nedjelja, 10.04.2011.
ZAMJENICE i PRIDJEVI
ZAMJENICE
- promjenjiva vrsta riječi
- zamjenjuje imenice ili upućuje na osobu,predmet,misao
PODJELA ZAMJENICA prema značenju
1) LIČNE (OSOBNE) - ja,ti,on,ona,ono,mi,vi,oni,one,ona
2) POVRATNE - sebe,se
3) POSVOJNE - moj,tvoj,njegov,njezin (njen),naš,vaš,njihov
4) POVRATNO-POSVOJNA - svoj
5) POKAZNE - ovaj,taj,onaj,ovakav,takav,onakav
6) ODNOSNE - tko,što,koji,čiji,kakav,kolik
7) UPITNE - tko,što,koji,čiji,kakav,kolik
8) NEODREĐENE - netko,nešto,neki,nečiji,nitko,ništa,svatko,svačiji,itko,išta
LIČNE (OSOBNE) ZAMJENICE
- zamjenjuju osobe u komunikaciji (osobu koja govori-ja,osoba koja govori u ime drugih-mi,osobu kojoj se govori-ti,osobe kojima se govori-vi,osobe koje ne sudjeluju u komunikaciji tj. negovorne osobe-on,ona,ono/oni,one,ona
- 3. lice ima oblike za sva tri roda,a 1. i 2. lice nemaju
- u nekim množinskim oblicima izrazi za naglašeni i nenaglašeni oblik su isti
- zamjenice za 2. lice jd. i mn. imaju V
- naglašeni oblici za G,D i A rabe se:
a) kad se ističu u uzvraćanju - Hvala vam!
b) kada stoje na početku rečenice ili samostalno - Meni je to rečeno!
c) kada se suprotstavljaju - Ne tebi,nego meni!
d) kada se upotrebljavaju uz prijedloge - To sam dobila od njega!
- nenaglašeni oblici me,te,nj mogu stajati uz A
DEKLINACIJA LIČNIH ZAMJENICA
N ja ti on/ono ona
G mene,me tebe,te njega,ga nje,je
D meni,mi tebi,ti njemu,mu njoj,joj
A mene,me tebe,te njega,ga,nj nju,ju,je
V ti
L meni tebi njemu njoj
I mnom/mnome tobom njim/njime njom/njome
N mi vi oni/one/ona
G nas,nas vas,vas njih,ih
D nama,nam vama,vam njima,im
A nas,nas vas,vas njih,ih
V vi
L nama vama njima
I nama vama njima
- u I dva naglašena oblika - potpuni oblik (upotrebljava se uz prijedloge - Došla je s njim. Došla je sa mnom.) i kraći oblik (rabi se kada je I bez prijedloga - Oženio se njome. Oženio se mnome.)
- u A dva nenaglašena oblika za ž.r. je (oblik koji koristimo učestalo) i ju (upotrebljavamo ako je ispred ili iza njega enklitika glagola biti za 3. lice jd.,je ili riječ s nastavkom -je)
Kupila je lutku sama. Kupila ju je sama.
ju = zamjenica je = glagol
Kupuje ju sama. (NE: Kupuje je sama.)
POVRATNA ZAMJENICA sebe,se
- subjekt vrši radnju na sebi,radnja se vraća na subjekt
N
G sebe,se
D sebi,si
A sebe,se
V
L sebi
I sobom
- nema N i L,ista za sva lica,rodove i brojeve:
ja se češljam, ti se češljaš, oni se češljaju
- nenaglašeni oblik se dolazi uz povratne glagole
- kod pravih povratnih glagola nenaglašeni oblik se možemo zamijeniti nenaglašenim oblikom sebe Češljam se. Češljam sebe.
- kod nepravih povratnih glagola ne možemo
Smijati se. NE možemo reći: Smijati sebe.
- se ima ulogu čestice kod povratnih glagola jer oblikuje značenje glagola,a ne zamjenjuje imenicu
- kada je povratni glagol u perfektu nenaglašeni oblik glagola biti koji glasi je može,a i ne mora ostati Češljala se. Češljala se je. (pravilno i jedno i drugo)
POVRATNO - POSVOJNA ZAMJENICA svoj
- zamjenjuje posvojni pridjev,znači da što pripada subjektu
- zamjenjuje sve posvojne zamjenice
m.r. ž.r. s.r.
