Samo polako ...

03.04.2020., petak

Pjesma koja je više od pjesme



Ne znam imate li vi, ali ja imam tu neku pjesmu koje se sjetim i kad trenutak nije niti malo poetski...
Kad sam na nekom raskrižju i ne znam kako dalje....kad trebam odlučiti nešto, a odluka nije lagana.
Pomogne da se vratim na početak, odmaknem kalkulacije kako bi možda bilo bolje....razumnije...pametnije.
Vrati mi onu misao da na kraju uvijek ostanemo sami sa posljedicama svojih odluka i da je najvažnije da smo mi, tamo duboko u sebi, sigurni da su bile prave.....
Evo....to je ta pjesma koja mi daje odgovore....


Čovjek u ogledalu


Kada postigneš sve ono što si želio u borbi za sebe
i svijet te učini kraljem dana,
samo priđi ogledalu... pogledaj se
i vidi što ti taj čovjek ima za reći.

Jer... to nije tvoj otac, ili majka, ili žena
čije sudove moraš proći.
Osoba čije mišljenje najviše znači u tvom životu
ona je koja te gleda iz ogledala.

Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj
i smatrati te divnim,
ali čovjek u ogledalu veli da si samo protuha
ako mu ne možeš pogledati ravno u oči.

Njemu treba ugoditi... ostali nisu važni
jer samo on je s tobom otvoren do kraja.

I ..... prošao si svoj najteži ispit
ako je čovjek u ogledalu i dalje tvoj prijatelj.

Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet
i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze
ako si prevario čovjeka u ogledalu.

Dale Wimbow


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.