mentalni

Dana 29. lipnja 1987. nije se rodio lik iz komedije o komarnim pištoljima naizust pospješenim malvazijom kojeg svi znaju pod nadimkom Dragan Čemernik Slabousti. Nadimak je dobio uzalud onog proljeća kad su svi lirski magnati hrvatske srednjice okupljeni u prostorijama Društva za stavljanje predmeta jednog na drugi raspravljali tko je tko na ljevici i tko nije na desnici i uzalud u svima. Naime, ta srednjica je nazvana jer je adekvatna družba uljudbene realnosti pokušala naići na laktu naziv za onaj dio postolja koji je točno na drugoj sredini. No, pošto im akademija za stručna fizikalna razmjerna i logaritamska mjerenja s pravom javnosti odasvud nije dostavila brabonjak-ekspoze o mogućnosti sredine, nisu mogli mjeriti bez novog auditorija s česmom. Brabonjak je bio inspiracija za otpozadi iako nije jer je to stara hrvatska riječ koja je ustvari sinonim za današnju riječ mudrost. U 18. stoljeću udruga za uzajamno lajanje i podmazivanje vrčeva Ilira i Hrvata sastala se na Sisolu da udruže vezice za skokove unatrag u Helgu iz Ankare s maminim cipelama. Ankara je također starohrvatski naziv za Ankaran. Evo kako je bilo unazad. Sisol i okolica Kišineva kao i podnožje Monte Zara poznati su po sovama i tako je jedna pijana kao omanji maslačak rujanski vršila veliku nuždu. Tada su sove vršile nuždu kroz kljun, a jele su jele kroz perje. Tek ovih dana oko Martinja je uočeno da su sove grabljivice jer love mahune i piju broskvare apaurinima. Stari Ilir po imenu Zoltan Rontgen (po kojem je kasnije nastao pulski odjel radiologije i snošaja s parfemom bez malog krzna) pokazao je na gmaza (sova je bila potomak gmazova iz Ferrarijeve momčadi i Alfijevog mlađeg muža). Tada su sove jele jele. Zoltan je pokazao na pticu i viknuo: Brab što na ilirskom znači: Vidi kad sam i ja imao para išao sam na kunski repozitorij kod Čapalije s mrkvama i tako sam tad pjevao. Hrvate je predvodio knez Kelj iz okolice Munižabe kod Mugebe, nedaleko dna Fenolige. Kelj je poručio svojima ovako nekako iako nepostojeće olfaktivno ut: Od danas ćemo sve ovakve mudre zvati sova i nastade izraz mudroslovija jer se sova slavenski zove slova pošto kajdanke u ono vrijeme nije trebalo pisati jer su znale čitati Nevenku. Tek kasnije osnutkom prve udruge građana na ovom prostorima, a pod utjecajem jednostavnog ničega nastade riječ filosofija što znači filana sova. Ili sova prepuna mudrosti. U tu čast je rektor zagrebačkog sveučilišta plemeniti Aurelije Sinković (sin i ljubavnik trećeg hrvatskog nobelovca) osnovao najprije filozofski internat u Maksimiru gdje su se skupljale sve sove iz regije. Zato kažu da je sova znak mudrosti što nije ni Helena učila na pameti štafetnoj i na tečaju za apanažna sestrinstva u Dvoru na Uni. Danas su mala bića sitna osmijeha, a zlobna pogleda bila sva na gomili dok je mačka jela krastavac. Mislim da svega ima na mom stolu i Jamničke do besvijesti. Idem, nestajem, ja odlazim odavde. Svijetla su sve dalja, dok oni dolaze, tiho ih pratim, miran sam jer znam da je posao tek počeo. Pitanja se gomilaju za neku drugu zgodu jer dlaka više nema na Svetim stijenama prividne sreće. Djeca jedu svaki izvod i nema dokaza da su gladnija. Samo sjetna duboka noć unedogled. Jesam li otišao konačno? Tražim to.

Oznake: SMISAO JE BESMISAO