mladi duhovni velikani

ponedjeljak, 25.09.2006.

Antonietta Meo - Nennolina

Službenica Božja Antonietta Meo,6.5 godina

(1930.-1937.), Italija

Kratki životopis:

Najmlađa Službenica Božja u povijesti Crkve. Na krštenju su joj dali ime Antonietta, a od milja ju nazivali Nennolina. Od najranije dobi bilo je očito da je dijete nešto izvanredno. Već u drugoj godini izražava želju da postane časna sestra. Već u trećoj godini Antonietta moli Isusa: "Isuse, daj mi milost radije umrijeti, negoli počiniti smrtni grijeh". Svakako, valja reći da su roditelji ovog djeteta Antonietti čitali živote djece svetaca i redovito dnevno s njome molili krunicu, što je vidno utjecalo na njezino usmjerenje.

Image and video hosting by TinyPic

Ali, treba i to istaknuti, nije bilo riječi ni o kakvom insinuiranom pobožnjaštvu, nego radosno življenom kršćanstvu i na dječjoj razini pripovijedanim anegdotama iz života djece svetaca, u čemu je snažno na dijelu bila milost Božja. Željela je postati sveta. U petoj godini života pojavili su se prvi simptomi zloćudnog raka na njezinoj nozi, radi čega je noga bila amputirana. Zdravlje joj se rapidno počelo pogoršavati pa je župnik njezine župe sv. Križa, poznavajući nevjerojatnu duhovnu zrelost djeteta, odlučio malenoj podijeliti sve ostale sakramente inicijacije. Antonietti je bilo pet i pol godina kada se spremala za ispovijed.

U šestoj godini dopušteno joj je primiti sakrament svete Potvrde.Pisala je dnevnik:” Dragi mali Isuse, pomozi mi i daj mi ovu milost, i povrati mi moju nogu ako ti hoćeš. Ako nećeš neka bude volja tvoja….Dragi mali Isuse, želim te jako ljubiti, znam da si jako dobar i da nema nikoga tako dobroga kao što si ti. Oh, mali Isuse!… Dragi Raspeti Isuse! Zahvaljujem ti što si mi poslao ovu bolest jer je sredstvo za dolazak u Raj. Dragi Isuse, reci Gospici da je jako volim i da s njom zajedno želim stajati ispod Kalvarije jer ja želim biti tvoja žrtva ljubavi, Isuse".

Kad je bilo očito da se primakla "sestrica smrt", najbliži su djevojčicu "tješili" da će se na Nebu zabavljati, ali ona je samouvjereno odgovorila: "Ja se u Nebu neću zabavljati, želim raditi za duše".U procesu za Antoniettino proglašenje Službenicom Božjom pouzdano je utvrđeno da je imala najmanje četiri ekstaze i sedam viđenja. Antonietta se preselila Gospodinu 3. srpnja 1937. i bila sahranjena na mjesnom groblju župe sv. Križa.

U 2000. godini, o Velikom jubileju, njezino tijelo je preneseno u župnu crkvu gdje je uređena posebna kapelica njoj u čast i do danas je cilj mnogih hodočasnika. Jedna žena iz SAD-a,ozdravila je od hepatitisa,nakon što se molila Antonietti.
- 21:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 02.09.2006.

Sveta Marija Goretti

Sveta Marija Goretti (Corinaldo, Italija, 16. listopada 1890. – Nettuno, 6. srpnja 1902.) , najmlađa svetica rimokatoličke Crkve, djevica mučenica.



Život

Rodila se u provinciji Anconi. Njezini su roditelji imali mali posjed, koji je za obitelj s brojnom djecom postao premalen. Zato su se preselili u Ferriere di Conca, 11 kilometara udaljene od Nettuna na Tirenskom moru, te ondje skupa s udovcem Serenellijem i njegovim sinom Alessandrom uzeli u zakup jedan posjed. Le Ferriere su se nalazile usred Pontinskih močvara, iz kojih je na okolne stanovnike poput more vrebala malarija, prenošena od komaraca. Žrtvom te podmukle bolesti postao je brzo i otac Marije Goretti, koji je iza sebe ostavio udovicu sa šestero nejake djece, od koje je Marija bila najstarija djevojčica. Ona je majci bila vrlo vrijedna potpora. Dok je mama Assunta radila na posjedu, Marija bi se savršeno brinula za kućanstvo te za mlađu braću i sestre. Činila je to kao kakva odrasla osoba. Morala je kuhati i za Serenellijeve.

Alessandro Serenelli bio je sin oca pijanca, a zagledao se opasnim pogledom u Mariju. Nagovarao ju je da mu se poda. Kad mu to nije pošlo za rukom, pokušao ju je dvaput silovati, ali mu se djevojčica nadzemaljskom silom oprla. Nakon toga je provodila dane u velikom strahu i tjeskobi. Bojala se da raspojasani silnik ne bi opet na nju nasrnuo. Marija je zamolila majku da je nikad ne ostavlja samu, ali ona to nije ozbiljno shvatila, nije vjerovala da bi se moglo raditi o nečemu pogibeljnome. Svu istinu nije joj mogla otkriti jer se Aleksandar zagrozio da će umrijeti ako bude odala njegove namjere. Kako su između njezine majke i Serenellijevih i onako bili napeti odnosi, nije htjela da majčino srce optereti još i tom neugodnom novošću. Uz šutnju Marija je pojačala molitvu te se molila Majci Božjoj, da joj svojim zagovorom bude u pomoći. Hvale je vrijedno od nje da je u tom teškom položaju bar nešto činila, ono što joj je jedino preostalo. Nije ostala duhovno pasivna, što bi bilo pogubno.