N svoj svoja svoje
G svojeg(a),svoga svoje svojeg(a),svoga
D svojem(u),svom(u/e) svojoj svojem(u),svom(u/e)
A svoj/svojega/svoga svoju svoj/svojega/svoga
V
L svojem(u),svom(e/u) svojoj svojem(u),svom(e/u)
I svojim svojom svojim
- isti izrazi za m.r,s.r. u G,D,A,L i I
Ja čuvam svoju kuću. (Nije dobro: moju)
Ti čuvaš svoju kuću. (Nije dobro: tvoju)
On čuva svoju kuću. (Vlastitu kuću, Nije dobro: njegovu)
On čuva njegovu kuću. (Prijateljevu)
Oni čuvaju svoju kuću. (Vlastitu kuću)
Oni čuvaju njihovu kuću. (Čuvaju kuću koja nije njihova)
POSVOJNE ZAMJENICE
- zamjenjuju posvojne pridjeve, označavaju što kome pripada
m.r. ž.r. s.r.
N moj moja moje
G mojeg(a),moga moje mojeg(a),moga
D mojem(u) mojoj mojem(u),mom(e)
A mojeg(a),mog(a) moju moje
za neživo: moj
V moj moja moje
L mojem(u),mom(e) mojoj mojem(u),mom(e)
I mojim mojom mojim
N njegov njegova njegovo
G njegova,njegovog(a) njegove njegova,njegovog(a)
D njegovu,njegovom(u) njegovoj njegovu,njegovom(u)
A njegov/njegova,njegovog(a) njegovu njegovo
V njegov njegova njegovo
L njegovu,njegovom(e,u) njeovoj njegovu,njegovom(e,u)
I njegovim njegovom njegovim
N moji moje moja
G mojih mojih mojih
D m o j i m (a)
A moje moje moja
V moji moje moja
L m o j i m (a)
I m o j i m (a)
N njegovi njegove njegova
G nj e g o v i h
D nj e g o v i m (a)
A njegove njegove njegova
V njegovi njegove njegova
L nj e g o v i m (a)
I nj e g o v i m (a)
- posvojne zamjenice njegov,njezin,njihov dekliniraju se kao posvojni pridjevi na -ov,-in
POKAZNE ZAMJENICE
- njima upućujemo na nešto ili na nekoga
ovaj,ova,ovo taj,ta,to onaj,ona,ono
ovakav,ovakva,ovakvo takav,takva,takvo onakav,onakva,onakvo
ovolik,ovolika,ovoliko tolik,tolika,toliko onolik,onolika,onoliko
- odgovaraju na pitanja koji?,kakav?,kolik?
- ovaj - pokazano se nalazi pokraj govornika
- taj - nalazi se pokraj sugovornika
- onaj - nije ni pokraj govornika ni pokraj sugovornika,dalje je od njih
Čija je ovo olovka? (Drži je u ruci govornik.)
Čija je ta olovka? (Olovka se nalazi pokraj pitane osobe.)
Čija je ono olovka? (Olovka je dalje od njih.)
UPITNE ZAMJENICE
tko,što,koji/koja/koje,kakav/kakva/kakvo,čiji/čija/čije,kolik/kolika/koliko
- upotrebljavaju se u pitanjima
- koji,kakav,čiji,kolik - imaju oblike za sva tri roda
- tko - upitna zamjenica za živo
- što - upitna zamjenica za neživo
Tko je to napisao? Čiji je to sat?
Što je napisano? Čega se bojiš? Koga se bojiš?
ODNOSNE ZAMJENICE
- odnose se na riječ iz glavne rečenice ili na cijelu rečenicu
- upitne i odnosne zamjenice iste su izrazom,razlikuju se po uporabi
Neka se javi čiji je to sat.
Ne vjerujem pričama koje mi je pričao.
Zahvali prijatelju koji ti je pomogao.
- odnosna zamjenica što može se odnositi i na živo
To je žena što sam je vidio.
N tko što
G koga čega
D komu čemu
A koga što
V
L kom,kome čem,čemu
I kim,kime čim,čime
NEODREĐENE ZAMJENICE
- zamjenjuju nešto neodređeno,nepoznato
netko,nešto,neki,nekakav,nečiji,gdjetko,gdješto,gdjekoji,gdjekakav,tkogod,štogod,kojigod
Netko je stigao. (ne znamo tko) Dobila je nekakav kaput.
- mogu zamijenjivati i nešto previše općenito
itko,išta,ikoji,ikakav,svašta,svatko,svačiji,svakakav,sav,ma tko,bilo tko,tko god,što
god,bilo tko,bilo što
Svašta se priča. Svatko može doći.
- mogu biti niječne,odrične: nitko,ničiji,ništa,nikakav
Nitko neće doći. Ništa se ne priča.
