nedjelja, 15.10.2017. u 08:38
Regenhose
U školu idem već 20 dana. Sve je tako prekrasno obično da nemam što zapisati. Ljudi su marljivi, motivirani, dragi. Sjedim pored Grka s kojim se zezam i smijem tijekom nastave. Ne mogu složiti rečenicu koja bi vama bila zanimljiva. OK, možda kad mi je Ruskinja (52) opisala kako joj je bilo na tečaju u jednoj drugoj školi. Kaže da su imali predavačicu koja bi im dala zadatak, a onda bi ona upalila muziku i plesala. I tako svaki dan. Nitko nije ništa naučio. A kad je došla zamjena - zamjena je bila grammar nazi i samo je panično vikala da obrate pažnju na gramatiku. I opet nitko ništa nije naučio.
A sad na ozbiljne probleme...
Nemam biciklističku odjeću. Neki dan me tako kiša oprala da sam htjela skinuti gege (tajice) u razredu, ali nisam obrijala noge pa mi je bilo bed. Uglavnom, mokra sam sjedila tako kojih 4 sata. Pošto u životu nisam imala sportsku odjeću, za mene je ta kupovina špansko selo. Čak ne znam di su sportski dućani.
Ne razumijem se u materijale koji su otporni na kišu, ne sviđa mi se dati 100 eura za hlače za kišu, a ne da mi se biti mokra u učionici. Kupila sam pončo za kišu pa umjesto do koljena - bio mi je do gležnja i bilo me strah voziti biciklu sa šatorom oko sebe.
I onda sam odlučila pitati ljude za koje znam da voze aktivno biciklu i da se vode načelom "nema lošeg vremena za vožnju bicikle, samo neprikladne odjeće". Ljude koje sam pitala su ljudi koji nisu bogati, ali daleko od siromašnih, ljudi koji ulažu u sebe i u životna iskustva, ljudi koji se ne razbacuju novcima, ali drže do sebe i do trošenja na sebe.
"Lidl."
"Lidl."
"Aldi."
"Lidl."
"Second hand shop"
"Lidl"
"Aldi"
"Second hand shop"
Ja sam podigla obrvu. Nemam apsolutno nikakvih predrasuda prema spomenutim dućanima, ali zar stvarno tako nešto specifično (kad voziš 10 km po kiši - stvarno trebaš materijal koji je nepropusan!) kao što je biciklistička ili zimska oprema se može naći u supermarketima? Odgovor od svih je bio: "Da. Radi svoj posao. Sasvim OK odjeća."
Taj stav u kojem se na prvo mjesto ne stavlja ušteđeni novac nego dobra odluka da za povoljnu cijenu su dobili točno ono što su trebali me čini sretnom što trenutno tu živim. Oslobođenost od "što će tko reći?", brendova, trendova, skupe odjeće i ostalih statusnih gluposti...
To ne znači da ekipa ovdje neće platiti potrošiti pare. Moja ex učiteljica kupuje patike u Aldija. Ne zato što su jeftine i nema novaca, nego zato što je na njih naišla, probala - osjećala se ugodno u njima, cijena je bila prihvatljiva, a dosadašnje iskustvo joj je pokazalo da se nisu sutradan raspale. Ta ista učiteljica ide jednom godišnje u Thailand ili Vietnam. Ta učiteljica kupuje ono što joj se sviđa po cijenama koje smatra da su prihvatljive za određeni proizvod.
Žena financijski menadžer. Muž doktor. Ona kupuje odjeću u second hand shopu. U istom tom second hand shopu subotom volontira. Love imaju sasvim dovoljno, ali to nije poanta. I meni je to super.
Zurück zu mir...
Hlače za kišu.
Nakon što je škola završila, imala sam sat ipo slobodno prije nego odem po kćerkicu u vrtić. Odlučila sam otići u second hand shop kojeg mi je prijateljica preporučila. Inače second hand šopovi nemaju baš sportske odjeće (možda 1% ako i toliko), ali mene je zanimalo što ima unutra. Na kraju krajeva, uvijek mogu kupiti knjigu za kćerkicu jer ovako i onako knjige završe u 101 komadu nakon par dana. I tako ja gleduckam, gleduckam... i onda, ko u filmu (i to onaj dio filma kad pomisliš "Ma daaaaaaaaaaj. Baš je sad to moralo biti tu.") vidim: Regenhose i to baš za bicikliste (izgledaju ko ronilačko odjelo s tregerima) i to baš L broj za mene. Brzo brzo u kabinu - stoje savršeno. 12,50 eura za hlače koje sam tražila tjednima i čija se cijena kreće negdje između 60 i 120 eura.
A München ko München, meni za dišpet (naravno, meni, kome drugome?), odlučio je dati 7 sunčanih dana i još nisam imala prilike isprobati hlače.
