danas....
što reći nego i opet poznati scenario na sceni
ovo je postalo već tako glupo
čas se volimo čas svađamo
čas smo in čas smo out
uopće mi nije jasno kako do svega toga dođe
ujutro smo si super
u podne već smo na distanci
a popodne najveći neprijatelji
na kraju se psujemo (užas)
iako to ne želimo i meni to nije prirodno ni uobičajeno
zašto ak već moramo prekinuti
ne napravimo to ljudski
zašto sve lijepo padne u zaborav
zašto to sve pogazimo kao peace of cake
zašto nikad to ne možemo ostaviti prisutno
zašto ružnom dopustimo da prevlada
zašto ga sami stvorimo
iniciramo
zašto i bol ne možemo stojećki podnjeti i
s drugom stranom podijeliti
zašto se moramo vrijeđati
zašto se ne možemo čuti
zašto se ne možemo u oči pogledati i reći
što nas tišti
zašto si cijelo vrijeme glumimo
zašto puno toga ne čujemo
zašto isprike i opravdanja za ono loše nalazimo
zašto smo takvi
zašto nismo iznad toga
zašto ne možemo u tim trenucima biti prijatelji
zašto si ne možemo pričati pa makar i na distanci
zašto se moramo non stop svađati
zašto postoji toliko toga ZAŠTO?
zašto sam ja morala moliti za ovaj sastanak što će biti
zašto ga je druga strana (gost) dobio k'o od šale
zašto mene samo skine s linije
zašto gost tu čast uvijek i uvijek dobije
zašto on ne mora moliti
zašto se ja moram klanjati
zašto je gost u boljem položaju od mene
zašto
zato jer mu ja nisam ni do gležnjeva a kamoli do koljena
al nije mi žao i nikad mi žao biti neće
no činjenica je jedna
gost je u očima konja iznad mene
pa neka je
nikad ne bih ni htjela biti u ravnini s njim
niti se s njom natjecati
ima puno zanimljivijih i za mene vrijednijih ljudi na ovom svijetu
da bih gubila vrijeme na ovu osobu
dragi konju
bit će mi žao ako samo tako samnom kontakt prekineš
mislim da oboje zaslužujemo puno više
i da ako ništa drugo naše prijateljstvo i
'pripadanje istom svijetu' (ha ha)
zaslužuje da se i dalje smatramo i ponašamo
prijateljski
jer ja mislim da jedan od drugoga puno toga
još u životu naučiti možemo
da ne kažem nešto više
ja sam uvijek tu
i uvijek će mi biti drago pružiti ti ruku
pokloniti ti osmijeh
pomoći tebi ili nekom tvom
ja sam tu
ne zaboravi ove riječi
one nisu samo slova na papiru
one su istina
uvijek ću ti pomagati ako ćeš ti to htjeti
al ja bih htjela da si i ti za mene tu
kad meni zatreba pomoć
ja bih htjela da to i ti misliš
a ne da ti i te riječi ja stavljam u usta
ja bih htjela da je to iskreno
obostrano
no ....da li je bitno što bih ja htjela.....
k v k
|
