kupola moje osobne crkve je sareno oslikana.
grabim objema rukama
u centar mojeg kretanja
tamo izmedju pupka i picke.
pregrst krhotina bacen
putuju nebom
k'o duga nad ciganskom nevjestom.
zabacujem glavu defokusiram pogled.
putanja svjetla
od mjeseca
do staklenih komadica
do mojega oka
do vidnog centra.
paralela trajanja
kao kad se list otkine sa stabla.
bezvremenski.
[sreca je...
...kad vrijeme samo svoje otkucaje zaboravi]
mozaik puta preda mnom
nikad nasumce
razbacani simboli.
preslagivanje pod koracima
dokaz svakodnevnog cuda.
radjanje malih sazvijezda
pitanje je samo vjere.
moja stopala su zemlja
trbuh kugla mjeseca
rijeke izviru iz mog pupka
plima i oseka mjere se udasima.
ja sam sve
i nista se ne bi promjenilo da me nema.
strahovi su sve manji.
kao sto rekoh pitanje je samo vjere.
· ... ·
trbuh kugla mjeseca
rijeke izviru iz mog pupka
plima i oseka mjere se udasima.
ja sam sve
i nista se ne bi promjenilo da me nema.
strahovi su sve manji.
kao sto rekoh pitanje je samo vjere.
· ... ·
- ponedjeljak, 24.10.2005. 12:16 -
