strah me spopada
1. a tko ispunjava rođendanske želje?
da se razumijemo
ja se zapravo uopće ne krećem
i volim napisati "da se razumijemo". mislim, da, to mi je omiljena rečenica.
ponekad moje komplicirane konstrukcije promjene u jednostavne pa sam ja malo razočarana. ali onda se sjetim da mi to ni nije važno. ništa što neko drugi smije mjenjati mi uopće nije važno
bilo bi možda bilo lijepo nekome vjerovati toliko da mu dozvolim mjenjati me. al ne postoji takav netko ovdje pokraj mene. i baš bi me bilo strah. baš bi. zato i ne postoji. moglo bi se reći, kad bi se željelo, da onda valjda nije još vrijeme. povjerenja se kupuju čudnim razmjenama. dogodit će se
dogodit će se šapućem si kad izgubim vjeru
i pomalo me stegne u želudcu
nekome se negdje događa. život
znam jer mi se nasmijao telefon zbilja nisam izmislila
2. steže mi želudac a nije išijas
da to sam vam htjela napisati
kako me steže u želudcu
stvar je naime kao šta sam već rekla-ja se zapravo uopće ne krećem. a oko mene se svijet kreće strahovitom brzinom. i bojim je da ću dobiti bolest vožnje ako zatvorim oči kao 7 tekila na prazan stomak. dakle bojim se pa ne zatvaram
3. postavka treća: u osnovi svih mojih postupaka je strah. (mislim da pretjerujem sa ovom postavkom?, op.a.)
nije li u osnovi svih mojih postupaka strah?
uočila sam da rastu i odgovornosti kako prolaze godine i spopao me jos veći strah. i ona bolest vožnje ne znam kako sad da je se rješim nego da zatvorim oči. a to se uglavnom ne preporučuje kod putovanja
jesam li spomenila da uglavnom ja vozim?
nego ne znam šta da radim. jer zapravo ja se uopće ne krećem. a svijet se kreće takvom brzinom da me spopada strah i posve sam nespremna
zapravo jako želim da se počnem kretati
· maggieTaylor ·
za priče trebaju sjećanja i izmišljanja. ja sam od straha ili onih crva u glavi sve zaboravila
e i da mirišu!
pizdarije.
- četvrtak, 01.06.2006. 21:32 -
