|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Get a Free Website Counter
Ja sam jedna mala Varaždinka, buduća tehničarka P-T prometa...
Idem na Prometnu školu u Rijeci...
Volim:
more, pjesak, sunce, snijeg, Varteks, Chelsea, motore, dečke(pogotovo jednog malog), frendove, životinje, volim svoju Nuricu i Nadinu, volim papati, piti, pisati poruke, pisma, razgovarati, grliti se, maziti,izlaziti...
NE volim:
tračanje, ogovaranje, Hajduk, kišu, umišljene ljude, osobu na Š(ili možda ipak... da?) školu...
Moj ICQ broj je:
324-712-147
Moja mail adressa je:babygirl_007@net.hr i
myby@net.hr
A ovo sam vam ja:
...i ovo:
video posvećen white stonesima!
Najdraži, moj Varteks jedini....
Sve je u dimu, baklje se pale
Jebemo Tovare, Splitske budale
Jebemo Purgere, ZG - pedere
Antitalente, ekipu Vinkovce!
A Armada - šaka jada,
dobit će batina još ovog dana!
A Kohorta - slavonska šuga,
dobit će batina od cijelog juga!!!
Nema veze što palme ne rastu,
I nema veze što pijana sam ja,
Nema veze što Varteks nije prvi,
jer White Stones sam od malena ja!!!
Ime: Marinela
Prezime:Bešenić
Datum rođenja: 26.02.1992.
Grad: Rijeka
Škola: Prometna škola Rijeka
Razred: 1.PT
broj moba: 099/ ___-____
mail: meja_007@net.hr
icq: 324-712-147
Dečko/simpa: simpa
tatu ili pirs: pirs
najfrendovi: nikkica, kikach, ete, zubo, nekić, marko, denny, medo, ljukica...
najfrendice: kikach, ninach, cafek, dajchi, sandra, dea, kimi, kekach, jowana, katacha, mala Maja, Rica, Pocahontas...
seke: Suzana i Tihana
braća: =( nemam
naj klubovi: Varteks i Chelsea
Naj mjesta za izlaziti: Majestic, Kondor, Cool(bio nekad), El Rio, Quatro, Dijana, Yucatan, Green Moon...
naj grad: Varaždin
naj kvart: Texas
ne izlazim iz kuće bez: mobitela
slušam: sve od cajki pa do metala... nemam predrasuda
gledam: ljubiće i hororce
volim: jednog malog
naj pjesma: My Boy Lollipop
naj pjevač/ica: /
naj glumac/ica: /
naj film: Titanic
mrzim: jednog ruznog
...
Ovaj tekst možda ne bi nastao da mi frendica nije ostavila komentar na blogu koji me potaknuo na razmišljanje. Pitala me što je s Križbom, da li sam išta poduzela ili je sve ostalo na istome.
Puno me je osoba pitalo isto, a i puno me je ljudi pitalo i zašto ne pričam više toliko o njemu i zašto ne pišem o njemu na blogu. Jednostavno nemam snage... A i puno me je osoba pitalo da li se možda moja ljubav prema njemu gasi, ali im ja uvijek svima kažem isto: «Nikada!»
Pitanje zašto ne pričam i ne pišem o njemu me posebice potaklo na razmišljanje! Ne znam... Možda ne pišem o njemu jer mi je teško opisati nekog, tako savršenog, poput njega! Takva se ljepota teško opisuje! Ne znam što me to na njemu tako privlači. Možda njegove prekrasne, prodorne, tamno smeđe oči koje proviruju ispod njegove poluduge smeđe kose koja mu pada preko desnog oka? Ili njegov prekrasan osmijeh koji mi s vremena na vrijeme podari? Ili pak on u cijelosti? Neznam...
A ipak... Možda ne pišem o njemu jer se svaki put, kad ga se sjetim, prvo nasmiješim, a onda istog trenutka rastužim jer... Sjetim se da dečko, prekrasan dečko, poput njega nikad ne bi bil s običnom, prosječnom BALAVICOM poput mene! Mislim, njegovo odbijanje me uopće ne začuđuje! Naučena sam ja na odbijanja, nije ni prvi ni zadnji koji me odbio! Ali... Nekako me njegovo odbijanje posebno pogodilo! Neznam zašto! Možda zbog načina na koji je to rekao ili su me pogodile same riječi? Neznam... Kad se sjetim svih onih noći i snova u kojima je bio! Kad se sjetim koliko sam mu poruka htjela poslati i koliko sam ga puta zvala, a nikad mu se nisam usudila točno reči što osjećam! Ma kad se sjetim koliko sam ja suza isplakala zbog njega i koliko sam ga se puta samo prisjetila i već su mi suze počele teći...
On je moja prva misao kad se ujutro probudim i posljednja prije nego zaspim! Svaku večer, prije nego zaspim, zatvorim oči i zamišljam što bi bilo da je kraj mene, da smo skupa... Pa nije ni čudo da ga toliko sanjam! Ali snovi su ipak samo snovi, a što se mene tiče, snovi su neostvarivi! Uvijek bili i uvijek budu!
Moja ljubav, prema njemu, traje od prvog trenutka, kad sam ga ugledala, pa sve do dana današnjeg! Od onda su već skoro 5. godine, a ja ga još uvijek volim svim srcem svojim! Možda sad još i više!
Neke cure kažu da vole nekog dečka, da bi i umrle za njega, ali čim vide nekog novog, zgodnijeg, zaborave ga! Ja već dugo tražim nekog ljepšeg i zgodnijeg od Ivana, ali... Nema takve osobe! Ja u svim dečkima tražim Ivana, pa sam možda zato tak i izbirljiva, iako cura mojeg izgleda ne bi trebala biti izbirljiva, nego bi trebala prihvatiti ono što joj se nudi! Ali ja to ne mogu! Ja hoću samo njega, Križbu, i nikog drugog! Puno mi je osoba reklo da odustanem, da ako u ove 4. godine nije bilo ništa onda niti ne bude! Lako je reći:»Odustani!», ali teško je to ostvariti! Nije lako zaboraviti dugo voljenu osobu! Makar bih trebala! Dečko poput njega nikad ne bi bio, a niti ne bude, s curom poput mene! On voli mršave, pametne, razvijene barbike, a što ja imam od toga? Niti sam mršava, niti nešto previše pametna, niti barbika... Jedino kaj jesam, to je da sam razvijena, ali što mi to znači??? Ništa... Ah... Nadam se nečemu o čemu mogu samo sanjati! Moram se več jedanput pomiriti s istinom: Križba me neće i nikad me ne bude htio, ali ipak...
Ja njega volim i to mi je nekim čudom, donekle, dovoljno!!!
by: Meja
Varaždin, 19.12.2006.