- tvore se od izraza upitnih i odnosnih zamjenica dodavanjem prefikasa ne-,ni-,i-,sva-,
po-,što- i sufiksa -god
- upitne i odnosne zamjenice postaju neodređene kada ispred njih stoji čestica ma,
makar,bilo ili čestica god iza njih
ma tko,ma što,ma čiji,ma kakav... makar tko,makar čiji...
tko god,što god,čiji god... bilo tko,bilo čiji...
- sklanjaju se kao upitne i odnosne zamjenice (posebno se sklanja zamjenica sav)
Je li me netko tražio? (u njegovanom jeziku: Je li me tko tražio?)
ZAMJENICE I PRAVOPIS
- zamjenice Ti,Tvoj,Vi,Vaš pišu se velikim slovom ako se obraćamo jednoj osobi iz poštovanja
- množinski oblik zamjenice Vi u tom slučaju označava samo jednu osobu
Poštovani gosp. Horvat! Primili smo Vaše pismo i vrlo smo Vam zahvalni.
- zamjenice složene od dviju zamjenica pišu se sastavljeno: koješta,kojekakav,štošta
- neodređene zamjenice tvorene prefiksima i-,ni-,ne- pišu se sastavljeno: itko,ništa,nečiji
PRIDJEVI
- promjenjiva vrsta riječi
- pridijevamo imenicama kako bi smo ih pobliže označili
- slažu se s imenicom u rodu,broju,padežu
- ne mogu samostalno stajati,osim ako su poimeničeni
-poimeničeni pridjevi se mogu osamostaliti do te mjere da postanu imenice,ali zadržavaju
pridjevnu sklonidbu,npr.: Hrvatska,Hrvatske,Hrvatskoj,...
PODJELA PRIDJEVA prema značenju:
1) OPISNI (KVALITATIVNI) (kakav?) - dobar,loš,marljiv,žut,sitan,lijep,radostan,krupan
2) POSVOJNI (POSESIVNI) (čiji?) - bratov,hrvatski,majčin,gradski,ovčji,Dorin,Karlov
3) GRADIVNI (MATERIJALNI) (od čega?) - drven,željezan,zlatan,kožni,staklen
PODJELA PRIDJEVA prema određenosti:
1) ODREĐENI - žuti list,zlatni prsten,drveni stol
- odgovaraju na pitanje koji?,označavaju izabrani,određeni predmet,pojam
2) NEODREĐENI - žut list,zlatan stol,drven stol
- odgovaraju na pitanje kakav?,označavaju kvalitetu,osobinu,svojstvo
KAKO PREPOZNATI OBLIK PRIDJEVA
- po nastavku u N jd. m.r.
- neodređeni oblik završava na nulti morfem (ili na o koje je nastalo od l): blag,zao
- određeni oblik završava na -i: blagi,dobri,zli,lijepi
- određene od neodređenih razlikovati ćemo po sklonidbi
- određeni - zamjenička sklonidba (dobri,dobroga,dobromu,...;Karlo Veliki,Karla Velikoga,
Karlu Velikomu,... kao moj,mojega,mojemu,...)
- neodređeno - imenička sklonidba (u nekim padežima nastavci po pridj. sklonidbi): dobar,
dobra,dobru,...;Markov trg,Markova trga,Markovu trgu,... kao čovjek,čovjeka,čovjeku
ODREĐENI PRIDJEVI
- upotrebljavamo kada je nešto već poznato,određeno ili kad označava stalno svojstvo
Ta dobra žena.
Sreo je svoga novoga prijatelja.
Uzeo je svoj novi radio.
- određeni oblik dolazi kada je dio vlastitog imena ili termina (stručnog naziva)
Karlo Veliki,Novi Vinodolski,Zlatni rat
divlji kesten,mrki medvjed,siva prepelica,naglašeni slog,određeni pridjev
- samo određeni oblik imaju:
- pridjev na -ski (-ski,-čki,-ćki),-ji,-nji,-šnji
gradski,jučerašnji,pasji,mučenički
- svi komparativi i superlativi - bolji,najbolji,blaži,najblaži
- imaju nenaglašene dužine na sufiksu
NEODREĐENI PRIDJEVI
- upotrebljavamo kada imenica uz koju stoji znači što neodređeno,nepoznato,općenito
- dio je predikata (imenski predikat)
Marta je bila dobra. Mario nije dobar. List je zelen.
