|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ovo je jedan munjeni blog na kojem ću pisati o sebi i svom životu...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Dinko
Tihana-Zlato
Nightwish
Matea
Iva
Sonja
Đurđica
Anja
Zrinka
Brigita
Petti
Maja-Neina
Irena i Sara
Iva i Đurđica
Moj bivši razred-8.a
Marta
Toni-moj kum
Josip
Filip
Lucija
Lucija i Marta
Lolita-Karla
Mihaela
Moje ime je Patricia...upravo sam postala Gimnazijalka(Jezična)
Zovu me Patrisha, Patka...nekad i Vikica...Slušam Nightwish,
Cradle of Filth, HIM, Evanescence, Abigor, Arcturus, Satyricon, Ancient...Volim dosta stvari i osoba.. pa idemo po redu
Jako volim jednog zakon, zgodnog, super dečka... zatim svoje najbolje prijateljice
To su Tihana,Matea, Sonja, Iva i moj Čopor...Zakon, pametne, zgodne i zanimljive cure s kojima se
može pričati o svemu... Tu su i super cure koje su isto moje najbolje prijateljice
Ema, Đurđica i Eva... A od ostalih zakon prijateljica tu su Valerija, Kristina,
Morena,Sara...
... Od muških prijatelja tu su stvarno zakon likovi: Žalac,
Omer, Rac, Štajda, Niđo, Dinko... Od
ostalog što volim...glazba... bez nje ko bez zraka... Opušta me i jednostavno je
zakon... zatim volim filmove...posebno horore... ali one prave... dobre knjige...
većinom od R.L. Stinea, zatim ono što treniram, a to je Akrobatski Rock ´n´ Roll...
treninge... sva smijanja s trenerima (Igor i Jelena) veliki pozzz...zatim obožavam smijeh... pogotova onaj
kada ne znam zašto se smijem, ali ipak krepavam... ovosnica sam o čokoladi zatim
volim do kasnih sati biti na MSN-u...zanimljive i ljude koji puno pričaju, iskrenost, Derby,Rupu, ...
Bilijar u Derbyu, plišane igračke, lizalice, velike majice i trenerke, kada hodam u papučama
do Derbya ili Gage, svoje spavanje na hrvatskom ili vjeronauku i općenito spavanje,
zahebavanje s društvom, kada sam u parku s Emom i Vale, sve svirke u Rupi i TNT-u,
volim govoriti mjau ili miju i ostale boleštine, svaj crni križ, šišmiše iliti mišmiše, svog
pauka Patrika, slike s prijateljima, naravno prepiranje sa Šefom(ponedjeljkom),
utorak kad sam 1. smjena jer mogu na kavu s Kristinom i Zvonom, spavanje u autobusu,
kad ne radim TZK 5 sati za redom, žličice iz Derbya ili Gage koje mogu žvakat cijeli dan,
smijat se Časnoj kad mi kaže da sam u nekoj sekti, kada nemamo neki sat u školi pa idemo
na kavu, stajat na glupom mjestu pola sata, pokretne stepenice, male sokiće u tetrapaku,
kupovanje nekih gluposti kao Spužva Bob privjeske i lize, kada me netko zna saslušati i zna
pomoći... i ne osuđuje me ako nešto napravim krivo, kada po par sati sjedim na kavi i pričam
s nekim većinom s best prijateljima, svog Pufija, napit se ko stoka i valjat gluposti...
A od stvari koje mrzim tu su učenje, umišljeni ljudi koji se ponašaju i misle da su
pokupili svu pamet svijeta, dvoličnost, NARODNJAKE, kada me netko okrivi za nešto
što nisam napravila, ljude koji ne prihvaćaju da su u krivu, a jesu, kada stojim malo
dalje od osobe koja me ogovara, a ja sve čujem... de ljudi naučite se ogovarati...
nemojte gledati u mene i pokazivat prstima... svaka bi budala shvatila da ju se ogovara,
kad je netko u kurcu i onda to prenese na druge pa svi budu u kurcu, preseravanje,
kad neka osoba želi uporno uništit neko prijateljstvo il neš tako, osobe koje se trude da
sve posvađaju, koje uživaju u tuđoj nesreći, cure koje se ponašaju da su naj, naj i to svima
nabijaju na nos, kada se netko na silu smije samo da privuče pozornost...
Nightwish- Phantom of the opera
[Christine (Tarja):]
In sleep he sang to me, in dreams he came,
that voice which calls to me,
and speaks my name
And do I dream again? For now I find
The Phantom of the opera is there
inside my mind
[Phantom (Marco):]
Sing once again with me
our strange duet;
my power over you
grows stronger yet.
