|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by LiLBuTEviL
dođi.....ako te zanima.....
komaj mi..........
pooooooooooozzzzzzzzzzz
♥Ime na koje se odazivam: Paula♥
♥Razred:7.c/THE BEST/&hearts
♥Škola: OŠ Krune Krstića♥
♥Nadimak:Pave♥
♥VoLjAm♥
-prijatelje
-svoj razred
-hranu
-košarku
-svoj mobitel
-KK Zadar
-mamu,tatu i seku
♥Ne VoLjAm:♥
-Tokio Hotel
-umišljene i bahate ljude
-profesore i školu
KoLiKo_VaS_jE_nA_bLoGu:
♥LiNkAcHi♥
♥Tazy♥
♥Anđela♥
♥Tonka i Marta♥
♥Antonio♥
♥Pepe=)♥
♥Kety♥
♥Smrki♥
♥Zvone♥
♥Anastazija-Tokio Hotel♥
♥Tazy-opet♥
♥Patrik♥
♥Angie♥
♥♥BLOGOVI KOJE MORATE POSJETITI!!♥♥
(a i ostavljaju puuno kommova
)
Red-Rose-Girl
Mawa Divljakusha
Sweet As A Lolipop
Star
Candy mother fucking princess
♥MOJ MSN:♥
paula_1309zd@hotmail.com
MaLo MoIH gLjUpOsTi=)
(RiJeChI PiJeSaMa)
RiJeKe sNoVa
Svud osjećam te oko sebe
I stalno ćutim one riječi koje su mi potrebene
Znaj, vezao sam se uz tebe
Al, pružila si mi slobodu
Dugo sam je tražio
Rijeka snova, vrelo nade, vrtlog želja,
Život moj, našao sam sve na ovoj obali
Moje oči sad trepere, poput zvijezda sjaje se,
U daljinu gledam ljubav ondje je
Tko si ti? Što me ljubiš tako nježno
Dok na nebu sviće zora
Tko si ti? Što te slušam kako dišeš
Blizu uspavanog mora
Svud osjećam te oko sebe
I stalno ćutim one riječi koje su mi potrebene
I, znaj, vezao sam se uz tebe
Al, pružila si mi slobodu
Dugo sam je tražio
Rijeka snova, vrelo nade, vrtlog želja,
Život moj, našao sam sve na ovoj obali
Moje oči sad trepere, poput zvijezda sjaje se,
U daljinu gledam ljubav ondje je
Tko si ti? Što me ljubiš tako nježno
Dok na nebu sviće zora
Tko si ti? Što te slušam kako dišeš
Blizu uspavanog mora
Tko si ti? Što me ljubiš tako nježno
Dok na nebu sviće zora
Tko si ti? Što te slušam kako dišeš
Blizu uspavanog mora
Tko si ti? Što me ljubiš tako nježno
Dok na nebu sviće zora
Tko si ti? Što te slušam kako dišeš
Blizu uspavan
Tony Cetinski
Volim te još
Volim te još
Isto je sve
Iako znam s kim si i gdje
Zauvijek, si me vezala ti..poludjet ću od ljubavi..
Bježao bih, al ne mogu
U grudima ti si mi tu...
I u snu vječno pratiš me ti...
Poludjet ću od ljubavi..
Ti...srce mi opet slomi,
do kraja mi ga polomi
Slomi ga ti...pa da nemam više čime voljeti...
Volim te jos
Boli me sve...
Još jedna noć
a nema te..
Mislima mojim prolaziš ti
Poludjet ću, od ljubavi...
Ti...srce mi opet slomi
do kraja mi ga polomi
slomi ga ti pa da nemam više čime voljeti...
