mejlopost
htjedoh sinoch napisati neshto
pa nisam
malo kliktala blogsvijetom
pa poshla lech.
prekasno opet po obichaju
pa se ne mogu ujutro ustat.
nisam vishe navikla ustat se ako mi se josh spava
kad smo imali shkolu u 8
sjedila sam nad stolom u 7 manje kvarat
ne bi ochi mogla otvorit
al ishlo se
gdje je sad ta disciplina
jebo ti ovakve klizne poslove
poslove? jebe me savjest maximalno
al je sunce al mi se neda
nije mi se dalo ni kad je bila kisha
a da me neko ucjeni, da mi oduzme od plache?
hm. hm. mozhda.
krivi posao. jednostavno
nije ni da se chovjek pravi bash uvijek da.
pretpostavljam
nego sinoch sam josh htjela neshto poetski
bili na nekoj lokal-jazz-manifestaciji
ja i moja dijaspora
asimilirali se ko bog
sjedili uz jezero. chak su i alpe iz slike
nestale.
pojeo ih mrak.
stijene
voda (nije more.jebo)
dobro vino. rashladjeno na 16.
(znakovi asimilacije te nadasve organizacije)
rastjerasmo sve oko nas
nije da ih je bilo puno za rastjerat
onda od jednog birca do drugog
koncerti lokal-jazzera
htjedoh saxofonistu doma vodit
onako bebi fejs malo previse
al sladak.
eh za dnevnu sobu da zasvira.
tamo bi ga smjestila
izmedju oleadre i orhideja
dok josh cvatu.
oduvijek sam si htjela manu chaoa
da svira na nashoj verandi na hacijendi
kad sve ode u kurac
da protresem guzicu i kazhem
jebo
nema veze
jebo
nema veze
i protresem guzicu
al ovog sam htjela vodit kuchi.
nesto senzualno
(kazhe ona mazno, ko da nosi
shal od svile
a ne poliester
oko vrata)
neshto mekano
neshto osvjetljeno svjetlima s ulice
ko stara sofa u stanu vjechne solistice
koja ceka na tezhinu dva tijela.
bash sam ga htjela doma vodit
imao je neshto kao vjenchani prsten.
mahnuh klavijaturisti i odoh
mrdajuchi guzicom
malo salsa latino bachata
ja to nishta ne znam
spustim se u kukove
odmaram u stopalima
ne mozhe energija pofalit
u tom bazenu otkud dolazi.
odosmo doma.
htjela sam vam sinoch neshto napisat
onako kao umjetnichki
pa se zaigrala kliktanjem....
- srijeda, 06.04.2005. 14:25 -
