije mi zaista ni tada bilo jasno zašto sam to napravila. Ali u jedno sam bila sigurna. Ne smijem dopustiti sestri da ju vidi ovakvu.
Zaključala sam odmah dnevnu sobu. Ključ uzela sa sobom. Došla do stola oko kojeg su me svi očekivali.
Nisam gladna.- rekoh onim svojim prekrištavim glasom i preozbiljnim za dvanaestogodišnju djevojčicu. Idem potražiti majku. noć će uskoro ne želim da se prestraši ko prošlu noć. Nemojte me čekati . i odoh vani.
Kroz prozor koji je vodio u dnevnu sobu uđem sa stražnje strane. Ukrala sam iz dvorišta okolnih kuća sve što mi je bilo potrebno da moj plan uspije.
Desetak plastičnih vreća, jednu sjekiru, dva noža, i tri paketiće svježe kupljenih spužvica za pranje suđa.
Zamirisala mi je krv .oduvijek sam ju voljela. zato su me u školi i čudno gledali jer kad bih pala na tjelesnoj kulturi uvijek sam popila krv koje bi moje slabašno beživotno tijelo ispuštalo. Stradavalo je uglavnom uvijek koljeno. zato ne volim nositi suknje.
Poljubila sam ju. U ono beskrvno čelo. Bila je topla, umiljata, mirna, i nasmijana. Čudno što sve dijete može zamisliti. No dobro. Htjela sam ju zagrliti ali shvatih da bolje ne, jer neznam gdje bi s toliko krvavom odjećom .
Bacim se na posao. Prvo sam popila što sam više krvi mogla, ali nije čak ni moj želudac mogao podnijeti toliku količinu krvi. Ono što je ostalo kupila sam spužvicama i bacala u jednu vreću. To je vrlo brzo gotovo. nekih 15 minuta. I onda se sjetih da je to bilo sasvim uzaludno. Jer sad ću si sama krv stvoriti. Nisam to mogla definitivno napraviti ovdje. Umotam ju u nekoliko vreća. Nije to bilo teško. Već sam rekla da je moja majka bila sitna i bezopasna riba .hmm da moglo bi se tako reći. Izbacim ju kroz prozor. glupi mačak Sivko ležao je na travi ispod prozora. Više se neće pomaknuti. Ahh.
Omotam joj oko glave uže i pričvrstim za svoj bicikl. ahh ipak nije toliko lagana. Krenem u duboku šumu. Već se smračilo znala sam da nikog neće biti.
Rastvorim vreće. Već je počela smrditi. E sad to mogu napraviti. Uzela sam sjekiru, nadvila se nad nju i počela udarati. Bila sam visoka za svoje godine, i definitivno premršava za jednu 12godišnjakinju. Ali imala sam snagu. Čudim se tome i sada, nekoliko godina nakon tog događaja. Bila sam sva od krvi. Kapi su mi štrcale i u nos, pa sam se počela gušiti toliko da me bilo strah da će me netko čuti. Na sreću nije. Bilo je točno 36 komadića njezinog tijela. Brojala sam. I slagala u vreće. Bacila sam to nakon obavljenog posla u kontejnere duž cijelog sela. Bila je već duboka noć. i ako me netko možda i vidio, na
brzinu bi okrenuo glavu, jer nitko nije htio vidjeti malu parićku s onim bolesno zelenim očima , iz kojih kad da je isijavalo svo zlo ovoga svijeta. Na mater je pričali su.
Sat u hodniku je točno otkucavao ponoć kad sam stupila u kuću. Bila je puno svijeća, za majku ako se vrati da joj bude toplo.
Iako bez trunke odjeće bila sam krvava. uđem u kadu. (hvala bogu da me nisu vidjeli, znam koliko je žao ocu što ću njegove kćeri drugačije. viđala sam mu to svaki dan u očima. bilo mi ga je žao. On nas je zvao posebne.)
Sredim se i odem u krevet.
Plač kao da ucviljeno mače se guši. Nije mačić. Prepoznajem i ovaj zvuk. To je moja sestra.
Uđem joj pod deku i zagrlim. Sve je u redu. Riješeno je sve. Sve sam sredila.
Otvorila je oči. Zaista? Što nije otišla prošetati?
Mrtva je- raspoložim svoju sestru blizanku.
Napokon – odgovorila je smireno.