Stvarno sam se totalno ulijenio što se tiče pisanja na blogu. Ispričavam se svima onima koji i dalje uporno navraćaju u nadi da će pročitati štogod novo. Glavni razlog mog nepisanja je moje netrčanje. Slabo ili nikako ne treniram, pa onda ni nemam volje pisati o tome.
No, u subotu je na Kastvu održana sad već tradicionalna 4. memorijalna „Zekina“ utrka. Dosta ljudi me je zvalo ili, na neki drugi način kontaktiralo, da bi saznali ima li uopće utrke odnosno kad je. Jedva sam nekako doznao da ipak ima. Šteta da su to organizatori držali gotovo u tajnosti. Pored svih mogućih portala i blogova koji pišu na temu trčanja da se utrka baš nigdje ne najavi ? Rezultat – 36 trkača i trkačica. Lijepa staza, novčane nagrade, lijepa majica i dobar ručak. Kladim se da pola trkača sa zimske lige nije imalo pojma za ovu utrku.
Da jesu, došlo bi ih bar dvadesetak.
Sama utrka, inače, prošla je prilično predvidivo. Nitko nije sumnjao u pobjedu Zorana Žilića i Marije Vrajić. Bilo je samo pitanje hoće li „nagaziti“ ili neće. Nisu. Ni jedan ni drugi. Eto zašto bi bilo dobro stimulirati rekord staze sa još malo novaca.
Moje trčanje je bila prava katastrofa. Nekako sam se još držao prva dva-tri kilometra, a onda raspad sustava. Nakon okreta mi se više nije dalo niti trčati po uzbrdicama, nego sam ih skoro sve prehodao. Nikakvo čudo, obzirom da u čitavoj ovoj godini imam pretčano toliko kilometara, koliko svaki prosječni rekreativac napravi u tjednu.
I na kraju, ne mogu prešutjeti još jedno katastrofalno proglašenje pobjednika. Ne znam od kud bih počeo. Najprije prozovu prvu trojicu apsolutnih pobjednika, i vrate ih natrag u publiku bez ičega !!! Ni novaca ni medalja ni pehara. Onda krenu sa kategorijama, ali preskoče MS. (muški seniori). Nakon zadnje muške kategorije se sjete da bi bilo bolje da su najprije proglasili žene. Naravno da bi bilo bolje. Bilo bi bolje i da najprije prozivaju trećeplasiranog, to je sad već svugdje postalo normalno. Kod žena su proglasili prve tri apsolutno, i jednu trkačicu u kategoriji Ž50. Trećeplasiranu u kategoriji Ž30 i jedinu u ŽJ nisu ni zvali niti im dali medalje. A što je najbolje, rezultati su sasvim korektno obrađeni i podijeljeni svima. Na kraju su opet zvali prvu trojicu apsolutno, i dali im novce, ali pehar samo prvome. Drugi i treći nisu dobili ništa, odnosno, dobili su medalje u kategoriji. Ne znam kad će organizatori shvatiti, da, ako na primjer Ivan Stanić, koji spada u kategoriju 40-49, osvoji drugo mjesto na utrci, da onda on mora dobiti nešto za to drugo mjesto, i nešto za prvo mjesto u svojoj kategoriji. Dakle, dva priznanja a ne jedno. Ne znam što je tu čudno ?
Nadam se da mi neće nitko zamjeriti, ovo pišem u dobroj namjeri. Ne znam zašto je toliko teško malo razmisliti o protokolu, i ako treba staviti ga na papir. Ako se to već naziva svečano proglašenje, onda bi trebalo i malo više dostojanstva …
|