- imaju posvojni pridjev na -ov,-ev,-in - Viborov,Lukin,prijateljev,Leonin
- sklonidba posvojnih pridjeva: Viborov sat,Viborova sata,Viborovu satu
- u razgovornom stilu (i stilu pisaca) sklonidba kao kod određenih: Viborov sat,
Viborovog(a) sata,Viborovom(u) satu
SKLONIDBA ODREĐENIH PRIDJEVA (u jd. i mn.)
N
G
D
A
V
L
I
N
G
D
A
V
L
I
SKLONIDBA NEODREĐENIH PRIDJEVA (u jd. i mn.)
N
G
D
A
V
L
I
N
G
D
A
V
L
I
- određeni i neodređeni oblik pridjeva razlikuju se po nastavcima (u N jd. m.r.)
- u nekih pridjeva razlika u naglasku
STUPNJEVANJE (KOMPARACIJA) PRIDJEVA
- obilježje pridjeva kojim izražavamo da netko ili nešto ima svojstvo o kojem se govori u
većoj mjeri od drugoga
- to svojstvo imaju pridjevi i prilozi nastali od pridjeva
- moguće samo kod kvalitativnih (opisnih) pridjeva - znače svojstvo
- nekada opisni pridjevi se ne mogu komparirati - bos,mrtav,nijem,tuđ
3 STUPNJA KOMPARACIJE PRIDJEVA:
1) POZITIV - oblik pridjeva koji označava svojstvo nečega bez usporedbe
2) KOMPARATIV - oblik pridjeva koji označava da netko ili nešto ima to svojstvo u većoj
mjeri od drugoga
3) SUPERLATIV - označava kada netko ili nešto ima to svojstvo u najvećoj mjeri
Primjeri: težak - teži - najteži
lijep - ljepši - najljepši
žut - žući - najžući
- posvojni pridjevi ne mogu imati komparativ (ne može biti Markov - Markoviji)
- gradivni pridjevi ne mogu u svom osnovnom značenju imati komparativ
(Most je drven. - Most je drveniji.)
- gradivni pridjevi mogu imati i komparativ i superlativ ako ih upotrebljavamo u
prenesenom značenju kada postaju opisni
Volja mu je bila željeznija od moje. (čvršća) Gajio je najhrvatskije osjećaje.
TVORBA KOMPARATIVA
- tvori se sufiksima -š(i) (= tvore se samo 3 pridjeva - lak,lijep,mek-lakši,ljepši,mekši),
-j(i) (= na granici morfema provode jotaciju - epentetsko l - mlad-mlađi,blag-blaži,
jak-jači,tanak-tanji),-ij(i) (= najčešći sufiks kod tvorbe komparativa,komparativ tvore svi
trosložni i višesložni pridjevi u pozitivu - redovit-redovitiji,jednostavan-jednostavniji,
većina jednosložnih i dvosložnih pridjeva također tvori komparativ ovim sufiksom -
bistar-bistriji,zelen-zeleniji,mudar-mudriji,siv-siviji,svet-svetiji,prost-prostiji)
- pridjevi koji završavaju nastavkom -ak,-el i -ok gube te nastavke u komparativu
dal(ek)-dalji,žest(ok)-žešći,deb(el)-deblji (ali: širok-širi,težak-teži)
- pridjevi koji u pozitivu imaju ije u komparativu to ije krate u je
lijep-ljepši,nijem-njemiji,vrijedan-vredniji(vrjedniji),smiješan-smješniji
TVORBA SUPERLATIVA
naj + komparativ = superlativ
bolji - najbolji jači - najjači redovitiji - najredovitiji
- komparativ i superlativ imaju samo određeni oblik - sklanjaju se kao određeni pridjevi
- opisna (analitička) komparacija - usporedba s prilozima manje,više,jače (najmanje,
najviše): manje uspješan,više uspješan
PRIDJEVI I PRAVOPIS
- kada je pridjev dio vlastitog imena,piše se velikim početnim slovom:
Ljudevit Posavski,Aleksandar Veliki
- posvojni pridjevi na -ski od zemljopisnih imena pišu se malim početnim slovom:
talijanski,slavonski,australski
- posvojni pridjevi na -ov,-ev,-in izvedeni od osobnih imena i imena stanovnika,naziva
ustanova,poduzeća i sl. pišu se velikim početnim slovom
Mihovilov,Domagojev,Viktorov,Meksikančev,Slavonkin,Talijankin,Zagrepčaninov,
Namin,Podravkin,Krašev
- Ujevićev stil - način svojstven Ujeviću
Ujevićevski stil - stil nekog drugog koji oponaša Ujevića
- grubišnopoljski (pridjev izveden od Grubišno polje)
