bijesovi su neminovnost

gubim ljude putem
a nigdje ni ne putujem.
neminovno je;
gubim ljude putem i nemam ih više.
(i bude mi žao baš silno neka rupa)

neminovno je zatvaram um da ne mislim otvaram oči da ih se ne sjećam ne dišem da ne dramim.
(i bude mi žao baš silno neka rupa)


koračamo neka ja i neki moj bijes putem.
na raskrižjima bacamo novčiće
odustali od pravih odluka i dalje se nadamo
nezamislivim čudima.

- ponedjeljak, 30.07.2007. 15:50 -

I promised you poems

"....I ruse the day that I ever met you,
And deeply regret you getting close to me.
I cannot wait to deeply neglect you,
Deeply forget you, jesus believe me
You promised me poems.
You might have been my reason for livin
I gave up on givin, gave up everything.
We were a right pair of believers
A couple of dreamers,
So how come you hate me?
You promised me poems
You promised me poems
You promised me poems
Promised me poems...."

~Tricky~

(sometimes) I was not able to deliver....

- četvrtak, 26.07.2007. 15:14 -

I no longer love her, that's certain, but maybe I love her.
Love is so short, forgetting is so long.

~ p. neruda ~

- srijeda, 25.07.2007. 09:54 -

- ponedjeljak, 23.07.2007. 19:49 -

ja nisam svoje misli

u to već odavno vjerujem
znam se čini prejaka tvrdnja. s obzirom da nemam pojma šta sam

ja nisam svoji osjećaji

to je moja nova teze
došla je sa odrastanjem
privremenim ili ne:
ja sam ona koja može odlučiti hoće li zaroniti u to jezero

miriše na tebe i suze
prekrasno je crno i mirno
sjedim na obali
prsti su mi umočeni
obrazi mokri
ostajem ovdje da živim sa sada

legnem na leđa i gledam nebo

- utorak, 17.07.2007. 10:15 -

impresija trenutka


trenutacno sam si mirna
odrasla i razigrana

malo se plasim sjena
i tu i tamo odmahnem drami

bilo bi lijepo kad bi potrajalo. kad se upetljam u rijeci vidim da nista jos ne znam
bitno je kretati se
kretati se u miru

- ponedjeljak, 16.07.2007. 10:30 -

od repova isprepletene pletenice.

znam da bi trebala zatvoriti ovaj blog. znam da bi trebala nastaviti negdje drugo. nigdje ako me više nema.
medusa je pripadala njemu i nikad nikome drugome neće moći.
laž. mi smo samo htjele da medusa pripada njemu. nije pripadala nikome. pripadala je našem ludilu i strahu od običnosti, onoj koja jesmo, dramama, i nikad ničemu drugome neće moći.

armin ovin dana: "Anabela je bila radodajka, i k tome licemjer. Hladna, bespomoćna pička, a izigravala je hladnu, bešćutnu pičku. Bila je ono što nije bila, a nije bila ono što je bila. Nije imala hrabrosti i snage biti. Nema veće i bolnije osude, nego osuditi sebe, da ne budeš ono što jesi."

trebam vas samo da ubijem svoju samost.
tako i biram svoje muskarce, pažljivo a ne prerijetko, kad u njihovim očima vidim onu koja može biti voljena.
onu koja je u mojim očima apsolutno obožavana i nikad neprihvaćena.

ja ne znam ko sam. moje želje moje emocije me bacaju ko iskorišten bespomoćni jarbol odavno smrskanog broda.
i ja ih slijedim izbjegavajući odgovornost.
posve ne znam gdje treba tražiti Način.

pokušavam biti iskrena.

istina je da sam u svom neznanju i okrenutosti sebi posve neuka. ne znam šta čovjeka čini ispunjenim. dobro sam stvarna sam tek kad nestanem.

- ponedjeljak, 02.07.2007. 14:07 -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

komentari On/Off