monodrama

https://blog.dnevnik.hr/medusa

ljetni dan u državi ni na nebu ni na zemlji

u međuvremenu se naoblačilo.
i zabolile su me noge
spora
stajem pred crvenim svjetlima.
pred žutim prugama
žitnim pastirom zategnute majice
i nabijenog psa.
stajem pred crvenim kamionima
srebrenim kacigama
paradnim uniformama
crnim zelenim
fluorescentno žutim.
suču brkove kroz prozore
ulaze velike dječje oči
preko barikada na prstima.
ja na njih žmirim svojim poslom.

naposlijetku stajem u bijeli kvadrat
teško pogađam. žensko.

procurila je kap niz moja leđa.

- subota, 24.06.2006. 19:51 -

• dodirnuta20x ° °

odlazim opet na 5 dana (ne baš još sad)

sva naša intelektualno depresivna iseravanja
pozlit će mi od njih
a opet ne znam izaći

ili ZNAM?

- četvrtak, 22.06.2006. 11:46 -

• dodirnuta19x ° °

socijalna poema

vani prolazi ljeto
pored prozora
utipkavam sms
homo na plažicu
bližim se opasnom terenu izmišljanja
zamišljanja sjećanja
vremena kad su postojali pravi godišnji odmori
nikome ne šaljem
nema plažice na koju želim sama
navikla se previkla dosta je

i onda sklopim oči i tvoj je topli jezik u mojim ustima
mljac
dođu ljubičaste točkice pred očima
i kraj.
silno poželim trčati

ja na istok ti na zapad
:P


· hollywood by leoFuchs ·

- nedjelja, 18.06.2006. 14:13 -

• dodirnuta12x ° °

defokusiram

sjela sam u to moje auto pred tri-četiri dana i stisnila gas, stisnila veliko crveno OFF isključujem se nesvojevoljno niko me ne pita isključujem se jer tako dođe vrijeme i ja ništa ne razumijem kako u mojoj glavi djeluju zakoni. isključuju me
ko neplaćene račune
ispočetka je bilo preočito svakih par sati sam morala da spavam. na suncu po parkiralištima s rukama na stomaku pod glavom među nogama na zahodskoj školjci na klupi u školi pod poplunom zvijezdama i mjesecom
sad ne razlikujem spavanje od nespavanja
ne mogu ni usta da otvaram nema šta da izadje onako poluzatvorena u križ lelujam
želila bi da me hrane ko zlatnu ribu u akvariju ja samo da zijevam

tupa

ne znam gdje sam
pitaš neke lijepe stvari igraš neke naše igre a meni tijesto u glavi i beton u stopalima
debela sam i ne volim se

treba da se uhvatim hoću tvoj prste oko zglobova. pogađam samo u šuplje

samo bi mogla da te grlim da me nema i da curim
prikopčana na tebe dupetom

- subota, 17.06.2006. 18:42 -

• dodirnuta5x ° °

posve anonimno

...poželim zapisati
kako smo se jebali na madracu
koji pripada nama.
plovi prašinom bezvremenskom.

i pišali po parkićima.
iza stepenica na stijenama sasušena visoka trava.
dječaci tradicionalno pišaju u more, sve je u redu.

- petak, 16.06.2006. 00:03 -

• dodirnuta10x ° °

strah me spopada

1. a tko ispunjava rođendanske želje?

da se razumijemo
ja se zapravo uopće ne krećem
i volim napisati "da se razumijemo". mislim, da, to mi je omiljena rečenica.
ponekad moje komplicirane konstrukcije promjene u jednostavne pa sam ja malo razočarana. ali onda se sjetim da mi to ni nije važno. ništa što neko drugi smije mjenjati mi uopće nije važno
bilo bi možda bilo lijepo nekome vjerovati toliko da mu dozvolim mjenjati me. al ne postoji takav netko ovdje pokraj mene. i baš bi me bilo strah. baš bi. zato i ne postoji. moglo bi se reći, kad bi se željelo, da onda valjda nije još vrijeme. povjerenja se kupuju čudnim razmjenama. dogodit će se
dogodit će se šapućem si kad izgubim vjeru
i pomalo me stegne u želudcu

nekome se negdje događa. život
znam jer mi se nasmijao telefon zbilja nisam izmislila

2. steže mi želudac a nije išijas

da to sam vam htjela napisati
kako me steže u želudcu
stvar je naime kao šta sam već rekla-ja se zapravo uopće ne krećem. a oko mene se svijet kreće strahovitom brzinom. i bojim je da ću dobiti bolest vožnje ako zatvorim oči kao 7 tekila na prazan stomak. dakle bojim se pa ne zatvaram

3. postavka treća: u osnovi svih mojih postupaka je strah. (mislim da pretjerujem sa ovom postavkom?, op.a.)

nije li u osnovi svih mojih postupaka strah?
uočila sam da rastu i odgovornosti kako prolaze godine i spopao me jos veći strah. i ona bolest vožnje ne znam kako sad da je se rješim nego da zatvorim oči. a to se uglavnom ne preporučuje kod putovanja
jesam li spomenila da uglavnom ja vozim?
nego ne znam šta da radim. jer zapravo ja se uopće ne krećem. a svijet se kreće takvom brzinom da me spopada strah i posve sam nespremna

zapravo jako želim da se počnem kretati


· maggieTaylor ·

- četvrtak, 01.06.2006. 21:32 -

• dodirnuta29x ° °

jutarnja bilješka o piscu. nekom piscu.

odavno već gubim koncentraciju pri čitanju
krivim zato naravno internet
i ponekad pomalo sebe

odavno već gubim koncentraciju pri pisanju
krivim zato sudbinu i neke krive korake
i pomalo sebe

- četvrtak, 01.06.2006. 09:49 -

• dodirnuta11x ° °