K A I R O S

IVANJE

Na Ivanje, negdašnji agrarni blagdan, zbog jakosti vlastitog svjetla i topline, Sunce poskoči tri puta, pa su i seljaci poskakivali tri puta plešući kola i prozivajući godišnje vjenčane parove oko ivanjskih krijesova. Osiguravali su si zdravlje, mladost i ljepotu preskakujući ivanjske krijesove, umivajući se u ivanjskoj rosi, kupajući se u rijekama, jezerima i morima, pjevajući i ophodeći selom, te berući ivanjsko ljekovito bilje (arnika, borovnica, ivančica, kadulja, kamilica, paprat, pelin, ružmarin, vučja jabuka itd.) i njime kiteći kuće, stoku i nasade, skupljali su sjeme paprati kako bi naučili nemušti govor (tajni govor stvari, biljaka i životinja), gatali o vlastitoj sudbini pletući vijence od ivančica i bacajući ih u rijeke, međusobno sklapali posestrimstva i pobratimstva. Svim ovim postupcima prisjećali su se, zapravo, mitske svadbe drevne boginje Mare i drevnog boga Ivana.