<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog o mladim svecima

Linkovi

dijamantni dvorac
vjerovati radosti
spasite bebe

od 2.8.2006.







web stranica Europa za Krista na engleskom jeziku

na dnu stranice piše SIGN UP! gdje se može prijaviti za besplatni mjesečni bilten koji će stizati na vaš e-mail; ako želite hrvatski jezik, posve desno nađite hrvatsku zastavu i kliknite na hrvatski.

MLADI SVECI I SVETICE



Sv.Ivana Orleanska,19 godina

(1412.-1431.),Francuska
Kratki životopis:Pastirica i mističarka.Ukazivali su joj se sveci.U viziji je čula da pronadje pravog francuskog kralja i da mu pomogne u borbi protiv Engleza.Nakon tri godine odlučila se to učiniti.Pronašla je kralja i predvodila bitke s usklicima:”Isuse,Marijo!” Više od godinu dana je pobjedjivala i kralj vratio je prijestolje.Svojim domoljubnim nastupima ponijela je Francuze,pobudila u njima narodni ponos i domoljublje.Uhvatili su je neprijatelji u bitci kraj Compiegniea i proglasili vješticom.Spaljena je lomači u Rouenu.Nakon 23.godine,dokazali su da je bila nevina.
Zaštitnica:Francuske,mučenika,vojnika,
zatvorenika.



Sv.Terezija od Malog Djeteta Isusa,24 godine

(1873.-1897.),Francuska
Kratki životopis:Njeni roditelji htjeli su biti svećenik i časna sestra,ali im to nije uspjelo.Kada su se prvi put vidjeli,zaljubili su se na prvi pogled.Ona im je bila posljednje,deveto dijete,s time da im je četvero djece umrlo vrlo rano,pa je im ostalo petero kćeri,koje su sve postale časne sestre i to dobrovoljno.Ona je bila u djetinjstvu jako razmažena,često se rasplakala i bila je vrlo razigrana.Napredna je bila za svoje godine,pa je vrlo rano naučila čitati i pisati.Dečkima se svidjala,pa je na jednom putovanju,jedan dečko iz čista mira,primio je za ruke i zaljubio se u nju na prvi pogled,no ona je odlučila postati časna sestra i to sa 15 godina.Nisu joj dozvolili,pa je otišla u Rim,moliti papu oči u oči da joj dopuste i dopustili su.Postala je karmelićanka u istom samostanu sa tri svoje starije sestre.Pisala je dnevnike i u njima,opisala Mali Put kako svatko može postati svetac u svakodevnom životu.Njen moto je bio:Samo ljubav vrijedi! Bog ne gleda na veličinu djela,nego s koliko se ljubavi čini nešto.Jako je htjela biti misionarka,ali je rano umrla.Nakon smrti,postala je jako popularna.Knjiga “Povijest jedne duše”,postala je bestseler,a ona je proglašena crkvenom naučiteljicom kao najmladja u povijesti i kao treća žena i zaštitnicom misija,mladih,cvjećara jer je rekla da će sipati ruže na zemlju kada će biti u raju.



Sv.Rok,32 godine

(1295.-1327),Francuska
Kratki životopis: Otac mu je bio grof, roditelji su ga od Boga izmolili učinivši zavjet. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina.Prije 20. godine ostao je bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Prilikom hodočašća,brinuo se za bolesnike sa zaraznim bolestima.U Piacenzi se Rok sam razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha.Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj.Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga kao tobože sumnjiva tipa i špijuna te zatvorili. U zatvoru je proveo 5 godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima.



Sv.Marko Križevčanin,31 godina

(1588.-1619.),Hrvatska
Kratki životopis: Marko Stjepan Krizin rodio se u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima, u biskupiji zagrebačkoj. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju. Kao student čuvenog rimskoga sveučilišta Gregorijane odlikovao se bistrinom uma i krepošću. U Rimu se nalazio od 1611. do 1615. godine. Postavši svećenik, vratio se u svoju zavičajnu bisupiju u kojoj je djelovao kratko vrijeme. Kardinal Petar Pazmány pozvao ga je u Ugarsku, učinio ga ravnateljem sjemeništa u Trnavi (Slovačka) i ostrogonskim kanonikom. Od g. 1619. bio je misionar u Košicama (Slovačka). Ondje je radio zajedno s dvojicom isusovaca: Melhiorom Grodzieckim i Stjepanom Pongráczom. Njihov je plodonosni rad ojačao svijest katolika, ali i izazvao bijes kalvina,koji su ih lažno optužili za požar,zatvorili,mučili i pogubili. Kad su mjesni kalvini čuli kako su okrutno mučili tu trojicu katoličkih svećenika, zbunjeni su priznali da nisu zaslužili takav barbarski postupak.Palatinova žena Katalina Palffy,dala je pokopati trojicu katoličkih svećenika mučenika uz najviše počasti.Papa Ivan Pavao II.proglasio ih je svetima 2. srpnja 1995. u Košicama, u Slovačkoj.



Sv.Elizabeta Ugarska,24 godine

(1207.-1231.),Madjarska
Kratki životopis:Princeza,kći kralja Andrije II. ugarsko-hrvatskog kralja.Sa 13.godina udala se za princa Louisa od Thuringije.Kraj dvorca,dala je sagraditi bolnicu da se sama brine za bolesnike.Obitelj se tome protivila,ali ona je radila brinula što Isus misli o njoj,nego oni.Potajno je hranila siromahe i bolesne.Jednom ju je princ zaustavio da vidi što skriva,a kad je otvorila haljinu,umjesto kruha koji je tamo bio prije minute,pojavile su se ruže.Kad je umro princ Louise,prodala je sve imanje i brinula se za svoje četvero djece i za bolesnike i siromahe.Jako je puno pomogla prilikom velike gladi u Njemačkoj.
Zaštitnica:pekara,prosjaka,bolesnika,
siromaha,
humanitarnih djelatnika,bolnica,udovica,
ljudi u progonstvu.




