Prvi korak.

Postoji li savršen način da započnem blog? ne postoji. Nikada ne postoji savršen način. Savršenstvo je precijenjeno.

Zamislimo ovo poput bajke, bajke koja počine uvijek onim istim riječima koje nose miris djetinjstva "Jednom davno...".

Ovo je priča o meni? Ne, ovo neće biti priča o meni. Dovoljno je priča za moju dušu. Previše sam ih napisao. Ovo će biti priča trenutka. Moja želja da prenesem djelić svog života nekome koga to možda zanima. Hoću li pisati srcedrapajuće postove o nesretnoj ljubavi? Možda, ali ljubav mi je još uvijek sretna. Hoću li pisati o konfuziji u mojoj glavi? Možda, iako ne vjerujem. Ipak je to moja glava, nitko je ne može razumijeti. A kada bi je i razumijeli, bi li to i dalje bila moja glava? Sumnjam.

Dakle, kakva će ovo priča biti? Ni sam nisam siguran. Pustit ću ruku da sama piše. Ona će znati što je u trenutku najbolje. Jer kako bi Coelho rekao, sve je zapisala ista Ruka. Maktub.

M.

- 01:09 - Riječi (12) - Otisak - Sjećanje

Moj način.

Moj užitak.

Moj spas.

Moje sjećanje.

27.03.2008., četvrtak

Prvi korak.