Kako je imati bulimiju.... :(
bilo bi glupo ne priznati da imam poremećaj u hranjenju.... to sad trenutno znamo ja i vi koji ovo čitate...
dakle... sve je počelo prije tri godine... ludo sam se zaljubila... bilo mi je 16... to ljeto bilomi je najljepše u životu... a ja sam htjela skinut koju kilu... oduvijek sam bila sportski ti, nabijena mišićima... trnirala sam sve žive sportove: tenis, odbojku, ples,,,, nikad nisam bila usaljena al jednostavno željela sam skinut koju kilu(169cm,65kg)... i tak... htjela sam svom tadašnjem dečku(kojeg još uvijek neizmjerno volim) izgldati "savršeno"...iako on nikad nije favorizirao mršavice jer je i on onak, malo nabijen... ja počela mršavit... počlo je s izbacivanjem slatkog i kruha....ma zapravo, normalno sam zdravo jela al sam radila 250 trbušnjaka dnevno, vozila bicikl, plivala..... došla sam na 57kg za neka 3 mjeseca... onda sam skužila kak dobro izgledam... dobila sam prvi profesionalni ugovor s hrt-om i počela sam plesat uz pjevače, na dori i tak.... kad sam se vidla na telki(koja dodaje nekih 7kg) odlučila ja skinut još malo... i malo... i malo... tak sam i jela... sve manje... i manje... i manje... i pala na 47!!!! onda su me starci odveli doktorima... živjela sam doslovno na 500kcal dnevno.... nekad čak i manje... više nisam i mala volje za izlascima, društvom, padala sam u depresije... nikako s nisam htjela udebljat... kosa mi je opadala u pramenovima, izgubila sam mengu,... al ja sam sebi bila "zgodna" i nastavila sam sa svojim izgladnjivanjem... hranami se gadila... u svemu mi je najviše pomogao moj tadašnji dečko... s njim sam pojela i prvi kolač u vinceku... bio je neizmjerno pažljiv...njemu nije bilo bitno kolko ja kila imam, kak izgledam...al ja to tad nisam shvaćala... i tak...došo je božić... odlučila sam..normalno ću jesti... okusila sam jedan božićni kolačić... bio je tako fin... ubrzo pojela sam cijelu kutiju... pogledala sam se u ogldalo, izvagala i skužila da pomjene nisu prevelike, da sam ostala lijepo žgoljava... počela sam se prejedat, al nisam povraćala... sjećam se bio je 3.mjesec... ja sam taj cijeli dan provela u kući žderajući... trbuh mi se napuho...nisam htjela da me dragi vidi takvu... nazvala sam ga i rekla da ne želim da se više muči samnom... da nisam toga vrijedna...da možda j najbolje da se neko vrijeme ne viđamo... šutnja... zaplakala sam i ustila suzu... do ljeta se više nismo vidjeli... od tog prekida shvatila sam da moram prestati s glupostima...počela sam vježbati i izgladnjivati s... 15.6.imala sam 42kg na 169cm visine....možete mislit kak sam izgledala... logično je da normalni dečko nije htio imat ništa s anorksičnom glupačom... utjehu sam ponovno našla u čokoladi... jela sam, jela sam.jela.... u 6 mjeseci došla sam na85kg... ne pitajte kako.... i sad tako vaga stoji... ako prijeđe..bljujem sve kaj sam taj dan pojela... zato sam sad i otvorila komp i zapisala sve to jer ne želim više ovako... i da, nisam napomenula da rošlo ljeto nisam bila na moru... nisam htjela da me bivši vidi u badiću sa tolko kila....sad se moram pokrenut...prije samo tjedan dana pala sam uz vježbanje i pravilnu prehranu na 80.5kg i bila na suer put da smršavim...al ne...počela sam opet normalno jest i posustala sam.... jutros kad sam se probudila išla sam nekaj kopirat za školu... vani 20-tak stupnjeva.... vidim vure, super građen u proljetnijm majčicama i sebe u zimskom kaputu kak skrivam svoju velku guzu..... otišla sam u pkaru i pojela kod kuće-2 buhtle s čokoladom i jednu pizzu... nakon toga.bijes na samu sebe.......otišla sam u wc i sve to lijeo.izbljuvala.... želim 15.7. imat 60-tak kila...znači imam još4 mjeseca fore... mogu ja to...
|