Sv.Alozije Gonzaga,23 godine

(1568.-1591.),Italija
Kratki životopis:Plemić,odrastao u dvorcu,otac mu je bio kockar.Od četvrte godine,išao je u školu za vojnike.Obolio je na bubrege,ali se razveselio tome,jer je imao više vremena za molitvu,dok je ležao u krevetu.Još kao mali,učio je druge o vjeri.Sa 18.godina,svo imanje je prepustio bratu i postao je isusovački novak.Umro je od epidemije.
Zaštitnik oboljelih od AIDS-a,mladih,tinejdjera.



Sv.Dominik Savio,15 godina

(1842.-1857.),Italija
Kratki životopis:Iz siromašne obitelji,sa 5 godina bio je ministant,sa 12 je pošao u školu za svećenike.Bio je vrlo pobožan.Jednom su ga lažno optužili,a on se nije bunio,Kasnije su shvatili da nije bio kriv i pitali ga zašto se nije bunio,a on je rekao da se ni Isus nije bunio kad su ga lažno optužili.Kada je išao u školu,nije htio gledati ni jednu djevojčicu,jer je čuvao svoje poglede za Blaženu Djevicu Mariju.Umro je sa 15 godina od bolesti,govoreći:”Kakve ljepote vidim!” Njegov učitelj bio je sv.Ivan Bosco.
Zaštitnik:djece,pjevača u zboru,lažno optuženih ljudi,mladih delikvenata.
Citat:Ne mogu činiti velike stvari,ali mogu činiti i najmanje stvari na veću slavu Božju.



Sv.Maria Goretti,12 godina

(1890.-1902.),Italija

Kratki životopis:Lijepa djevojčica,otac joj je rano umro od malarije,pa su se preselili na farmu.Na farmi ju je želio silovati,19-godišnji Alessandro,sin vlasnika farme.Ona se borila,vikala na njega da je to grijeh i da će zbog toga ići u pakao.Pretukao ju je,ali je preživjela i dospijela u bolnicu,gdje je umrla nakon dva dana.Prije smrti je oprostila Alessandru,molila Boga da mu oprosti i umrla je s križem i Gospinom medaljicom u rukama.
Kada je Alessandro bio u zatvoru,imao je viziju Marije Goretti.Vidio je nju u vrtu,odjevenu u bijelo,okruženu ljiljanima.Nasmiješila mu se.prišla i dala mu ljiljane.Nakon toga se Alessandro obratio i pokajao.
Proglašena je svetom 1950.g.Prisustvovalo je 250 000 ljudi,medju njima i njena majka i to je jedini put takav slučaj u povijesti.Papa Pio XII.joj je osobno čestitao na kćeri svetici.
Zaštitnica djevojčica,mladih i žrtvi silovanja.



Sv.Stanislav Kostka,18 godina

(1550.-1568.),Poljska
Kratki životopis:Iz bogate obitelji,sin senatora.Studirao je u Beču sa bratom,teško se razbolio,ali mu nisu dozvolili da dodje svećenik dati mu posljednju pomast.Molio se svojoj zaštitnici sv.Barbari,koja se pojavila u viziji sa dva andjela i donijela mu SV.Pričest.Ozdravio je zagovorom Majci Božjoj,koja mu je poručila da postane svećenik usprkos protivljenju roditelja.Studirao je u Rimu,prijatelj mu je bio sv.Petar Kanizije,a profesor sv.Franjo Borgia.Postao je svećenik novak,ali je godinu dana kasnije umro.
Zaštitnik:bolesnika koji imaju slomljene kosti i koji su na samrti.



Sv.Ivan Berchmans,22 godine

(1599.-1621.),u Belgiji rodjen,umro u Rimu
Kratki životopis:Sin postolara,imao je petero braće i sestara,bio je ministrant,brinuo se za bolesnu majku.Nakon što je pročitao knjigu sv.Alojzija Gonzage,želio je postati isusovac.Studirao je filozofiju u Rimu.Učio je sve važnije europske jezike,jer je htio pomagati doseljenicima.Želio je putovati u Kinu,kao misionar,ali je umro od nepoznate bolesti.Bio je drag,brižan i volio je drugima pomagati.
Zaštitnik:mladih i ministranata.



Sv.Terezija od Anda,20 godina

(1900.-1920.), Čile
Kratki životopis:Punim imenom Juanita Fernandez Solar,zaljubila se u Isusa,postala časna sestra karmelićanka pod imenom Terezija od Isusa.Bila je uzor mladima,prva je Čileanka i prva karmelićanka iz Južne Amerike,koja je postala svetica.
Zaštitnica:mladih i bolesnih.
Citat:Ljubav je fuzija dviju osoba u jednoj s ciljem da zajedno postignu savršenstvo(
Love is the fusion of two souls in one in order to bring about mutual perfection.)



Sv.Gemma Galgani,25 godina

(1878.-1903.),Italija
Kratki životopis:Kći siromašnog ljekarnika,majka joj je umrla kada je imala 7.god.,a otac kada je imala 17.Brinula je o sedmero braće i sestara.Kada je imala 20.oboljela je od tuberkuloze,molila se Sv.Gabrijelu od Žalosne Gospe i ozdravila.Imala je stigme na rukama i nogama,visionarka,mogla je vidjeti svog andjela čuvara i djavla.
Zaštitnica:farmaceuta i djece koja su rano ostala bez roditelja.
Citat:I da stojim na vratima pakla,ne bi se bojala,nego bi se uzdala u Isusa.



