ljubavni stihovi pjesama

---

Click here: Ljubavni stihovi iz pjesama

---

Da li se ikada probudiš tražeći me? Ni mi, od nekada, nismo više isti. Just being with you will always make my day complete.

Niko ne sme da mi drži govor. If you truly love someone, being faithful is easy. Život je borba - nastoj pobijediti, ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati. Čekaj me i kada vrućine zapeku, i kada mećava briše, čekaj i kada druge nitko ne bude čekao više.

ljubavni stihovi pjesama - Jer mi ne bljesne mjesec da sne ne donese o lijepoj Annabel Lee kada zvijezde se stvore vidim kako gore tek oči Annabel Lee.

Najljepše ljubavne pjesme i stihovi poznatih autora... Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. U noćima kao ova, bila je u mom naručju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomične oči. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio. Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje. I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak. Nije važno što je moja ljubav ne sačuva. Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me. U daljini netko pjeva. Duša je moja nesretna što ju je izgubila. Kao da je želi približiti, moj pogled je traži. Srce je moje traži, a ona nije uza me. Ista noć u bijelo odijeva ista stabla. Ni mi, od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho. Drugome, pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug. I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju, duša je moja nesretna što ju je izgubila. Iako je to posljednji bol koju mi zadaje i posljednji stihovi koje za nju pišem. Pablo Neruda, Ljubavna pjesma Nije pjesnik ali piše divne ljubavne tekstove za svoje pjesme Zbog tvoje ljubavi Nema cjenkanja, pogađanja za uzvraćanje zahtjeva, trgovine. Usluge bez nagrade ne mogu ne voljeti, ljubav me smiruje... Zbog tvoje ljubavi, neću zauzvrat ništa tražiti, što smo više sebični više smo uplašeni, bezlični... Dat ću sve što imam, za uzvrat neću ništa, samo budi uz mene... Polako, polako, kad te volim znam da volim i sebe... Kad se srce očisti, ne trebaju crkve, hramovi... Kad se srce očisti, nema mjesta, gdje te, neću pronaći... U svečanoj svetosti, u čovjekovom zlu, religija ljubavi cijeli je univerzum... Ispis beskonačnog, na jeziku konačnog. Ispis beskonačnog, na jeziku konačnog... Goran Bare Stare ljubavi što ih je znao svijet duge večeri u ruci poklonjen cvijet, stare ljubavi u čistom jutarnjem sjaju zauvijek u nama ostaju i svjetlost očima daju. Stare ljubavi još uvijek prate nas kasne jeseni i njihov umoran glas, stare ljubavi nestati nikada neće one su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. Bilo je i straha, bilo je i grijeha, još pamtim dane te. Bile su velike, bile su skrivene, bile su opasne, mi sjećamo se tog. Stare ljubavi dalje nam ne daju poć tajni susreti kad padne proljetna noć, stare ljubavi, te sjene minulih dana, svakog me poljupca sjećaju uvijek kad ostanem sama. Bilo je i straha, bilo je i grijeha, još pamtim dane te. Bile su velike, bile su skrivene, bile su opasne, mi sjećamo se tog. Stare ljubavi još uvijek prate nas kasne jeseni i njihov umoran glas, stare ljubavi nestati nikada neće one su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. One su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. Željko Sabol, Stare ljubavi Znam, mora da je tako: nikad se nismo sreli nas dvoje, mada se trazimo podjednako zbog srece njene i srece moje. Pijana kisa, siba i mlati, vrbama vetar cupa kosu. U koji grad da svratim? Dan je niz mutna polja prosut. Vucaram svetom dva prazna oka zurim u lica prolaznika. Koga da pitam, gladan i mokar, zasto se nismo sreli nikad? Il je vec bilo? Mozda je sasvim do mene dosla. Al' ja, u krcmu svratio gorak, a ona ne znajuci - prosla. Ceo svet smo obisli u zudnji ludoj podjednakoj, a za korak se mimoisli. Da, mora da je tako. Pjesma za nas dvoje, M. Antić Romansa Nemoj da odeš više u onaj grad tuge, gde smo od sebe zaboravili pola. Nikad sa zvezda nije teži pad, nego na beton sa kafanskog stola. U očima sam sve gugutke podavio, pa sam im dugo šaptao smešno opelo. I sve sam svoje osmehe okrvavio, nije sve belo, što liči na belo. Peroni katkad plaču kišom, sat i koferi... Svako nekud žuri noćas. Neću da se vratim. Za svakim vozom ostaje samoća. I samo mraka napune se prsti. Sad smo drugačiji, zacelo. Bar ti sve ptice iz očiju pusti. Nije sve belo, sto liči na belo. Miroslav Mika Antić Pjesma o probudenim uspomenama Propala ljubav ne nosi se na put Kao sto nosis kovcege i sveznje. U spomenima zivot samo spava; Kad probudi se — oni budu ceznje. Putujes dane i putujes noci: Oni su tvoje drustvo u samoci. U zanosima, lutanju daleku Oni te naglo zabole, zapeku. Oni dublje riju I glumljenu ti radost tiho piju. Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju Micanje svake nade, pa je truju. Tjeskobama, ljubomorom te muce, U sutra sjenu bacajuc od juce. Dobrisa Cesaric BREZA NA MJESEČINI Ja nisam tvoga kova Tebi se samo čini nisam iz tvojih snova breza na mjesečini Ti želiš da se vratim U tvoju ljubav sjetnu Da tvoju dušu shvatim I da me čuvaš sretnu Ne treba meni nježnost ni tvojih riječi svila zar mogu da se vratim gdje nikad nisam ni bila Duško Trifunović NE ROBUJ SRCE Ne robuj srce nikome dužni nismo ne tuguj rijeko već vodom žubori ne bježi ptico iz našeg srca ti si sa svojim jatom ostani i gori Ne robuj srce ti nemaš gospodara tvoje su rijeke planine i polja ne reci neću ne znam i ne mogu a sve ostalo radi šta te volja Duško Trifunović Annabel Lee Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je živjela koju su zvali Imenom Annabel Lee; S tek jednom je živjela mišlju: Da voli i da se volimo mi. Bio sam dijete i bila je dijete - U carstvu kraj mora to bi - Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee - I zbog toga nebeski krilati serafi Bili su zavidni. I to je razlog što jednom davno - U carstvu kraj mora to bi - Vjetar se spusti iz oblaka, noću, Sledivši moju Annabel Lee. I došli su plameniti rođaci njeni, Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu što kraj mora bi. Zavidjeli su nam anđeli s neba, - Ni upola sretni ko mi - Da! To je razlog kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi , Što noću je vjetar iz oblaka došo I sledio, ubio Annabel Lee. Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih Što stariji bili neg mi - I mudriji mnogo neg mi - I niti anđeli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše Lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese O lijepoj Annabel Lee. Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore Tek oči Annabel Lee. Tako ležim pored svoje drage do zore Svoje drage. Poe RIBIČKI ŠTAP UTOPLJENOG ČOVJEKA U početku ga nisam htio koristiti. Potom, mislio sam, što da ne. Odavat će mi tajne i nositi sreću - ono što mi je tada trebalo. Osim toga, ostavio mi ga je na upotrebu, taj put kada je otišao na plivanje. Nedugo zatim, upoznao sam dvije žene. Jedna je volila operu, a druga je bila pijanica i odležala je neko vrijeme u zatvoru. S jednom sam se spetljao i počeo piti i tući se. Kako je ta žena znala pjevati i otkačiti se. Otišli smo ravno do dna. Raymond Carver Ljubavna pjesma Kako da zadržim dušu svoju da se k tvojoj ne vine? Kako bih je preko tebe uznio u visine? O, kako bih je skloniti htio uz nešto izgubljeno na dnu tmine, uz jedno mjesto, strano i tiho, čiji se talas ne bi raznjiho kad se talasaju tvoje dubine. Al sve što dirne tebe i mene, ko gudalo nas zajedno prene. Glas dviju struna, o mi to jesmo! Čijeg smo samo to glazbala zvuci i koji nas svirač drži u ruci? Rainer Maria Rilke OZDRAVLJENJE Dugo sam bolovala od ljubavi... A od jutros sve razumem čudesno i mislim da je udesila priroda umesno ili slučaj naneo, te nisam uvek draga bivala čoveku koji bi mi čežnje zaneo, za nečim čega nema. U zamišljene sreće maženju istrošilo bi mi se srca pola, utopila bi mi se duša u traženju nečega čega nema. Sad jedino, kao nad srećom strepim: da li će ovaj dan svanuti oblačnim ili lepim, jer znam, ništa mi ne može doneti nečega čega nema. Desanka Maksimović Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca bez nekog posebnog razloga jednom mi se u Parizu konobar obratio nemoj zaboraviti cigarete, draga! Tražeći gramofonske ploče u Londonu na nekoj sam tržnici zalutala lokalni trgovac je, uzdišući, rekao što mogu, ljubavi, kad im je cijena porasla! A u New Yorku, u zračnoj luci, pokazujući mi izlazna vrata, postariji crnac stalno je ponavljao samo me slijedi, bez panike, mala! Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca što sam im to, kvragu, učinila? Marina Boroditskaya U KAPI MASTILA U kapi mastila Hiljadu neizrecenih misli stane, Ostane kao secanje Na nesrecne dane. Mastilom reci iz duse plove, Teku li,teku,misli nove. Kap mastila cuva Hiljadu tajni, Osecanja more, noci budne,sve do zore. Mastilo pise, odmah se susi. Vecno ostaje Ono sto je na dusi. Samo kap mastila zna Sta oseca dusa zaljubljena. Ta kap misterije, Vesto sve tajne krije. Cak i kada samo mrlja postane, U kapi mastila Vecna nada ostane. Feedback Buttons provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. Staff Only Hidden Posts provided by. Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. Live Threads provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. User Alert System provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. Shoutbox provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd.

