Harem mene same
20.10.2006., petak
Nastavak
U prethodnom postu nisam stigla napisati sve kaj sam htjela jer mi se žurilo na bus...još sam i zakasnila pa sam bježala za busom...na svoju veliku žalost i sramotu !!!Ne volim baš govoriti o sebi pa ću se poslužiti citatima...opet...!!!Citati su iz knjige "U anđeoskom liku zvijeri" napisana by Viktorija Faust...pa krenimo: ..."Nije da ne volim sebe.Ja obožavam sebe!Ali jednako tako znam kakva sam i pitam se zašto mi je dopušteno da budem takva.Znaš li koliko mi malo treba da popustim sve kočnice i postanem nešto...Ne znam.Nešto ružno.To ti je kao da ti je rečeno:Evo ti krila,leti,čini sebi na zadovoljstvo,al znaj da će se,kad se vineš nebo razbiti i srušiti na one koji su ostali iza tebe.A ja?Ja ne marim.Uzimam krila.Letim.Širim krila i smijem se,pjevam od sreće.A oni dolje?Niti ih ne pogledam.Niti ih se ne sjetim.Ako me koji put nešto podsjeti odgurnem sječanja,zatvorim um za njih i prepuštam se samo onome što mi čini zadovoljstvo.Često sanjam da letim,znaš.Lako,samo se odbacim od zemlje i već sam u zraku.Mogu lebdjeti nad zemljom kao anđeo.Sanjam kotlinu svog djetinjstva,sanjam terasu svoje kuće.Zatrčim se,bacim preko ograde šireći ruke i letim.I čujem sebe kako se smijem sa vjetrom u licu.Ponirem.U mome snu kotlina je dublja,strmija nego u stvarnosti.Strmoglavljujem se preko krovova sve dublje i čujem sebe kako režim,a vjetar se ledeno sljeva preko moga lica,zasljepljuje me,ali ja mu se nedam.I kad dođem do samoga dna kotline,kad već idem tako brzo da se sve oko mene pretvorilo u šarene mrlje i više ne vidim jata golubova koje sam uznemirila,odjednom se vinem,sunem u visine prema suncu koje je rasulo svoju krv,sve pozlatilo,kotlinu,Zlatnu dolinu,Vallias Aurea,tako se zove moj dom,i mene,zlatnog anđela koji leti put plaveti u čisto,beskrajno nebo.Odlazim sve dalje.S vremenom osjeti kako nebo pruža otpor.Sve je teže ići gore.Ali ne posustajem.Što se nebo više opire,to mi je slađe ićiprotiv njega.U grudima mi je neka divlja radost,potmula rika koja će se osloboditi,još trenutak,a ja idem dalje s rukama pred sobom,stisnutih zubiju,protiv ledenog vjetra,držeči oči otvorene i nedam se pobjediti,pobjedit ću nebo.Razumiješ li?Nikad ni o čemu ne razmišljam osim o onome što ja želim,što ja planiram učiniti.Nebo se ruši na one koji ostaju iza mene,ali oni su samo uplašena jata golubova i jedino što je važno-ja osvajam nebo..." ..."a anđelu ću skršiti krila i đavolu iščupati rogove zato jer to mogu i neću prezati ni pred čim jer mogu i jer to želim i jer mi se to sviđa..." Osvojila sam svoje "nebo" i nisam prezala ni pred čim da to ostvarim!!! |
