mentalni

petak, 05.12.2014.

Kako sam proveo dan nazalnog samostana

Dugo sam se spremao napisati ovaj uradak i odgovoriti na tvoj popodnevni sms. Puno mi misli ide po glavi, ti mali stvorovi i dalje zure u mene i svugdje me prate, no krenimo redom. Muči me problem, zašto se nešto vlažno, toplo i s puno bakterija naziva cmok. Prikladnije bi bilo šljap, slurp, sšlj ili sašlljik. Tko je to nazvao cmok i kada? Prvi trag naziva cmok javlja se u Hrvatskoj krajem antike i doseljenjem Hrvata na ove prostore. Naime, kad je sedmero Hrvata došlo do Jadrana među njima su bile dvije sestre Tuga i Buga. Dok su putovali zastali su na ušću Korane u Kupu (današnji Karlovac). Tu su čekali da sagrade auto-cestu za male jakne, ali ništa. Nad njima je proletjela mala ptica noj (tad su nojevi bili omanji poput mekanog ubrusa s kvakama) i rekla im da ne čekaju Račana s cestom, nego Sanadera. One nisu razumjele ništa pa su nastavile prati noge u Korani iako je Kupa bila bolja i vedra samo iako. Tada žene nisu znale jezik noja nego samo pauna i nužda im je bila znati bilingvalne masline iz Karojbe. Muška ekipa (petorica) je vježbala za 1. hrvatski gay balet "Kad porastem bit ću gazela mala" čiju je koreografiju izradila pulska studentica glume Livija Fojerbah rođ. Kandalini. Kandalini je onal lik u prvom dijelu Mad Max koji je lanac omotao oko ruke i s tim lancem je htio puknuti po autu od Melove žene. No, zakačio je krovni nosač, auto ga je povukao i ostao je bez šake. Mislim da ga je jako boljelo, ali su se drugi bajkeri, inače Maxovi neprijatelji smijali. Mislim da u stvarnosti glumac nije ostao bez ruke ili su mu dobro platili. U svakom slučaju strašno se obogatio. Danas je vlasnik više gradova i dva klokana (film je australski). Balet je skladala tetka od Svenove bilježnice, inače umirovljena trenerka od Ćire Blaževića koju je nosio kad su mu dali makov konac jer je imao i to. Ne sam naravno, nego s njima. Sestre točaše noge u rijeci i tada jedan mali šaran dopliva sam. Tada su šarani bili jako mali, veličine noja danas otprilike. Šaran nježno cjelivnu mali prst na lijevoj nozi Buginoj i tad se prvi put u hrvatskoj književnosti, pače kulturi cijeloj, začu nježan zvuk koji je kasnije Marko iz pivnice kod onog tipa samo ne taj, nego onaj drugi sa srebrnim pršutom, nazvao cmok. Nepotvrđeni izvori tvrde da je Tuga koja je studirala onomatopeju i milodare na zagrebačkom filozofskom fakultetu, prepoznala zvuk i odmah ga nazvala cmok. E od tada je cmok zvuk za rastanak (Tuga) i sreću (Buga). Jer Buga je u šatrovačkom srednjovjekovnom starohrvatskom jeziku, izraz za početak ljubavne avanture ili preljuba. Također je izraz za početak snošaja iliti uvoda u snošaj. Kasnije pod utjecajem srpskog jezika i mentola za noge to su prozvali predigra. Prvi hrvatski anatom dr.sc. Aurelije plemeniti Sinković (ne Sinke s Gregovice) Bugom je zvao početni stadij muške erekcije. Za taj je rad, objavljen u znanstvenom časopisu Genitalije i rubac Jovanke Broz s pudlicama na Brijunima, dobio 1476. Nobelovu nagradu za medicinu, premda je predložen je za Nobela za mir jer se u 15. stoljeću smatralo da muška erekcija predstavlja mir i sreću za muškarca i spokoj obitelji, a polovično sreću ženama. To se objašnjava da žena rijetko doživljava sladostrašće jer joj se miješaju Tuga i Buga. Epilog priče je da su Buga i Tuga dosađujući se na dosadnoj Korani (a Kupa je bila tako blizu) pokušale imitirati šarana. Prvo su jedna drugoj cjelivale stopala, pa bedra, pa ono između što je Mauru sličilo kao zvijezda jednokraka, a Franciju kao pizda petokraka i onda grudi koje tada Hrvatice nisu imale jer su s grudnjakom skidale i grudi. Tek na kraju dođoše do usana i doživješe sladostrašće. Ni same nisu znale, ali su im Hloverka i Majić kasnije rekli da su postale prvi istospolni par u Hrvatskoj. One nisu znale što je to, pa im se ukaza Djevica Ana, zaštitnica portira, pancete, tokena Zabe i glagola linjati, koja im je rekla da su lijepe i mile samostalne. Nakon sedam minuta one i petorica baletana stigoše do male uvale koju kasnije, jer se jednom od njih ukaže potreba da urinira, prozvaše Urinje. Kako je jedan od baletana mokrio po Buginom licu, Riječani, jer je Urinje danas u Rijeci, tome u čast podigoše na tom mjestu rafineriju koju svi volimo. Po toj petorici baletana Hrvati danas imaju broj pet, a kako je balet bio izvrstan pet je najveća ocjena u hrvatskom školstvu koju neki na Unipu zovu izvrstan, a neki odličan.

Kako sam proveo dan. Pa ustao sam oko 3 ujutro kao i svaki dan. Pojeo sam otrovnu kupačicu na plaži, nije se opirala, ali mi je rekla: Niki, ti se truješ. Sjeo sam na blatobran od auta i čekao do 6:30 da Una dođe sama bez slapišta i Bihaća. U 6.30 blatobran je pojeo zadnjeg mrava, a minijaturni seljaci stadoše iz moje glave voziti sijeno do krava na podlaktici mravljoj. Ožednio sam od kupačice pa sam krenuo napamet i naizust piti malu himnu koju me Arinka, žena od Francija učila uz Mississippi zauvijek opasnosti svjesna. Jako sam se napio pjesme i onda sam imao snage gurati auto do Verudele gdje je Alfi pecao gol s malo dlaka na prsima. Pitao sam ga zašto čupa dlaku po dlaku i tako ih vezane spušta u more kod Svete stijene. Odgovorio mi je da stijena nije Sveta nego on će mi dati gume oko vrata, a ja da ih ponesem u UDLU Istre gdje će mi ih naslikati na auto. Kasnije nakon trinaest tisuća godina i po sam saznao da su to dlake s Nazorove brade koje je Allfi dobio od mame kad je ova išla u Mutvoran kod sestre od nevode s klatnom jajnim. I gle čuda, od malo dlake Alfijeve, klikera iz moje glave te pjesme-krvavice nastade najpoznatiji pulski vaginalni ep. Vratio sam se kući, ali sam zaboravio na auto. Samo mi je po glavi išla ona stara muha što je imala djecu na korzu u Gajani, a uzalud je predala molbu jer nije znala da je očvrsnula u H&M sa starim radijatorima i moj mozak sve više slabi. Pokušavam stupiti u kontakt s tim malim bićima koji stalno plaze svugdje oko mene. Sitan osmjeh, pogled zloban. Čekam da Helena otrči u zgradu do njezine i pozove stručnjake za male stvorove koji me svugdje uhode. Možda će moći, premda sumnjam, izvaditi vrutak iz moje glave i prepustiti me snovima. Tko zna, možda

Oznake: SMISAO JE BESMISAO

- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>