K A I R O S

brišeš mi suzu .. crtaš mi osmijeh ..

tko zna dali će danas, soba ranije prazna biti.. tko zna dali će me buraz .. u svoje skute zvati .. tko to zna.. mogu se samo nadati.. ne nasilno i tiho. prepuštam se trenutku.. vrijeme je oblačno ali opet svijetlo .. znakova previše nema... ne znam dali je moj njonjo previše umoran, zabrinut, da li je stigao uopće danas nešto napraviti, danas se nismo razumjeli ni za kavu, i jutros smo nešto u zavijutcima se sporazumjevali.. ne želim da moj njonjo mene direktno ne može odbiti... ne želim da me doživljava kao malo povrijeđeno dijete.. hajde recimo da ću mu priznati da se znam tako osjećati ali evo i to ću mu sad reći. da se ne mora obazirati na to... to prođe i u biti ne ostavlja neke posljedice..