DINO DVORNIK-HIPNOTIZIRAN
Daj što daš'
Nemam vremena
Brz je dan
Brzo izgaram
Što je sad
Reci mi da znam
Daj što daš'
Što mi ne treba
Bacit' ću sve na koljena
Možda znam
A možda riskiram
Daj što daš'
Daj što daš'
Daj što daš'
Daj što daš'
(Nemam pojma)
Nemam pojma
Što se događa
I nemam znanja
Da bar pogađam
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
O yeah
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
O yeah
Daj što daš'
Nemam vremena
Brz je dan
Brzo izgram
Što je sad
Reci mi da znam
Daj što daš'
Što mi ne treba
Bacit' ću sve na koljena
Možda znam
A možda riskiram
(Nemam pojma)
Nemam pojma
Što se događa
I nemam znanja
Da bar pogađam
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
O yeah
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
O yeah
O baby, baby yeah, yeah
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
O yeah
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
O yeah
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
Ja sam hipno-tizi-tizi-ran
O yeah
O baby,baby yeah, yeah
Ja sam hipnotiziran
Bilo je to prošlog ljeta. Moje dvije najbolje frendice i ja smo izlazile na igralište gotovo svaki dan. Radile smo iste stvari, družile se sa istim ljudima, na istim mjestima u isto vrijeme. Nekako mi je ovo ljeto bilo previše ispunjeno riječju ISTO! Svima je to pomalo dosadilo, a ponajviše meni. Jednostavno mi se više nije dalo izlaziti na ta mjesta. Trebalo mi je nešto novo, neki novi ljudi i nova mjesta.
Bližio se osmi mjesec. Jedna od mojih najboljih frendica išla je u selo kod bake na nekoliko dana. Tako sam joj zavidjela na tome. Pošto ne možemo jedna bez druge, pozvala je i mene da idem s njom na tri dana. Tad sam skakala od sreća, a postojao je jedan teži zadatak: kako nagovoriti moje roditelje. Pozvala sam Anđelu da dođe kod mene i pomogne mi nagovoriti mamu da me ipak pusti. Kada je mama došla sa posla odmah je znala da nešto spremamo. Kada smo je pitale, malo se predomišljala hoće li me pustiti, ali je Anđelina baka nazvala moju mamu i uvjerila ju je da me pusti. Možda bi ipak bilo najbolje da sam ostala doma jer nisam ni znala kavu će mi bol to donijeti.
Čim smo došle u selo odmah sam mami morala javiti da sam živa i zdrava. Anđela mi je ispričala da tu preko puta ima igralište za odbojku na pijesku i da se tu skuplja «ekipa». Zgrabile smo loptu i potrčale na igralište.
Mogu vam iskreno reći da je to bila ljubav na prvi pogled, a zvala se Karlo. Čim sam ga ugledala znala sam da ima nešto posebno u njemu. Bio je predivan: tamna put, smeđe oči koje kao da nešto skrivaju, crna kosa koja mu je padala preko očiju... Sve najbolje što se može poželjeti. Upoznala sam ga dok samo igrali odbojku, bio je baš drag, a pogledom odsutan. Pošto smo se umorili odlučili smo sjesti na zidić koji je okruživao igralište za odbojku. Nisam skidala pogleda s njega, a on bi mi se znao tako slatko nasmiješiti. Pošto je već pala noć, ekipa je odlučila da se i sutra ponovno sastanemo na igralištu. Pozdravili smo se, a Karlo mi je podario još jedan svoj predivan osmjeh. Te noći me Anđela probudila iz sna i pitala me: «Sviđa li se tebi Karlo?» Samo sam se nasmijala i upitala je čemu takva pitanja i to usred noći. Nekako je uspjela navući neki osmjeh na lice i rekla mi:»Pa frendica si mi! Moram znati što se događa sa tobom!»
Nakon toga više nisam mogla spavati pa nije ni Anđela. Uglavnom smo pričale o Karlu, njegov lik mi je stalno bio u mislima. Bio mi je tek prvi dan u selu, a već sam znala da se to neće dobro završiti.
