central perk café
mnoge su se nade ispod mostova pretvorile u močvare u posljednje četiri godine.
sumporne vode bez krokodila.
pred strahovima su se zatvorile oči. da se pregaze.
prije četiri godine i 7 mjeseci ušla je tu prvi put. sama. ne sjećam se da li je ikad prije ušla u neki café sama. uzbuđena u potrazi za sponama, željela je samo poslati e-mail nazad u svoj život. sama sa svojim nadama. ne sjećam se kako se osjećala.
sjećam se ružičaste košulje brižno isplanirane šminke. laka na noktima.
ne sjećam se gorčine.
gorak okus sarkazma u ustima, šalica kafe u dlanovima. navikla na samoću nema smisla tražiti bliskosti. nimalo odraslija, samo balzamirana pod svojim malim privatnim humkom. iščekujem ekshumatora ljubitelja leševa, znam da ta djevojčica još uvijek i još opet može otvoriti oči.
vezana mržnjom prema ovom mjestu osjećam perverznu nježnost.
kraj je u zraku. posljednji ugovor sa matičnom kućom. ne vidim mu obrise, udišem. slobodu i strahove.
svaki kraj je bar jedan novi početak
ponekad pogrešan.
ponekad ne.
u potrazi za izgubljenom bliskošću.
- petak, 29.09.2006. 15:37 -
ne umijem
razmišljam umijem li pisati nježno
mogu li ikako uhvatiti svjetlo sumraka ako nema karmin oblaka i drame crnog mora
ima li u meni išta nježno polako dovoljno osjetljivo
....ili sam cijela sazdana od drame.
treba me mačem presjeći po pola pozvati sve križare na zbor iz paganskih zemalja plimne valove i pokoji uragan...da bi ja smatrala osjećaje vrijednim osjećanja.
da bi smatrala život vrijednim življenja.
da bi smatrala riječi vrijednima pisanja.
volila bih bar ponekad biti
jednostavna
nježna
otvorena.
polagana osvježavajuća rijeka
kroz ravnicu.
- četvrtak, 28.09.2006. 23:11 -
:*
- utorak, 26.09.2006. 13:36 -
postajem kučka
, kažeš.
a ja ti kažem:
u meni su svemiri!
i sve kučke svijeta
čuče u zasjedi
iza tu ugla da prohujiš
pa zahujiš
pa iskoče da zaskoče
tebe baš.
ih nemaju pametnijeg posla.
sve moje kučke
oblizuju usne oleandre
pod mojim jorganom
obogaćuju mi dane
broje minute
umjesto termofora
vruće su krvi.
tik-tak
samo zamišljaj prošle živote
i ovaj ćeš uskoro
tik-tak
nedisciplinirana new.age-rko
još jedan ti propao.
tik-tak.
poljubac, kučko. za laku noć.
isprepleteni jezici.
· lilyaCorneli ·
patetika
ovako sam se osjećala sa 21om. čudi me kako mogu da se osjećam identično sada. sve me nosim okolo. a ne trebaju si sve baš uvijek.
priznajem.
nekako su nam drage.
cranberries·empty
- utorak, 26.09.2006. 12:25 -
javna obožavateljica
da se u njoj možeš zrcaliti, a ne samo ogledati. da nisi jedina. da si jedina. neka nevidljiva ruka te narisala. stanuješ u riječima. a one u tebi. ne zna se kome je tješnje. revna čitateljice, pazi gdje useljavaš.
puzzlerojc
ili da citiram: izašla je saška!!!!!!
- srijeda, 20.09.2006. 00:48 -
way out
kad svi odu i napokon me ostave na miru
zatvaram za njima vrata.
iznenađuje me moja želja da dižem zidove
skrivena iza maske intimnosti nebitnih informacija koje prosipam.
dignem lijepe noge na ovaj hend made mali desk na kotačima.
da me bar neko zauvijek hoce riješiti ovih dlaka.
prispojim se na svijet
i nešto se mislim
da ovako moram provesti cijeli život
bio bi to jedan protraćen život neiskorištenih potencijala,
ali ne više tako neugodan.
šteta šta važniji dio svijeta sada spava....
Happiness is nothing more than good health and a bad memory.
- Albert Schweitzer
- petak, 15.09.2006. 01:04 -
sanjam2: kapi na jeziku
večernja smjena.stakleni hodnik, zeleno puce, prvi dodir kapi. žičani most. poneko usamljeno svjetlo, trava lijevo desno, miriše.
kiša.
sanjam da smo daleko od svijeta. stabla su oko nas i livada i potok je negde. čujem. teče. imamo svoj mali šator hrpu deka i zvukove mraka.
auto parkiran u blizini.
sanjam nas po noći. i udari nježni kapi i miriše zemlja. mokri su moji koraci u travi uvlačim ti se ispod pokrivača. i tiho polako dišemo skupa. vodimo ljubav.
kiša.
sanjam da ujutro svanjiva bistro Sunce.
zrak je pomalo oštar potočno jasan.
sanjam da jašemo istu cestu u istom pravcu do istog grada istih vrata, do istog stola.
sanjam.
verujem.
trebam.
nas.
hoću!
ništa drugo ne dolazi u obzir.
i ništa nije dovoljno veliko da nas spriječi.
pa i zašto bi:)?
- ponedjeljak, 11.09.2006. 14:57 -
sanjam: bablji vjetar
prelijep je dan. kroz prozor jablani i plavo nebo, dvorišta i male kuće katnice.
i vjetar.
najvažnije od svega nježni mudri zrak u kretanju.
sanjam kako ležimo na mulu ispod parapeta glave nam u zavjetrini i stavljamo knjige na šugamane kad se idemo okupat.
da ih ne odnese. da ne odvijore moje morske zvijezde tamo odakle dolaze.
sanjam kako te ovlaš dodirujem ramenom. i mislim se šta ćemo danas za objed i do kad nam radi butiga.
(i ide mi na živce šta ti na to ne misliš.)
sanjam da nam je duboko modro nebo nad očima.
- petak, 08.09.2006. 15:25 -
zdravica
zapravo sam zadovoljna.
relativno se zdravo hranim
fali mi malo vitamina-
pomalo mi krvare desni.
ginekologa posjećujem redovno
zubara rjeđe.
spavam kvalitetno uredno.
bavim se tjelovježbom.
imam posebne kreme
za celulit i
bore oko očiju,
doduše titra mi ponekad kapak.
održavam tijelo u ispravnom stanju
da maše životu
kad napokon jednom
odluči da dođe
preko crvenog tapeta.
- srijeda, 06.09.2006. 23:43 -
molitva zapravo svim bogovima i silama sa bilo kakvom moći
na ekranima samo loše vijesti
stvari su potpuno van moje kontrole
održavam nade na splavovima
poplavile su ruke i smežurani prsti
i nema drugog načina ako hoću da se živi
(razmišljam o katici, leonardu,
i ormarima iz titanika.
možda bolje da nabacim malo sala
nego mišića.)
moram osmijehu dati sjaj ohrabrenja
moram riječima davati umjetno disanje.
za nas oboje smijem se slano.
nekad je samo tako teško
kroz zatvorene usne.
mora nekad da okrene na dobro.
bolje prije nego poslije.
- utorak, 05.09.2006. 11:10 -
