mea coolpa
petak, 27.01.2012.
Roman
U osjećaju sjedinjenosti tijela s dušom,
u kompletnosti savršenog bića,
promatrajući spoj sivog neba i kraja svijeta,
nestanku sivila tuge,
zadivljenosti prostranstvom,
ljepoti tišine, spokoja i mira
nebitnosti realnog života,
ležim u šuštećem pijesku nekadašnjeg mora.
Mekoća pijeska ispod mene učini mi se kao najfinija svila,
i najudobniji krevet,
kamen ispod glave mi je najmekši jastuk,
a zrak koji udišem najukusnija mi je hrana.
Zagledanm se u najsjajniju zvijezdu i smiješim se.
Nisam gladan niti umoran,
nisam depresivan,
ne trebam ni oca ni majku ni dom.
Dovoljno mi je nebo i saznanje kako je sve jednostavno.