Jedva sam dočekala večer da ga ponovno sretnem. Odlučili smo samo sjediti na pijesku, a Karlu nije bilo ni traga. Osjetila sam da mi netko prilazi leđima, ali nisam se previše osvrtala na to. Samo sam odjednom osjetila da mi netko istresa punu šaku pijeska na kosu, bio je to Karlo. Počeli smo se zezati i valjati po pijesku. Bilo je poprilično ludo, svi smo bili bijeli od pijeska. A pošto smo se Karlo i ja najviše zezali, Anđela i Filip su samo rekli:»To neće dobro završiti!». Pošto je u kafiću svirala neka grupa odlučilo smo je ići poslušati. Svirali su neke tužne pjesme, a ja se sjetila kao mi je ovdje bilo predobro i da sutra moram doma, samo su mi suze navrle na oči. Nekako sam ih pokušavala suzdržati, ali nije mi baš išlo. Karlo je to skužio i podario mi onaj jedan svoj blistavi osmjeh koji kao da je govori sve će biti u redu. Sad smo se već svi zezali i uživali u ovoj našoj zajedničkoj, posljednjoj noći. A onda opet one tužne pjesme, oči mi se napuniše suzama. Slagala sam da moram na toalet, potrčala sam iza kafića i pokušala se smiriti. Čula sam nečije korake iza sebe, a tada su zastali. Okrenula sam se i ugledala Karla. Bez razmišljanja sam mu poletjela u zagrljaj. Primio me za ruke i pogledao mi je ravno u oči. A ove njegove riječi uvijek ću pamtiti: »Anđele moj, nemoj plakati. Sresti ćemo se mi opet. A ako se ne sretnemo, ti ćeš uvijek biti moj najljepši san! Pamtiti ću te po tome što me ti jedina ovih dana možeš nasmiješiti!» A umjesto odgovora ja sam pustila da on vidi potoke suza na mome licu, nisam se mogla suzdržati.
Poljubio me je i zagrlio, nikad se nisam osjećala tako sigurnom u nečijem naručju.
Tu cijeli noć nisam ni oka sklopila, samo sam mislila na to kako me njegov osmijeh više neće obasjati i ponovo mi dati krili da budem, kako on kaže, njegov anđeo. Ustala sam se iz kreveta u zoru i odlučila se još jednom, po zadnji put prošetati do igrališta. Tamo je bilo Karlo i štapom nešto pisao po pijesku. Prišla sam mu sa leđa i ruke položila na njegove oči:»Pogodi tko je!» Položio je svoje ruke na moje i rekao:»Ovaj anđeoske ruke mi govore da je to moj anđeo kojeg mi je Bog podario da me čuva!»
Okrenu se i zagrlio me, tek dana je sam vidjela što je prije pisao u pijesku :Paula i Karlo. Pogledala sam ga u oči:»Karlo, ovo ću ljeto pamtiti zauvijek!» U njegovu oku je zablistala suza i kliznula mu niz obraz popraćena riječima:»Volim te»! Tako zagrljeni stajali smo neko vrijeme, on i ja znali smo da ovo neće trajati cijelu vječnost, a ja sam samo poželjela da mogu zamrznuti cijeli svijet da mu zauvijek ostanem u naručju, a nisam mogla. Imala sam lančić na kojem je bilo ugravirano «Tvoj Anđel», skinula sam ga sa vrata i stavila u njegov dlan:»Evo neka te ovo podsjeća na mene, na Tvog Anđela!» On mi je poklonio svoju narukvicu na kojoj je pisalo njegovo ime:»Ovo neka te podsjeća na mene, na Karla!»Zagrlio me je i tako smo stajali dok sunce nije svanulo.
Možda je ovo ljeto ipak bilo posebno po nečemu, samo znam da ću ga se zauvijek sjećati, a Karlo će imati jedno posebno mjesto u mome srcu
Još i danas znam zaplakati za njim, sjetiti se tih njegovim nježnih poljubaca i riječi:»Anđele moj»
Imam jednu želju, da ga ponovno vidim, zaletim mu se u zagrljaj, ali da ovoga puta barem probam zamrznuti svijet!
OvO_jE_iZmIšLjEnA_pRiČa
KOMMAJTE!!!
pOOOOOOzzzzzz
