Moralno zlostavljanje: Perverzno nasilje u svakodnevici
Čovjeka je moguće uništiti i samo riječima, pogledima, skrivenim značenjima - to je srž emocionalnog nasilja ili psihičkog zlostavljanja.
Emocionalno zlostavljanje je prisutno posvuda, u obitelji, među partnerima i na radnom mjestu. Ali u današnjem vremenu, kojeg odlikuje pomanjkanje moralnih vrijednosti i utvrđenih pravila ponašanja, društvo zatvara oči pred ovom vrstom nasilja. Pa iako se emocionalno zlostavljanje, za razliku od fizičkog, ne vidi na van, ono je jednako nasilno, a možda čak i raširenije, tvrdi autorica ove knjige. To je zločin, kojemu je cilj "umorstvo duše".
Ilustrirajući svoj stav sa primjerima iz vlastite prakse, te sa širokim rasponom kulturoloških navoda, počevši od Hitchcockovih filmova, kao i djelima Kafke, Ovidija, Freuda i dr., autorica analizira psihologiju zlostavljača i njihovih žrtava, kao i njihov suodnos. Ona razlaže faze u procesu razvoja emocionalnog zlostavljanja, proces koji započinje nastranim zavođenjem ("raspamećivanjem") kojim se žrtva destabilizira i postupno gubi vjeru u sebe, da bi se vršenjem utjecaja, u početku manjeg, kasnije sve većeg, žrtvi oduzela vlastita specifičnost pa i najmanja sloboda. Time zlostavljač nastoji sačuvati moć i kontrolu nad žrtvom, što na kraju kulminira u otvorenom nasilju.
"Faza nasilja je proces paranoične dekompenzacije: drugi mora biti uništen jer je opasan. Treba napasti prije nego si napadnut." U početku su žrtve prvenstveno poslušne kako bi ugodile svom partneru ili ga učinile zadovoljnim jer je nesretan. Poslije su poslušne jer se boje. Vrlo često emocionalni zlostavljači toliko dugo zlostavljaju svoje žrtve dok one i same ne postanu nestabilne i agresivne, sklone destrukciji, pa čak i samoubojstvu. Ovo je prema Hirigoyen, namjera većine zlostavljača: sistematski destabilizirati i zbuniti svoju žrtvu (s iracionalnim, prijetećim ponašanjem koje svoje uporište nalazi u žrtvinim strahovima i vlastitim nedostacima), kako bi je izolirali i kontrolirali te u konačnici uništili njezin identitet.
Zlostavljači su osobe bez osjećaja za samilost i empatiju, uvijek okrivljuju žrtvu i nesposobni su uvidjeti vlastite pogreške. Međutim, vrlo često su u društvu popularni jer vrlo dobro skrivaju svoju prirodu, a ono ih također, vrlo često vidi kao uspješne i jake pojedince, vrijedne divljenja. Žrtve su pak, smatra autorica, ponajčešće osobe koje nemaju povjerenja u sebe i osjećaju se obveznima nešto nadodati, nešto više učiniti, kako bi pod svaku cijenu dali što bolju sliku o sebi samima. To je ono što ih preobražava u plijen, a ujedno čini bit njihova suodnosa; jedni imaju potrebu davati, a drugi uzimati, jedan odbacuje svaku krivnju, a drugi ima prirodnu sklonost okrivljavati se... Oslanjajući se na svoje kliničko iskustvo, autorica, kao viktimolog, staje na stranu žrtava emocionalnog nasilja s namjerom da zlostavljanje, koje svakodnevno trpe, bude prepoznato i priznato kao ono što zaista jest: pravo psihičko ubojstvo.
O temi psihičkog zlostavljanja malo se pisalo. Zbog toga je ova iznimno dobro dokumentirana knjiga tim važnija, a ujedno predstavlja praktični vodič za žrtve ili one koji im žele pomoći, te za stručnjake kojima predlaže novi pristup. No i više od toga, svojim jasnim i živim stilom bit će zanimljiva svima koji ne žele ostati ravnodušni prema tom zanemarenom i učestalom društvenom problemu.
Marie-France Hirigoyen poznata je francuska psihijatrica, psihoanalitičarka i obiteljska psihoterapeutkinja. Obrazovala se u području viktomologije na Sveučilištima u Francuskoj i u Americi, što ju je navelo da se bavi istraživanjima o psihičkom zlostavljanju. Između ostalog, sudjeluje u radu stručnih seminara za liječnike i ostalo osoblje medicine rada u javnim i privatnim ustanovama
Dr. Marie-France
|