Sv.Gabrijel od Žalosne Gospe(Francesco Possenti),24 godine

(1838.-1862.),Italija
Kratki životopis:U mladosti je živio tako da je išao u kazalište,volio je djevojke i zanimao ga je lov.Život mu nije pun velikih djela ili senzacija,nego se puno molio.žrtvovao i imao poštovanje prema Djevici Mariji,puno je razmatrao Marijinu bol,koju je pretrpjela zbog Isusove muke.Dogodila su se mnoga čuda vezana uz njega,nakon njegove smrti.Njemu se molila sv.Gemma Galgani i ozdravila je.Papa Benedikt XV. postavio ga je kao uzor mladima.
Citat:Marija ne gleda na to kakvi ste nekada bila,ona dolazi u srce,koje je želi voljeti.



Sv.Pankracije,14 godina

(290.-304.) Rimsko Carstvo
Kratki životopis:Rodjen u mjestu Phrygia.Ujak mu je bio sv.Dionizije,doveo ga je u Rim.Ubijen je s još troje svetaca zbog javnog očitovanja vjere,jer je tada vjera bila zabranjena.Relikvije su mu prenesene u Englesku radi evangelizacije.
Zaštitnik:djece,ljudi koje muči glavobolja,zaštitnik protiv laži.



Sv.Germana Cousin,22 godine

(1579.-1601.),Francuska
Kratki životopis:Majka joj je vrlo rano umrla.Kao dijete,bila je bolesna,otac ju je maltretirao i jako grubo kažnjavao.Sa devet godina,postala je pastirica.Dok je čuvala ovce,molila je krunicu i često je ostavljala ovce da bi išla na Sv.Misu,a ovce su uvijek bile na broju i nijedna nije nestala.Jednom je prešla divlju rijeku,samo da dodje na Sv.Misu.Bila je jako siromašna,ali je pomagala djeci i pričala im o Bogu.Maćeha ju je lažno optužila da je ukrala kruh i htjela ju je tući,u tom trenutku je Germana otvorila pregaču i čudesno je iz pregače ispalo mnogo cvijeća,od tada su se ponašali prema njoj puno ljepše.Umrla je pod stepenicama.
Dokumentirano je više od 400 vrlo raznolikih čuda,onima koji su se molili sv.Germani.
Zaštitnica:djevojaka sa sela.zapuštenih ljudi,žrtava nasilja,bolesnika,zlostavljane djece,invalida,siromašnih,pastira,neprivlačnih
ljudi,
djece koja su rano izgubila roditelje.



Sv.Janja (Agnesa),12-13 godina

3.stoljeće,Rimsko Carstvo
Kratki životopis:Kada je imala 12-13.godina,bili su progoni kršćana u Rimu.Htjeli su da se klanja poganskim bogovima i da je siluju.Kada su je doveli pred poganski hram,napravila je znak križa i odbila klanjanje.Zatvorili su je u tamnicu i mučili.Mladići su je htjeli oženiti iz obijesti i žaljenja,ali ih je sve odbila,govoreći da želi zbog Isusa ostati djevica.Umrla je ili od posljedica mučenja ili su je direktno ubili.Na njen blagdan u Rimu se blagoslivljaju dva janjeta,njihova vuna se sakuplja i papa je daje biskupima kao simbol jurisdikcije.
Zaštitnica:djevojčica,djevica,zaručnika i vrtlara.



Sv.Gerard Majella,30 godina

(1725.-1755.),Italija
Kratki životopis:Otac mu je umro kad je imao 12.pa su zbog toga živjeli jako siromašno.Pomagao je redovnicima kao sacristan,vrtlar,bolničar i portir.Jedna trudnica ga je krivo optužila da je otac njenog djeteta.Zbog toga se povukao u izolaciju,a ta žena je kasnije priznala da je lagala.U oporuci na cedulji,napisao je: Here the will of God is done, as God wills, and as long as God wills."
Zaštitnik:djece,mladih,trudnica,djece kojima prijeti pobačaj,lažno optuženih ljudi.



Sv.Agata

3.stoljeće,Sicilija,Rimsko Carstvo

Kratki životopis:Ne zna se točno koliko je imala godina,ali bila je vrlo mlada,lijepa i bogata.Posvetila je život Bogu.Bili su progoni kršćana.Jedan magistrat je ponudio da će joj spasiti život,ako pristane na spolni odnos s njim.Odbila je pa su je magistrat i njegov prijatelj,zatvorili,tukli,mučili na razne načine.Pri tom je došlo do potresa pri kojem su magistat i njegov prijatelj poginuli,a kasnije je umrla i Agata.
Zaštitnica:žena koje imaju rak dojke,medicinskih sestara,zlatara,vatrogasaca.



Sv.Ruža Viterbska,18 godina

(1233.-1251.),Italija
Kratki životopis:Svojevrsno "čudo od djeteta". Prema legendi, već od treće godine uz nju se vežu događaji koje začuđena rodbina ne zna objasniti. Tako npr., u dobi dok su druga djeca tek tepala, Ruža je znala samoinicijativno otići na gradski trg, popeti se na koji od stupova i odatle bi propovijedala i pozivala sugrađane na pobožnost i molitvu. Uz to, često je doživljavala viđenja kojima je dodatno zbunjivala okolinu. Nakon što je u ljeto 1250. oboljela od neke teške bolesti, a zatim čudom ozdravila, definitivno se odlučuje pristupiti trećeretkama sv. Franje.Povlači se u samostan, uskoro, u svojoj 18. godini umire. Prema predaji, nakon njene smrti u gradu i okolici dogodilo se više čuda i čudesnih ozdravljenja koja su joj pripisana.Zaštitnica od bolesti pelagre.