Mučeništvo

Na dan svog mučeništva Marija je rekla svojoj prijateljici Tereziji: »Sutra idemo u Campomorto, jedva čekam čas kad ću opet na [[svetu pričest.« Prvi put ju je primila tek prije nekoliko tjedana, a tako je čeznula za njom. Ona je bila čista zbog Isusa, iz ljubavi prema njemu.U molitvi, strahu i duševnim mukama Marija je dočekala 5. srpnja 1902. Bilo je baš oko podne, a bila je u kući sama. Najednom se kraj nje stvorio Alessandro. Iz očiju mu je sijevala vatra strasti. U tom naletu požude zgrabio je djevojčicu, začepio joj usta da ne može vikati te ju silom odvukao u svoju sobu. Marija se opet branila i otimala poput ranjene lavice, ponavljajući napasniku neprestano: »Ne, ne, Alessandro, to je grijeh, doći ćeš u pakao! « No te opomene momku, mahnitom od strasti, nisu puno značile. Kad se nije mogao domoći željenog plijena, njegova se strast požude pretvorila u strast osvete pa je pograbio nož i divlje nasrnuo na svoju nevinu žrtvu. Zadao joj je 14 velikih i 4 male rane. Ostavio ju je u lokvi krvi i pobjegao.

Marija je sva iskrvarena prevezena u obližnji Nettuno. Liječnici su je operirali puna dva sata. Marija Goretti pri potpunoj svijesti neprestano je zazivala imena Isusa i Marije. Kad su je upitali da li oprašta svome ubojici, smjesta je odgovorila: »Da, opraštam mu! Iz neba ću se moliti za njegovo obraćenje. Poradi Isusa, koji je oprostio raskajanom razbojniku, i ja ga želim imati blizu sebe u raju.« U takvim mislima, molitvama i osjećajima, trpeći mnogo, završila je 6. srpnja 1902. svoj kratki vijek, mučenica čistoće Marija Goretti.

Obraćenje Alessandra Serenellija

Alessandro Serenelli bijaše osuđen na 30 godina zatvora s prisilnim radom. Prve je godine tamnovanja proveo u otvrdnulosti i neraskajanosti. Zlo se u njemu odviše uvriježilo. No, jedne je noći u snu vidio Mariju Goretti. Gledao ju je kako na raskošnom cvjetnjaku bere cvijeće i pruža mu ga. Taj je san ili svojevrsno viđenje silno djelovao na nj. On se posve promijenio. Od tmurnog i namrštenog zatvorenika postao je raskajani obraćenik, uzorn izvršavalac zaslužene kazne. Iz zatvora je pušten 2 godine prije vremena. Bio je baš Božić g. 1937. Allesandro se uputio u Corinaldo k još uvijek živoj majci Marije Goretti. Došavši k njoj, zavapio je: »Perdono… Assunta, perdono! Mi perdonate?« – Asumpta, oprosti! Opraštaš li mi? – Majka je odgovorila: »Kad ti je oprostila moja kćerka, kako ti ja ne bih mogla oprostiti?!« I toga dana – dana mira i pomirenja – ljubavi i praštanja – Alessandro Serenelli pristupio je zajedno s braćom Marije Goretti svetoj pričesti, a poslije toga su blagovali zajednički.

O njoj će kasnije Alessandro Serenelli dati ovo lijepo svjedočanstvo: »Ja je nisam drukčiju poznavao nego uvijek kao dobru, roditeljima poslušnu, bogobojaznu, ozbiljnu, ne lakomislenu i mušičavu, kao što su inače druge djevojke; na ulici je uvijek bila čedna te isključivo upravljena prema zadacima što ih je imala izvršiti. Uvijek je bila zadovoljna bilo s kakvim komadom odjeće – nije bilo važno da li joj ga je sama njezina majka skrojila ili joj ga netko poklonio. Po uzoru svojih roditelja bila je bogobojazna, obdržavala Božje zapovijedi. Mogu reći da je nisam nikad zatekao u kakvu prijestupu protiv Božjih zapovijedi. Nikad je nisam čuo da bi izrekla kakvu laž. Klonila se lošeg društva, kako je to od nje tražila i njezina majka.«

Kanonizacija

Godine 1950. papa Pio XII. proglasio je 24. lipnja Mariju Goretti svetom. Kod te svečanosti, kojoj je prisustvovalo pola milijuna vjernika, bila je prisutna i mama Assunta. Jedinstven slučaj u povijesti svetaca da majka prisustvuje kanonizaciji kćerke. Tu dobru staricu primio je u audijenciju Pio XII. i zagrlio je.

Spomendan joj je 6. srpnja.
- 21:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #