Svitnjaci
23. lipnja navečer, uoči blagdana svetoga Ive (Ivandana) u Uskoplju se tradicionalno pale svitnjaci, najčešće na uzvišenjima, brdima ili, pak, seoskim raskrižjima. Svitnjacima se najviše vesele djeca, koja i po mjesec dana ranije počinju skupljati i dovoziti smreke na mjesto na kojemu se, uobičajeno pali svitnjak.
Narodno je vjerovanje da svitnjaci služe odgonjenju svih zala, s tim da je ovdje "zlo" moglo imati i stvaran oblik kao npr. navala skakavaca, gusjenica i sličnih prirodnih nametnika. U narodnoj svijesti živi vjerovanje da poljima neće štetiti zle sile sve dokle dopire sjaj i dim vatre.
Paljenje svitnjaka uoči Ivandana imalo je, inače, mitologijsko značenje - bila je to imitacija nebeske vatre, Sunca, kojemu se vatrom iskazivala radost i počast, ali i pomoć Suncu koje će početi slabiti, pa mu je potrebno da ga svitnjaci ojačaju i produže mu moć.
Uz svitnjake se okupljaju svi, i stari i mladi, koji, nakon što po starome običaju izmole Anđeo Gospodnji i tri očenaša za svoje i za zdravlje svojih najbližih, ostaju dugo oko vatre i pjevaju, dok djeca preskaču već pomalu jenjalu vatru.
Uz svitnjak nema samo onih, a tih nije mali broj, koji su već ujutro pješice krenuli, mnogi i bosi, u šezdesetak kilometara daleko Podmilačje. Dobrošani su pak hodočastili još i svetom Ivi na Uzdol, a nemali broj onih koji nisu bili niti u jednom od ta dva svetišta, 24-og ujutro pohodio bi grob “svetog Ive” na Dernečišću
Ujutro, na Ivandan, djeca su nastojala ustati što ranije, po mogućnosti prije sunca i pogaziti pepeo svitnjaka, te noge oprati u vodi.
Sezona kupanja započinjala je upravo tako.
Na Ivandan kad “sunce tri puta poskoči”.
|