Sv.Agostina Livia Pietrantoni,30 godina

(1864.-1894.),Italija
Kratki životopis: Odrasla je kao drugo od jedanaestero djece u siromašnoj seljačkoj obitelji te, zbog teškog obiteljskog ekonomskog stanja, uspijeva završiti samo osnovnu školu.U 22. godini,ipak postaje bolničarkom i njegovateljicom za neizlječive bolesnike te će narednih devet godina provesti u bolnici Sv. Duha u Rimu, u kojoj su svoje najčešće posljednje utočište nalazili brojni teški bolesnici, koji su pretežno bolovali od tada neizlječive plućne tuberkuloze i sličnih bolesti. Krajem 1894. u bolnicu bi primljen neki jadnik po imenu Giuseppe Romanelli koji je pod nadimkom "Pippo er Ciocco", zbog bahatosti i goropadnosti već od ranije bio znan upravi bolnice i policiji. Nažalost, to će se ponoviti i ovoga puta, pa će zato Romelli biti prisilno otpušten. Vjerujući da je za to kriva sestra Agostina (koja je bila nedužna), najprije joj je samo prijetio, a zatim se odlučio i na osvetu. Dana 13. studenog 1894. kriomice se vratio u bolnicu da bi zatim, bez ikakvog povoda, nožem napao nesretnu sestru. Prema kazivanju jednog zatečenog svjedoka, sestra Agostina je, umirući sva u krvi, pobješnjelom zločinitelju uspjela posljednjom snagom glasno uputiti riječi oprosta.
Taj grozni događaj silno je odjeknuo u javnosti, izazvavši istovremeno zgražanje nad počinjenim zlodjelom, ali i divljenje prema istinskoj mučenici, koju će na posljednji počinak u Rimu ispratiti preko sto tisuća ljudi. Zbog njene nesebične požrtvovnosti u njegovanju najtežih bolesnika i tragične smrti, proglašena je zaštitnicom siromašnih, iscrpljenih i žrtava nasilja.



Sv.Rikard Pampuri,33 godine

(1897.-1930.),Italija
Kratki životopis:Erminio Pampuri,potom fra Rikard,rodio se u Trivolziu (Pavia),deseti od jedanaestoro djece,ostao je bez majke sa 3 god.,odgajali su ga ujak i ujna.Završio je gimnaziju,diplomirao medicinu na fakultetu u Paviji.Od 1921. do 1927. radio je kao liječnik,zbog njegovih sposobnosti i privrženosti zvali su ga “sveti doktor”.Bio je i župnikov suradnik,sudjelovao je u raznim katoličkim akcijama i događanjima,odlikovao se pobožnim životom,molitvom i kršćanskim svjedočenjem.
U 1927. ušao je u bolnički Red Milosrdne braće,uzimajući novo ime:fra Rikard.Povezao je liječnički poziv sa žeđi za Bogom.Služio je siromašnima i bolesnima.



Sv.Vjenceslav (Vaclav),22 godine

(907.-929.),Češka
Kratki životopis:Bio je sin češkog vojvode.Prvi kršćanski odgoj primio je od bake Ljudmile,koja je postalo svetica.Otac mu je rano umro,kao nasljednik zbog maloljetnosti nije mogao vladati. Umjesto njega vladala je majka Dragomira,pokrštena,ali površna kršćanka,brzo je došla s njim u sukob zbog pobožnoga odgoja.Vjenceslav je imao u planu što dosljednije uvođenje kršćanstva i kršćanskih običaja u zemlji.Dragomira je to pokušavala spriječiti.Siromasima činio je dobro, gole je odijevao, gladne hranio, primao putnike po evanđeoskoj riječi. Nije dopuštao da udovicama nanose nepravdu, sve je ljude ljubio, siromahe i bogate; posluživao je one koji služe Bogu, mnoge je crkve ukrašavao.Čak je kanio vladavinu predati mlađem bratu, poći u Rim i ondje zamoliti papu da može postati redovnik. Zbog toga je posve nerazumljiva zavjera njegovih poganskih velikaša i brata mu Boleslava,koji su ga ubili na vratima crkve.On je bio tako revan kršćanin pa je čak sam gajio vinograd iz kojeg je pripremao vino za misu.Postao je najpopularniji svetac Češke i kamen temeljac češke državnosti.Zaštitnik je je Češke,grada Praga,pokrajine Moravske i proizvodjača vina i piva.



Sv.Rozalija,30 godina

(1130.-1160),Italija
Kratki životopis: Rozalija se rodila u Palermu, metropoli Sicilije. Ondje se jedno vrijeme nalazila na dvoru kraljice Margarete, žene kralja Vilima. Zatim je stupila u red augustinki. No vođena željom za pustinjačkim životom, povukla se u jednu špilju na Monte Pellegrino kod Palerma, gdje je do smrti provodila veoma strog pokornički život. Umrla je 4. rujna 1160. Relikvije joj se nalaze u divnoj katedrali u Palermu.Dva su palermska zidara u jednoj špilji kod Quisquine otkrila 25. kolovoza 1624. jedan latinski natpis na kojem piše: "Ja Rozalija, kćerka Sinibalda, gospodara Quilquine, iz ljubavi prema mome Gospodinu Isusu Kristu, odlučila sam stanovati u ovoj špilji."


