Harem mene same
12.10.2006., četvrtak
Muškarci šoviniste,žene bez mozga
|
Koliko god da se naše društvo razvilo žene su još uvijek potlačene.Jednim djelom su si same krive za to jer si dopušaju da im muškarci upravljaju životom.Takve žene za mene nisu ništa drugo do »hodajućih maternica».Mrzim takve žene-dobre mamine,katoličke curice koje otvaraju usta samo za potrebe njihovog »muškarca».Najgore je kada je žena silovana a ne prijavi ga jer ih on uvijeri da su si same krive i da su zapravo htjele to.Jeah right.NE znači NEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!! Pročitala sam jednu knjigu u kojoj je jako dobro opisano ,silovanje.Slijede citati: …»Pokaži što znaš,droljo!Budi pička katolička!Zamisli kako Bog milostivo gleda na tvoje raširene noge i da ti pop picu svetom vodom škropi!Množi se nacijo! Ovako ja tebe uzimam za ženu.Dok nas smrt ne razdvoji,dok te kurac ne raspori!-dahtao je negdje iznad nje,na koljenima se približavajući njenom tjelu koje je polomljeno ležalo na krevetu.I onda odjednom shvati što slijedi i jecaj joj protrese cijelo tijelo jer to je bilo nešto o čemu nije mogla razmišljati,nije željela razmišljati,to je bilo nešto gore od sve boli kroz koju je prošla i kroz koju bi prošla ponovo,sve samo ne ovo,ne,ne,nikako ovo!...Trgla se u grču kad joj je bol zaparala tjelom kad je prodro u suhu,uplašenu,pulsirajuću unutrašnjost njenog tjela,nasilno se probijajući tamo gdje ga je sve odbijalo,tamo gdje se sve borilo protiv njega.Mogla je osjetiti kako se nježne stjenke njenih organa deru u njegovom nasilnom prodoru,jednom,dvaput,triput,svaki put sve dublje i grublje,dok na kraju njegov prodor nije bio olakšan krvarenjem njene njene povrijeđene unutrašnjosti.Još trenutak,dva…» Poslije svega:...»Ne,neće se pomaknuti.Ne sada,ne nikada više.Uostalom zašto bi se pomaknula?Zašto bi disala?Zašto bi tjerala svoje srce da kuca?Što ju je čekalo tamo,vani,u tami,u stvarnosti?Stvarnost više nije postojala.Ono što je mislila da se događa samo u noćnim morama,ono što je zasigurno morala biti očna mora,sada je našlo svoj put u stvarnost i ona je znala da će od sada,nadalje stvarnost biti okaljna,zatrovana njime.Ne neće se pomaknuti.Ostat će ležati tu,osječajući ovu strašnu bol i strašnu hladnoču koja je pala na njeno tjelo.Ostat će tu sve dok naposljetku ne nestane svih osjećaja.Znala je da će se na kraju to desiti,smrt je morala doći da izbriše iz njene svjesti svu prljaštvinu koja je ostala nakon njegovog čina.Ostavivši je živu ili ne on ju je ubio.I ako ne umre sada,sve vrijeme od ovog trenutka pa do trenutka njene fizičke smrti bit će samo umiranje…» Ovaj post je napisan zbog dvije frendice koje su to doživjele!!! I za kraj:…»Čovjek je jedina životinja koja se smije.Misliš li da je zato bolji od zvjeri?...» Svi mi možemo biti bar u jednom trenutku slabi. Ipak još jedan citat. …»Tko je ono rekao da vrijeme liječi sve?Taj nije znao što je vrijeme i što je bol.Samo smrt liječi sve…»   Život je fakat |
