mea coolpa
petak, 16.03.2012.
B
Jesi li možda poludjela,
ili si samo bijedno zla?
Odbačeni ljudi svemira,
dubine ugaslih nemira,
i tajne nestalih naroda,
ko`teme naših dijaloga,
iskvarili su tvoje znanje,
promijenili duh i stanje,
skršili dušu, osjećaje.
Osjećaš li sram il` kajanje?
Budiš li se znojna u noći,
hoće li molitva pomoći,
da li još uopće i moliš,
il` je dovoljno što ne voliš,
dok živiš trenutak bijedni,
umišljajući da ste sretni?
Ja i dalje kroz život hodam,
poznatim ulicama skitam,
zapitkujući samog sebe,
kako sam ostao bez tebe.
U kojem si sad ono gradu,
je li srušen u onom jadu,
ili si u normalnom svijetu,
u kojemu je sve na mjestu?
Jesi li možda poludjela,
ili si samo bijedno zla,
pa nema ni traga o tebi,
a ja ne opraštam ni sebi,
što sam pogriješio tada,
dok su tijela bila mlada,
krv vruća, srca živa, plaha,
a zli ljudi uzeli maha,
poslali nam ludilo rata,
i gomile straha i blata.
Želiš li vratiti vrijeme
i oživjeti naše teme,
o duši, dobroti, ljepoti,
možeš u pjesmi prepoznati,
poslati neko pismo kratko,
da se opet nasmijem slatko.
Ma znam da nisi poludjela,
a nikada nisi bila zla,
samo još jednom želim znati,
da li ti duša za mnom pati?