MLADI BLAŽENICI



Bl.Ivan Merz,32 godine

(1896.-1928.),BIH,Hrvatska
Kratki životopis:Rodio se u Banjoj Luci,po želji roditelja kroz tri mjeseca pohađa Vojnu akademiju, a potom počinje studij u Beču. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je i poslan na bojište. Proživljava sve patnje rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. U susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu. Nakon rata, 1919., nastavlja studij književnosti u Beču i potom studira u Parizu na Sorboni i Katoličkom institutu od 1920. do 1922., gdje već provodi svetački život. Iz Pariza piše majci: »Katolička vjera je moje životno zvanje«.
Po završetku studija dolazi u Zagreb 1922. i postaje profesor francuskoga jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom pisanom na francuskom jeziku o utjecaju liturgije na francuske pisce. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji “Hrvatski Orlovski Savez” kojoj je dao geslo “Žrtva – Euharistija -Apostolat”. Kao katolički intelektualac riječju i perom oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskoga pokreta i zauzeto promiče liturgijsku obnovu u Hrvatskoj. Živi svetačkim životom prožetim štovanjem Euharistije. Premda mlad i kao laik smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj.
Jako puno pisao je u novinama, časopisima i u knjigama. Njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove, jer su mnogi mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu kako to svjedoči i natpis s vijenca koji su mu mladi postavili na grob: »HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU«. Grob mu se nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svaki dan dolazio na sv. Misu i sv. Pričest. Brojne milosti i uslišanja dogodile su se po njegovu zagovoru.



Bl.Pierina Morosini ,26 godina

(1931.-1957.),Italija
Kratki životopis:Iz siromašne obitelji,radila je u tvornici od 15.godine.Zavjetovala se da će biti djevica,zanimala ju je religija,ali nije postala časna sestra,nego je pomagala majci oko svoje osmero braće i sestara,ona je bila najstarija.Bila je katehistkinja.Jednoga dana.kad se vraćala kući iz tvornice,napao ju je muškarac i želio silovati.U obrani je umrla.
Zaštitnica žrtava silovanja.



Bl.Antonia Messina,16 godina

(1919.- 1935.),otok Sardinija,Italija
Kratki životopis:Ona je drugo od desetero djece,obitelji sa sela.Išla je u školu samo 4 razreda,jer se morala brinuti za nepokretnu majku.Već je sa 10 godina bila članica Katoličke akcije i poticala druge da se uključe.Kad je imala 16.g. napao ju je maloljetnik koji ju je želio silovati,ona se borila,pretučena je i umrla od rana.Smatra se mučenicom.
Zaštitnica: žrtava silovanja i mučenica.



Bl.Marcel Callo,24 godine

(1921.-1945.),Francuska
Kratki životopis:Bio je iz brojne radničke katoličke obitelji,drugo od devetero djece,ministrant,katolički izvidjač,radio je kao tipograf u gradskoj tiskari.Već sa 18.g. voditelj je Katoličke radničke mladeži,svaki dan je molio krunicu,bavio se kazališnim priredbama i sportom.Bio je zaručen sa Margaretom Berniaux,ali se nisu uspjeli vjenčati,jer je bio II.svjetski rat i Marcel je morao prisilno ići na rad u Njemačku.Radio je u tvornici i organizirao sastanke mladih katolika.Njegovo djelovanje je postalo trn u oku neprijatelja,dali su naredbu da ga se ukloni jer je “previše katolik”.Gestapo ga je odveo u mjesto Gotha gdje morao raditi po 12 sati na dan.Poslije su ga odveli u koncentracioni logor Flossenburg,pa u zloglasni logor Mauthausen u Austriji.Umro je od posljedica teškog rata,zlostavljanja i gladovanja.Tijelo mu je spaljeno,a danas je na tom mjestu veliki križ..Zaštitnik je katoličke mladeži.



Bl.Karl Leisner,30 godina

(1915.-1945.),Njemačka
Kratki životopis:Već od 12.godine,ističe se kao voditelj grupa u Katoličkom pokretu mladih,a kasnije je postao i voditelj dječaka cijele Biskupije.S 19 godina se kao bogoslov pridružio šenštatskoj grupi u Sjemeništu.Studirao je teologiju u Muensteru i Freiburgu.Bio je jedno vrijeme u bolnici zbog bolesti pluća.Njegovao je pobožnost prema Majci Božjoj.Za vrijeme II.svjetskog rata,bio je u zatvoru,zatim u logoru Dachau, četiri godine.Bio je član grupe šenštatskih svećenika,koji su za svoje geslo izabrali “Victor in vinculis”-(pobjednik u okovima).Potajno ga je zaredio za sveećnika,francuski biskup,takodjer logoraš.Umro je nakon oslobodjenja iz logora.Služio je samo jednu sv.misu i to u Dachau.



Bl.Pedro Calungsod ,17 godina

(1655.-1672.),rodjen na Filipinima,umro na otoku Guam u Tihom oceanu
Kratki životopis:Misionari su ga obrazovali,pa je naučio pisati,govoriti tri jezika,volio je slikati.crtati,pjevati,po zanimanju je bio stolar.Zajedno s misionarima,navještao je vjeru ratobornom narodu Chamarros na Marijanskom otočju.Pritom su ga ubili i bacili mu tijelo u more.
Zaštitnik mladih.



Bl.Franjo (Francisco) Marto,11 godina

(1908.-1919.),Portugal
Kratki životopis:Bl.Franjo je jedno od troje djece,kojima se ukazala Bl.Djevica Marija u Fatimi Franjo je samo vidio Gospu,ali nije je čuo,njegova sestra bl.Jacinta ju je vidjela i čula,dok je rođakinja Lucija dos Santos i razgovarala s Gospom,(ona je bila najstarija i umrla je 2005.g.).Franjo je imao i posebne objave,mistične milosti najvišeg stupnja.Vidio je viziju strahota pakla.A kratko prije nego je umro,bila m je podarena jedna nebeska vizija.Vidio je jako lijepo svijetlo kraj prozora,lice mu je obasjao andjeoski osmijeh,umro je bez agonije,izuzetno mirno i blago.Proglašen je blaženim 2000.g.,zajedno s Jacintom.



Bl.Jacinta Marto,10 godina

(1910.-1920.),Portugal
Kratki životopis:Jedno od troje djece kojima se ukazala Gospa u Fatimi.Ona je vidjela i čula Gospu,ali nije s njom razgovarala,već je to činila Lucija.Jacinta je imala još nekoliko ukazanj osim onih Gospinih.Bila je prilično pametna i govorila je o ratu,kako se ljudi trebaju obratiti da do njega ne dođe,.Poticala je druge da puno mole za svećenike,redovnike i državnike.Govorila je da su najgori grijesi-tjelesni grijesi,kako ljudi premalo misle o vječnosti,pa si mnogi upropaste duše.Rekla je da liječnici ne uspiju izliječiti bolesnike,jer ne ljube Boga.Druge je poticala da o nikome ne pričaju loše,da govore istinu,da se ne prepuštaju luksuzu.Neke od tih stvari naučila ju je Gospa,a nešto je i osobno mislila,jer je voljela razmišljati.Gospa joj je rekla unaprijed kada će umrijeti,a četiri dana prije smrti,Gospa ju je oslobodila svih boli.Papa Ivan Pavao II.proglasio je nju i njenog brata Franju,blaženima,2000. g. u Fatimi pred 400 000 ljudi.Blagdan im je 20.2.


MLADI KANDIDATI ZA SVECE



Službenica Božja Antonietta Meo,6.5 godina

(1930.-1937.),Italija
Kratki životopis:Najmlađa Službenica Božja u povijesti Crkve.Na krštenju su joj dali ime Antonietta, a od milja ju nazivali Nennolina. Od najranije dobi bilo je očito da je dijete nešto izvanredno. Već u drugoj godini izražava želju da postane časna sestra. Već u trećoj godini Antonietta moli Isusa: "Isuse, daj mi milost radije umrijeti, negoli počiniti smrtni grijeh". Svakako, valja reći da su roditelji ovog djeteta Antonietti čitali živote djece svetaca i redovito dnevno s njome molili krunicu, što je vidno utjecalo na njezino usmjerenje. Ali, treba i to istaknuti, nije bilo riječi ni o kakvom insinuiranom pobožnjaštvu, nego radosno življenom kršćanstvu i na dječjoj razini pripovijedanim anegdotama iz života djece svetaca u čemu je snažno na dijelu bila milost Božja. Željela je postati sveta. U petoj godini života pojavili su se prvi simptomi zloćudnog raka na njezinoj nozi, radi čega je noga bila amputirana. Zdravlje joj se rapidno počelo pogoršavati pa je župnik njezine župe sv. Križa, poznavajući nevjerojatnu duhovnu zrelost djeteta, odlučio malenoj podijeliti sve ostale sakramente inicijacije. Antonietti je bilo pet i pol godina kada se spremala za ispovijed. U šestoj godini dopušteno joj je primiti sakrament svete Potvrde.Pisala je dnevnik:” Dragi mali Isuse, pomozi mi i daj mi ovu milost, i povrati mi moju nogu ako ti hoćeš. Ako nećeš neka bude volja tvoja….Dragi mali Isuse, želim te jako ljubiti, znam da si jako dobar i da nema nikoga tako dobroga kao što si ti. Oh, mali Isuse!… Dragi Raspeti Isuse! Zahvaljujem ti što si mi poslao ovu bolest jer je sredstvo za dolazak u Raj. Dragi Isuse, reci Gospici da je jako volim i da s njom zajedno želim stajati ispod Kalvarije jer ja želim biti tvoja žrtva ljubavi, Isuse".Kad je bilo očito da se primakla "sestrica smrt", najbliži su djevojčicu "tješili" da će se na Nebu zabavljati, ali ona je samouvjereno odgovorila: "Ja se u Nebu neću zabavljati, želim raditi za duše".U procesu za Antoniettino proglašenje Službenicom Božjom pouzdano je utvrđeno da je imala najmanje četiri ekstaze i sedam viđenja.Antonietta se preselila Gospodinu 3. srpnja 1937. i bila sahranjena na mjesnom groblju župe sv. Križa. U 2000. godini, o Velikom jubileju, njezino tijelo je preneseno u župnu crkvu gdje je uređena posebna kapelica njoj u čast i do danas je cilj mnogih hodočasnika. Jedna žena iz SAD-a,ozdravila je od hepatitisa,nakon što se molila Antonietti.



Službenica Božja Chiara Luce Badano ,19 godina

(1971.-1990.),Italija
Kratki životopis:Njeni roditelji su čekala jedanaest godina da dobiju dijete,molili su se Majci Božjoj i rodila se Chiara.Bila je normalno,zdravo dijete,već u ranom djetinjstvu,pokazivala je ljubav prema Isusu,sakupljala je novce za gladnu djecu u Africi.Željela je staviti Boga na prvo mjesto u svom životu.Sa sedamnaest godina,osjetila je iznenadnu bol u ramenu,išla je na pretrage i operacije,dijagnosticirali su joj bolest “osteosarcoma”.U bolesti se pokazala,jako strpljivom,smješila se,makar ju je jako boljelo.Nije htjela primati morfij,jer je htjela ostati pri svijesti.Oni koji su bili u njenoj blizini,liječnici i ostali,osjećali su u njenoj prisutnosti veliki mir,mnogi su tako približili i poboljšali odnos s Bogom.Ona je hrabrila svoju mamu,da se ne boji,da slijedi Isusa i da će imati dovoljno snage.Bolest je bila sve gora,ali ona se nikad nije bunila:”Isuse,ako želiš,neka bude tako!”.Bližila se smrt,primila je svete sakramente,obukla se u bijelo i poručila mladima:”Mladi su budućnost.Ne mogu više trčati,ali želim predati mladima baklju,kao na Olimpijskim igrama.Mladi imaju samo jedan život,koji je vrijedan da ga se dobro živi.”Umrla je 7.listopada na blagdan Marije-Kraljice krunice,zadnje riječi je rekla mami:”Mama,budi sretna,jer ja jesam.Bye” Vodi se postupak za proglašenjem blaženom.



