K A I R O S

srce moje i srce tvoje u toj pjesmi nek se spoje

usahle su moje nade
kao proljetna bujica
u vruće ljeto

ostavilo je to trag na duši
i nova kiša se čeka
sa sjetom i tugom na licu
istu vodu ponovo bi da kuša

a voda svoje cikluse ima i
ne mari previše kojom rijekom će se sliti
nju sunce tjera i prži i mori
na moru ona svoju sreću ima
tek miris vjetar ili bura nanese
i zakovitla moje misli i želje
ja ćutim da moju ljubav gubim
i da samo obrisi na nebu se nižu
pozdravljam te oblaku ili leptiriću
laki
što pored mene prođe samo tako
i dodirnu srce moga života
i zapara njime kao od najgrublji kamen,
sad krvari srce moje
ali ipak sretno je..
jer u tom 'grubom' dodiru
ono ipak
osjetilo je srce drugo,
čulo otkucaj srca tog..
i sad ludo srce pati..
na bol se ne obazire.
već se samo pita što to dodirnulo ga je
dali ipak samo bio je to san..