Venecija: grad gondolijera

31 kolovoz 2004

31. avgust 2004 god
idem protiv sebe...
Predivna je stvar kad jedna kafa preraste u komediju... Juče dolazim na posao i na mobachu primjećujem ZMZ moje veoma dobre frendače... poziva na kafu... u lokal sparat niže - ispod moje kancelarije.

Taman zadovoljan što imam razlog da maknem s posla, dolazim kod nje i uz neku leteću kafu i saznajem da joj za dvdeset minuta kreće bus i da ide na fax.

Ok... ubrzaću kafu i problem riješen. Međutim, ona odlazi u Veneciju (WC) a ostavlja meni svoj Index i mobach da se igram... i prolazi već petnaest minuta nje nema. Već zabrinut za nju, bus joj uskoro kreće, a bitno joj je da stigne - lagano se odvučem do toilet-a i kucam na vrata.

U tom momentu čujem kako nešto vrišti, jebe i grebe po vratima i u prvi mah pomislim da se neka lujka unutra raspomamila što tamo neki kreten od muškarca ulazi u njihovo žensko carstvo, i baš u momentu zatvaranja vrata čujem kako ponovo zavija i skontam - frendica.

Dok je ulazila u prostorije nirvane i carstvo blaženstva - nije skontala da nema kvake na vratima tako da se nirvana pretvorila u agoniju dok se moja malenkost nije pojavila...

Poslije smo se se smijali: šta bi bilo da ja nisam došao na kafu, jer ujutro i nema baš previše u mom omiljenom caffe-u?

<< Arhiva >>