Ljubavni stihovi d
Stare ljubavi još uvijek prate nas kasne jeseni i njihov umoran glas, stare ljubavi nestati nikada neće one su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. Koliko sam puta umro a ti me ozivjela koliki sam pjanac bio a ti me otrijeznila Kakve su vatre gorjele a ti ih gasila na kakvom sam bio dnua ti si me spasila... Jer mi ne bljesne mjesec da sne ne donese o lijepoj Annabel Lee kada zvijezde se stvore vidim kako gore tek oči Annabel Lee. Prvo me ocarale pa me razocarale te tvoje zelene oci neverne Samo su me varale i bol su mi stvarale te tvoje zelene oci neverne... Oni od kojih vam je srce stalo!!! Poljem se siri miris tamjana mirise cvece ko moja dragana A male laste s juga dolaze ko da mi tvoju ljubav donose... Gimnaziju je pohađao u Pančevu, sedmi razred u Kikindi, maturirao u Pančevu. Nikome neću reći kakva se zbog tebe pjesma događa u meni vječito: da li opija toplo kao šume naše s proljeća; ili tiha i tužna šuti u meni rječito. Ljubav je ono što ostane kada izgorite jedno za drugim. Drugome, pripast će drugome. Ljubavni stih na papiru brzo ugreje srce voljene osobe, zato ne oklevaj previše, uzmi papir i hemijsku i prepiši koji ljubavni stih, koj će sigurno razveseliti tvoju simpatiju.

[Upoznaj ljude u blizini|Najbolje gay aplikacije|Upoznavanje deteta sa modernom tehnologijom]

Oznake: top, deset, srpskih, ljubavnih, stihova