gužva
o kako volim da se plašim
sjednem u ugao sobe
zamišljam čudovišta
zid polako mekša guta me posve
rupa na uzglavlju.
o kako volim da se plašim-nema ništa ljepše
osjećam već ugriz na vratu.
sjene bordo soba, igra svijeća, baršunasti zastori paučina
prazna zrcala. napukla. zveckanje noževa u ključanicama
hladno poput groba, utvare demoni stolice i nosorozi.
vještice.
sve kreće u napad.
otkud ovoliko gostiju u jednoj monodrami?
o kako volim da se plašim
(nestane java)
hoćeš li da se plašimo zajedno?
(ti i ja protiv utvara)
najbolje se plašiti
kad se sam sebi prišuljaš iza leđa,
psssssst
i smišljaš kako ćeš da se plašiš u idućih 3 života.
događa li se išta šta zapravo ne želimo?
kad se sam sebi prišuljaš iza leđa,
psssssst
i smišljaš kako ćeš da se plašiš u idućih 3 života.
događa li se išta šta zapravo ne želimo?
- nedjelja, 12.12.2004. 00:10 -