Sluga Božji Egidije Bulešić ,24 godine

(1905.-1929.),Hrvatska
Kratki životopis:Rodjen je u Puli u obitelji devetero djece.Za vrijeme I.svjetskog rata,morali su otići u logore u Madjarskoj i Austriji.U Grazu je Egidije prosio sa sestrom da bi preživjeli.Nakon rata,vratio se u Pulu i postao tesar u brodogradilištu, a kasnije brodski tehnički crtač.Svako jutro išao je na Misu,a nakon toga na posao.Osnovao je u Puli,Katoličku akciju.Pohodio je strarce i bolesne.Za vrijeme vojnog roka na brodu,postao je apostol mornarima.promicao vjeru i moral.Osnovao je brodsku knjižnicu i podigao oltar.Kasnije je ostao bez posla,jer nije htio biti fašist.Umro je od tuberkuloze kao trećoredac sv.Franje obučen u redovničke haljine.Vodi se postupak za proglašenje blaženim.



Sluga Božji Miroslav Bulešić ,27 godina

(1920.-1947.),Hrvatska
Kratki životopis:Rodjen je u Čubranićima kraj Svetvinčenta u Istri.Studirao je filozofiju i teologiju u Rimu na sveučilištu “Gregoriana”.Za njegovo školovanje zauzeo se bl.Alojzije Stepinac.Za vrijeme II.svjetskog rata,1943.g.postao je svećenik.Bio je župnik u Baderni i Kanfanaru.Bio je vrlo aktivan,pomogao je ljudima bez obzira kojeg su bili naroda,pomagao je siromašne,jako je unaprijedio život u svojim župama.Protivnici vjere su ga napadali,ali on nije htio pobjeći:”Ako me ubiju,ubit će me za Boga i vjeru.”.Postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu.Komunisti su htjeli ograničiti djelovanje,ali on se odlučno borio.U kolovozu 1947. pratio je u Buzetu,delegata Sv.Stolice,koji je dijelio sv.krizmu.Komunisti su ih htjeli spriječiti,ali nisu uspjeli.Dan nakon toga,bila je sv.krizma u Lanišću,tamo su komunisti napali Miroslava u župnoj kući i izboli ga nožem.Preminuo je od rana.Tadašnji papinski nuncij rekao je:”Vi ste više dobili smrću toga mladog svećenika,nego li ste izgubili,jer ste dobili sveca i mučenika.”Vodi se postupak za proglašenje blaženim.



Sluga Božji Petar Barbarić ,23 godine

(1874.-1897.),Bosna i Hercegovina
Kratki životopis:Hrvat iz BIH.Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige.Izučio je trgovački zanat.Primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik.Živio je vrlo pobožno.Govorio je da će radije umrijeti,nego uvrijediti Isusa.Preveo je životopis Pavla Kolarića,isusovca na glasu svetosti,s talijanskog na hrvatski.Položio je redovnički zavjet i umro od tuberkuloze.Pokrenut je postupak za proglašenje blaženim.



Službenica Božja,Karla Kastelbajška (Claire de Castelbajac),24 godine

(1953.-1975.),Francuska
Kratki životopis:Rođena je u Italiji,ali se vrlo rano preselila s roditeljima u Francusku.Obitelj joj je bila kršćanska.Završila je srednju školu,nastavila je studij književnosti na fakultetu u Toulouse-u.Živila je kršćanskim životom. Često je išla u Lurd.Redovito je išla na sv.misu,ispovijedala se i pričeščivala,zanimali su je životopisi svetaca i svetica pogotovo sv.Terezije od Malog Djeteta Isusa.Puno se molila,imala je pobožnost prema Djevici Mariji.Pomagala je siromašnima i bolesnima.Bila je na hodočašću u Svetoj Zemlji.
Pisala je:”Svetost znači LJUBAV provodeći život za Boga i s Bogom,s Božjom milosti i s Božjom snagom.” “Na putu sam k potpunom obraćenju,produbljenju svoje vjere,da nadjem pravi smisao života..žar,pobožnosti,siromaštvo duha…svrha je života,živjeti s Bogom,da se postigne vječni život!” Oboljela je od upale mozga i umrla 1975.g.

Kata Lozić

(+ Grguljača, Kupres, BIH, 1818.),
djevica i mučenica

Turci su uhvatili poštenu djevojku Katu, rasjekli je na komade i bacili u jezero pod planinom Grguljačom. Spomendan joj je 30. lipnja

mladi duhovni velikani

srijeda, 26.11.2008.

Sveta Katarina Aleksandrijska Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se znade o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti o legende. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlas u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere. Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava. Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu. Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1962. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine. Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, a u pravoslavlju slavi se 24. studenog, što je 7. prosinca u gregorijanskom kalendaru ukoliko se koristi julijanski kalendar.

petak, 21.11.2008.

Sveta Cecilija Prema staroj predaji, smatra se, da je sv. Cecilija rođena u Rimu početkom 3. stoljeća od poganskih roditelja. Roditelji je udaše za plemenitog, ali poganskog mladića Valerijana. Cecilija je, upoznavši kršćansku vjeru, i njega s ljubavlju poučila o istoj. Zajedno su za Isusa svjedočili pred poganima, brinuli se za udovice i siročad, te sahranjivali mučenike u katakombe. Svoju vjernost Isusu zapečatili su mučeničkom smrću. Prema nekim izvješćima mučeništvo je podnijela u Rimu (oko 230.), a prema drugim na Siciliji (između 176. i 180.). Cecilija je pokopana u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu "kriptu papa". Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio vrlo pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu u Rimu. Krajem 16. stoljeća, sarkofag je svete Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju. Spomendan joj je 22. studenog. Zaštitnica je glazbenika, pjesnika i slijepih.

ponedjeljak, 17.11.2008.

