Koja sam ja budala ...

12.12.2005., ponedjeljak

Jučer sam se ustao u 6 ujutro. Vani mrak, zima, bura fijuče. Pijem kavu i razmišljam... Čemu sve to, da se vratim u krevet? Ne, danas je dan za dugi trening. Propustio sam prije dva tjedna zbog viroze. A i padala je takva kiša, da sam bio zdrav ne znam šta bi. Navlačim tajice, majice, i preko svega zimsku biciklističku jaknu. Ne da mi se tražiti kapu i rukavice. Ionako, kad izađe sunce, bit će mi vruće. Tražim 4 kune za vodu, i uzimam energetsku pločicu. Ni sat mi se ne da staviti. Koliko ćemo ? Zadnji put je bilo cca 24 Km. Ajmo krenut, pa kako bude. Krećem od kuće u centru grada, pa prema Opatiji. Moja uobičajena ruta za dužinu. Pa, dokle stignem. I naravno nazad. To je zgodno kod ovakvog treninga tipa tamo i nazad. Nema odustajanja. Moraš se vratiti. Zima je, hladno mi je na ruke. Spuštam rukave pa je malo bolje. Nije još ni 7 sati, a već ima pun k.... ljudi po gradu, svi onako ušuškani, ubundani, pospani. Da se samo vide kako izgledaju.... A oni se čude meni. Samo da pretrčim još malo do mlake, pa će nestati te gužve. Noge teške, kao i obično u zadnje vrijeme. Prolazim Novi List. Tu počinje legendarni Žiletov kilometar, koji završava kod Trećeg maja. Treba mi oko 9 i pol minuta za njega. Bit će tu i blizu dva. Još malo i stižem na benzinsku, na Kantridi. Tu kupujem vodu. Djelatnici na pumpi me već znaju, i ne čude se više toliko. Trčim s bocom još 1 km. i onda pišanje, pijenje i ajmo dalje. Slijedi najljepši dio. Bivio, Preluk, Volosko. Sunce izlazi, iako je hladno, dan je predivan. Razmišljam, koliko ima ljudi koji nikad nisu, i vjerojatno nikad neće gladati ovakve prizore. Izlazak sunca, u hladno zimsko nedjeljno jutro. Učka okupana suncem, tamni oblak nasred inače vedrog neba, i njegov mračni odsjaj u moru. Prolazim Volosko i ulazim u Opatiju. Trčim već više od 13 km. Okrećem se, pametna odluka. Treba se još i vratiti. Zaustavljam se nakratko ispred galerije i antikvarnice Gal. Žvačem čokoladicu i razgledavam izlog. Ništa novoga od prošli put. Kad sam jednom pričao vlasniku kako nedjeljom trčim, i onda malo stanem kod njegovog dućana, rekao mi je neka slijedeći put slobodno pozvonim i on će mi otvoriti da razgledam i unutrašnjost. I da će mi skuhati čaj. Idemo dalje. Do kraja sam imao dosta problema. Počele su me boljeti noge već na 16-17 km. Pred kraj sam imao dojam da mi je za noge zakačena guma koja im ne da napred. Kako će
li tek biti kod pravih dužina. Na sreću, danas sve OK, ništa ne boli. Stvar je jednostavna. Nikako da skupim dovoljnu kilometražu preko tjedna. Nadam se da ću se ove godine ipak uspjeti nekako spremiti za Trst maraton. Ili neki drugi ...

- 08:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Triatlon i dugoprugaško trčanje

Opis bloga

Linkovi

Rezultati :

12.12.2005., ponedjeljak

Koja sam ja budala ...