And though you turn from me
to glance behind,
the Phantom of the opera is there
inside your mind
[Christine (Tarja):]
Those who have seen your face
draw black in fear
I am the mask you wear
[Phantom (Marco):]
It´s me they hear
[Christine (Tarja) & Phantom (Marco):]
Your spirit and my voice
in one combined;
the Phantom of the opera is there
inside (Tarja) my (Marco) your mind
[Voices:]
He´s there, the Phantom of the opera
Bevare the Phantom of the opera
[Phantom (Marco):]
In all your fantasies,
you always knew
that man and mystery
[Christine (Tarja):]
Were both in you
[Christine (Tarja) & Phantom (Marco):]
And in this labyrinth
where night is blind
the Phantom of the opera is here
inside (Tarja) my (Marco) your mind
[Phantom (Marco):]
Sing, my angel of music!
Nightwish- Eva
6:30 winter morn
snow keeps falling, silent down
A rose by any other name
Eva leaves her swanbrook home
A kindest heart which always made
Me ashamed of my own
She walks alone but not
without her name
Eva flies away
dreams the world far away
In this cruel children´s game
There´s no friend to call her name
Eva sails away
Dreams the world far away
The good in her will be
my sunflower field
Mocked by man to depths of shame
little girl with life ahead
For a memory of one kind world
She would stay among the beasts.
Time for one daring dream
Before her escape, edemfleam
We kill with her own loving heart.
Eva flies away
dreams the world far away
In this cruel children´s game
there´s no friend to call her name
Eva sails away
Dreams the world far away
The good in her will be
my sunflower field
Nightwish- End of all hope
It is the end of all hope
to lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me.
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth
No will to wake for this morn
To see another black rose born
Deathbed slowly covered with snow
Angels, they fell first but I´m still here
Alone as they are drawing near
In heaven my masterpiece
will finaly be sung.
It is the end of all hope
to lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
Wounded is the deer that leaps highest
And my wound it cuts so deep
Turn off the light and
let me pull the plung.
It is the end of all hope
to lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
This is the birth of all hope
To have what I once had
This life unforgiven
It will end with a birth.
Mandylian, without a face
Deathwish whithout a prayer
End of hope 2x
End of love
End of time, the rest is silence
It is the end of all hope
to lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me.
This is the birth of alll hope
To have what I once had
It is the end of all hope
to lose the child, the faith
To end all the innocence
To be someone like me
It is the end of all hope
To lose the child, the faith
End of all hope
Evanescence- Taking over me
You don´t remember me
but I remember you
I lie avake and try so hard
not to think of you
but who can decide what they dream
and dream I do...
I belive in you
I´ll give up everything
just to find you
I have to be with you
to live to breathe
you´ŕe taking over me
Have you forgotten all I know
and all we had?
You saw me mourning
my love for you
and touched my hand
I knew you loved me then
I belive in you
I´ll give up everything
just to find you
I have to be with you
to live to breathe
you´re taking over me
I look in the mirror
and see your face
If I look deep enough
so many things inside
that are just like you
are taking over me
I belive in you
I´ll give up everything
just to find you
I have to be with you 2x
to live to breathe
you´re taking over me
Evo mene nakon dosta vremena...lol... ma nisam se trebala ni vratit... al imam potrebu da napišem post iako ni sama nemam pojma o čemu. Tako da ovaj post neće imati neku posebnu temu... samo neke sitnice koje mi se trenutno događaju ili druge gluposti vezane uz mene i moj život općenito... pa ovako... dane provodim uglavnom kod kuće... slušam glazbu, spavam i naravno pričam po par sati sa Žalcem na telefon... lol... bila sam cijeli tjedan bolesna tako nisam izlazila van... bilo je katastrofalno... imala sam upalu uha... cijela mi je ta strana natekla i zbog toga nisam mogla jest ni pričat... užas... samo sam pila razne tablete... antibiotike, protiv bolova, vitamine... ma zgadile su mi se... nekad sam imala tolike bolove da sam mislila da bi me manje boljelo da se režem nožem... no i to je jedva prošlo te sad normalno jedem, pričam i sve ostalo... svi su otišli na more, a meni je jaaaako dosadno... Matea se vratila s mora u utorak, ali je otišla opet jučer....kme... ali taj jedan dan je bio super... prvo smo ujutro išle na kavu u Galeriju gdje smo prepričavale događaje onda smo išle kod nje gdje smo cijelo popodne gledale filmove i tada smo krenule ponovo u Galeriju... tu noć je ona spavala kod mene... imale smo neke druge planove pomalo nenormalne za tu večer,ali se iz nekog razloga nisu ostvarili te smo do 4 sata ujutro gledale epizode Malcoma...lol... ujutro smo trebale kod Žalca... tj. u 13:00... nekima je to podne, a nama je pak jutro... ali naravno smo zaspale te smo došle kod njega tek u 16:00... tamo smo s njim i njegovim bratom igrale Remi... i bilo je kul jer nikad nisam imala pojma kako se to igra... vratile smo se i otišle u dm... tada je ona morala kući jer se morala spremati za more... meni je kod kuće bilo tako dosadno te sam odlučila negdje otići sama... stavila sam mp3 u uši i krenula... išla sam kroz park, preko Korza, na Kej pa ponovo na Korzo... kada sam taj drugi put hodala Korzom tako mi je pozlilo da nisam vidjela nikoga... mp3 sam stavila u džep i otišla u park iza Vesne... nije mi bilo jasno što se događa... malo sam sjedila dok mi nije bilo bolje i ustala sam s namjerom da odem kući... ali neeee... ponovo mi se zavrtilo te sam ostala još 20min na istom mjestu te tek tada otišla kući... imala sam neki čudan osjećaj... kao da nešto nije u redu... nisam imala pojma šta mi je bilo... zatvorila sam se u sobu i pustila glazbu... tada me je Žalac nazvao te sam s njim pričala do pola 1 u noći... gledali smo Oz i komentirali... heh... sigurno mislite... šta sad ova luđakinja prepričava šta joj se događa... al briga me... jednostavno sam morala to negdje napisati...eto više nemam inspiracije za svoje gluposti pa idem... ostavite mi komentara!! pozzzz Dinku, Žalcu s kojim meljem na telefon po cijeli dan...lol..., Matei koja je u Starigradu..nadam se da će ti biti ok i da nema onih osoba..., Sonji koja je u Umagu, Ivi koja je u Splitu, Pettiju, Đurđici, Ireni, Sari, Tihani, Maji, Marti, Josipu i svima ostalima...
Evo mene opet...Nisam imala ideju za novi post pa sam odlučila napisati neke dijelove iz knjige koju sam jučer pročitala..."MRVICE"... Razlog zbog kojeg pišem ovakav post je taj što me iznenadilo kako si netko može zbog mržnje prema hrani uništiti život...
MRVICE
Glavna tema ove priče je psihogena anoreksija koja se sve češće javlja među mladim djevojkama zbog emocionalnih, socijalnih i drugih konflikata. Želja za što vitkijim stasom skrenula je glavnu junakinju iz lijepog i mirnog života u predvorje ludila. Hrana joj je postala glavni neprijatelj. Riječ je o bolesti u koju zdravi teško povjeruju...
Ova priča počinje s tri kosana odreska u umaku. Tri teleća odreska povraćena u kupaonici otvorenih vrata. "Mentalna anoreksija", glasila je psihijatrijska dijagnoza. U pola svoga odrastanja poželjela sam uništiti svoj lijep i miran, dakle dosadnan život. Takvim ga je vidio mozak koji je bio previše mračan i bezidejan u odnosu na živahne oči... Da bih povratila odreske trebalo je desetak grčenja želuca, snažnih, ubojitih. Nisam zamišljala da je za to potreban toliki napor.. Od tada je povraćanje postajalo svakim danom sve lakše. Izbacujući hranu rješavala sam sve svoje probleme. Osim anoreksije tu je bila i bulimija koja se povećavala iz dana u dan... Anoreksičarke i bulimičarke čine sve da budu onakve kakvima vjeruju da ih drugi žele...pisalo je u knjigama o psihijatriji. Nakon što je kazaljka na vagi pokazivala bijednih 30 kilograma roditelji su me odveli u kliniku i priključili u Program modifikacije ponašanja. U klinici, na terapijisam provela 40 dana. Taj program ne obuhvaća djelovanje na promjenu stava prema životu. Ova terapija, koja se provodi u bolnici, usmjerena je na stabiliziranje prehrane. Doktori uzimaju anoreksičarku, ispizuju je, pregledavaju i mjere. Zatim odlučuju koliko dekagrama mora dobiti svakog dana da bi ozdravila. Tada ili jede sama ili se za njezino hranjenje koristi želučana sonda: tri obroka dnevno gurnuta kroz cijev izravno u želudac. Osjećala sam se nemoćnom prema toj cijevi, a povraćanje u klinici bio je nemoguć pohvat...
Pišući u prvom licu autorica uspijeva stvoriti osjećaj autentičnosti iskaza psihički poljuljane sedamnaestogodišnjakinje.
Nadam se da ste pročitali ovu priču i naravno da ste ju shvatili...
Pozzzzz svima, a posebno: Dinku, Sonji, Matei, Ivi, Đurđici, Ireni, Sari, Maji, Pettiju, Marti... baj!!!!