Sveta Elizabeta Ugarska (Bratislava, 1207. - Marburg, 17. studenog 1231.) - katolička svetica, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II. Elizabeta je bila princeza, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II. S trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca, da se osobno brine za bolesnike. Obitelj se tome protivila. Potajno je hranila gladne, siromahe i bolesne. Jednom je, prema legendi, grof zaustavio Elizabetu, s ciljem da vidi što skriva, a kad je otvorila pregaču haljine, umjesto kruha koji je tamo bio prije minute, pojavile su se ruže. Nakon smrti grofa Ludovika, prodala je sve imanje, prihvatila siromaštvo, i brinula se za svoja tri sina te za bolesnike i siromahe. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima. Zaštitnica je pekara, prosjaka, bolesnika, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu. Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji. Spomendan joj je 17. studenog. Godine 2007. slavi se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja.

nedjelja, 02.11.2008.

Sveta Mala Terezija Sveta Mala Terezija (Alençon, 2. siječnja 1873. – Lisieux, 30. rujna 1897.), poznata i pod imenima sv. Terezija iz Lisieuxa i sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa i Božjeg Lica, svetica Rimokatoličke Crkve, najmlađa crkvena naučiteljica, redovnica karmelićanka, zaštitnica misionara, književnica. Sveta Mala Terezija, rođena je u francuskom gradiću Alençonu u pokrajini Normandiji, na sjeveru Francuske. Na krštenju je dobila ime Marie-Françoise-Thérčse Martin. Roditelji Loius Martin i Zčlie-Marie Martin, bili su pobožni, u mladosti su razmišljali da postanu svećenik i časna sestra, no nisu uspjeli. Terezija je bila najmlađa u obitelji koja je brojila devetero djece, od kojih je četvero umrlo u ranoj dobi zbog bolesti, za koje tada nije bilo lijeka. U dobi od četiri godine umire joj majka što je za mladu Tereziju bio veliki gubitak. Otac se sa svojih pet kćeri preselio iste godine u Lisieux. Dvije starije kćeri preuzele su odgoj mlađih sestara, Celine i Terezije. 1882. Terezijina sestra Paulina, koja joj je zamjenjivala majku, stupila je u samostan karmelićanki u istom gradiću. Poslije nje to je učinila i najstarija sestra Marija. Treća sestra Leonija stupila je u samostan klarisa. Dvije sestre Celina i Terezija rasle su zajedno. Nakon završenog osnovnog školovanja Terezija u ono vrijeme nije više pohađala školu nego je išla na privatne pouke iz raznih predmeta. Istodobno se njezin duhovni život vrlo snažno razvijao. Zajedno s ocem i sestrom Celinom hodočastila je u Rim. I Terezija je osjetila redovničko zvanje i željela je ući u karmelski samostan gdje su već bile njezine dvije sestre, ali je bila premlada. To je nije pokolebalo. Tražila je dozvolu crkvenih i samostanskih poglavara. Kada joj nisu dopustili, u Rimu je osobno, lice u lice, zamolila papu Lava XIII. i uspjela je. Terezija je ušla u Karmel sa 15 godina, 1888. U njemu je proživjela devet godina vršeći redovite samostanske dužnosti: molitvu, razmatranja, redoviti posao, ručni rad i ostalo. Sve je to obavljala s velikom ljubavlju prema Bogu i dušama za koje je prikazivala sve svoje molitve i trpljenja kojih nije nedostajalo u njezinu redovničkom životu. Uzor su joj bili osim Isusa i sveci: sv.Ivana Orleanska, sv.Ivan od Križa i sv.Terezija Avilska. Po nalogu svojih samostanskih poglavarica opisala je svoj život koji je nakon njezine smrti objavljen pod nazivom «Povijest jedne duše». Na poseban je način živjela i izradila duhovnost djetinjeg odnosa prema Bogu - «duhovno djetinjstvo» što je i opisala u svojoj autobiografiji. Razvila je novi način postizanja svetosti,nazvan Mali Put- spremnost srca da sve čini iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Imala je slogan: “ Samo ljubav vrijedi! ” Razboljela se od tuberkuloze od čega je i umrla 30. rujna 1897. g. u 25. godini života i nakon samo devet godina provedenih u Karmelu. Nakon smrti njena autobiografija «Povijest jedne duše» objavljena je i doživjela je veliki uspjeh. Prevedena je na 35 jezika i objavljena je u više od milijun primjeraka. Knjizi su se divili i Edith Piaf, Paul Claudel, Jan Guitton, Sveta Edith Stein i mnogi drugi umjetnici, filozofi i znanstvenici. Papa Pio XII. proglasio je Malu Tereziju svetom 1925. godine a nakon toga proglašena je također uz sv. Franju Ksaverskoga drugom zaštitnicom misija, te također drugom zaštitnicom Francuske. 1997. o 100. obljetnici njezine svetačke smrti, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Ona je tako treća žena u povijesti Crkve i 33. po redu u dvije-tisućitoj dugoj povijesti Crkve koja je dobila taj časni naslov. Na 15. svjetskom danu mladih 1997. god. u Parizu papa Ivan Pavao II. postavio ju je za uzor mladima današnjice. Spomendan joj je 1. listopada. Zaštitnica je Francuske, Australije, Južne Afrike, Rusije, misionara, uzgajivača cvijeća, oboljelih od AIDS-a i tuberkuloze, avijatičara i mnogih gradova, župa i škola.