Hallo

< studeni, 2007 >

P U S Č P S N

1 2 3 4

5 6 7 8 9 10 11

12 13 14 15 16 17 18

19 20 21 22 23 24 25

26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

KNJIGA GODTIJU

<$NaslovBoxa$>

Free Web Site Counters

Komentari On/Off

Opis bloga

KONTAKT:

-------------------
Čitam i čitam i svi pišu i pišu a ima tu svašta za pročitati od korisnih stvarčica do svake vrste humora ;) "Moj blog neće biti posvećen samo jednoj oblasti, nego će obuhvaćati sve moguće oblasti i zato i nosi ovakav naziv. Moja razmišljanja, moje misli po svim mogućim pitanjima. Prošlost, sadašnjost, budućnost, ljubav, sreća, patnja, bol, voda, zemlja, vatra, zrak, ŽIVOT, ljudi....."
da budem iskren dobro je da postoji ovaj blog hr / prava stvar!

AKO SE ŽELIŠ RAZVESELIT
KLIKNI OVDJE

*Nikad netko nije tako dobar da nekome nije los niti je netko toliko los da nekome nije dobar*

(a ovo je moj prvi blog)

TRAZILICA SVIH HR BLOGOVA

portali, linkovi, blogovi;

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

KORISNI LINKOVI:
Jadrolinija
Zracna luka
Hrvatske zeljeznice
Pliva zdravlje
hej hr
astronomija
hr gradovi
hr oglasnik
nekretnine
3d
REIKI - TANTRA YOGA
TANTRICKI - UZVISENO
TUMAC

SVEGA POMALO

--------------------
(Ova pjesma je po želji čarolije)
Volim te djevojčice dok se nebo zatvara
Neka vrište naše ulice neka krene zabava
Bolja budućnost nije htjela nas da sačeka
Priđi bliže da vidim tajnu koju čuvaš u očima
To mi radi, to mi radi jer ti možeš da mi radiš sve
to mi radi, to mi radi jer ja zaljubio sam se
Iza ugla čujem muziku generacija je cugala
A ja sam noćas sličan urliku - moje je ime teška panika
Kad me pališ onda idi, lomi do kraja Priđi bliže
da vidim tajnu koju čuvaš u očima
---------------------

TREBA ZNATI;

Uistinu Bog nista ne mijenja u jednom narodu dok se sam narod ne promijeni.

Kad je bog u svom prapočetku stvarao
stvari, on stvori sunce;
ono izlazi, zalazi i ponovo se vraća.
On stvori mjesec;
On izlazi, zalazi i ponovo se vraća.
On stvori čovjeka;
on dođe, prođe - ali se ne vraća.

Čovjek se rađa u svijetu koji je sam stvorio.

Trenutak kad se rađamo već je korak prema smrti.

"...iako nije važno
stići nego krenuti
i cilj je samo izlika slabima,
volio bih doći kamo sam pošao i naći šta sam tražio..."

Bože daj mi mirnoću da podnosim stvari
koje ne mogu promijeniti. Daj mi hrabrost
da promijenim stvari koje mogu
promijeniti. Daj mi mudrost da razlikujem
jedno od drugoga.

Ljubav
Volio sam te i volim te,
pa ako je to grijeh, molit ću
Boga da mi nikad ne oprosti
moj grijeh.

DOTAKNI MI USNE
PROBUDI MI TIJELO
JOŠ JE VATRE OSTALO
DOTAKNI MI DUŠU
SRCE VRELO
ZA TEBE JE GORJELO

I SAMO NE DAJ NIKADA
DA NAM LJUBAV BUDE NAVIKA
I SAMO NE DAJ, NE DAJ NIKADA
DA NAM LJUBAV BUDE NAVIKA.

SLUŠAM, CUJEM,
GLEDAM I VIDIM
OTVARAŠ SE KAO CVIJET
TVOJE MI OCI KAŽU ŠTO ŽELIM
U NJIMA LEŽI SAV MOJ SVIJET

I SAMO NE DAJ NIKADA
DA NAM LJUBAV BUDE NAVIKA
I SAMO NE DAJ, NE DAJ NIKADA
DA NAM LJUBAV BUDE NAVIKA.

PROBUDI ME STRAH, NE BIH DA TE IZGUBIM
SAMO NE ZNAM KAKVE VEZE IMAJU GODINE SA TIM
IDEM DALJE JA SA TOBOM ZAJEDNO
DOK JE TEBE, NIŠTA DRUGO NIJE POTREBNO.

Kapetane Moj
Josipa Lisac

Već dugo me puštaš gledat niz pučinu
I proklinjat sreću koju more nosi
Darujuć mi puste i besane noći
Gdje mi tuga plete svud srebro po kosi
Kapetane moj

Znam, tebi je more prva ljubav bila
A ja sam tek bljesak značila u mraku
Da bih, kad se magla ispred broda digla
Ostala ko pjena na njegovom tragu
Kapetane moj

I starim tako sama od broda do broda
U želji da te zagrlim, izljubim
Iako dobro znadem da svakim te danom
Sa brazdom broda nepovrato gubim

A kad se bez želja doma k meni vratiš
Toj posljednjoj luci što te mirno čeka
Ni spaziti nećeš da uz tebe nije
Ona mlada žena, već starica neka
Kapetane moj

Feral na provi - Ribari

S tobon i u tisnoj postelji
i u srići i u nevoji
noću bi me nebon pokrila
jutron suncen otkrila

S tobon proša sve san nevere
smješkon tugu si ni gasila
i kad bilo mi je najgore
tvoja me je jubav spasila

Ća je brodu feral na provi
to si mom životu ti
ako misec i ne isplovi
ja ću s tobon ploviti

I u srići i u nevoji
sa mnom uvik sve si dilila
i kad puta nisan vidija
ti si meni svitlila

13.11.2007., utorak

Vjera i ljubav

Vrijeme je došlo da oderastem i stanem na svoje noge. Školovanje je završilo, diploma je napokon stigla u ruke. Slijedi potraga za poslom. Na tom putu polako upoznajem svijet odraslih, mnoge ljude i (ne)ljude. Sad počinjem shvaćati zašto je najljepše doba dječije doba. Gledam svijet odraslih, možda još djetinjim pogledom i djetinjiom naivnošću, i sjetim se kako mladi uče od starijih i kako na oblikovanje mladog čovjeka utječe naslijeđe i okolica.
Želim pričati o nadi, o vjeri, o jednom boljem sutra. A onda pogledam sve oko sebe, i okolicu i naslijeđe, i zapitam se: kako biti optimist u ovoj zemlji beznađa i, ponajviše, kukanja? Što danas naučiti od starijih? Zar je uistinu sve tako crno kako nam se govori? Kao da ne postoji ništa lijepo u ovom svijetu i u ovoj zemlji. Rekoše mi da je život težak, da bi lagali ako bi rekli da nije. Da, često je grbav. Ali što je s nadom? Gdje nam je nestala vjera? Ima li nam onda smisla živjeti? Ili je sve to samo iskrivljena slika stvarnosti? Siguran sam da nam mediji i odrasli nameću ponekad onaj ružniji dio. Često i nas mlade krive da smo nektivni, pasivni. Nisu se zapitali jesu li i oni, možda, krivi za takvo stanje. Nije im palo na pamet da se i mi mladi često razočaramo njihovim (ne)moralom. Često se na izborima svi kunu u mlade i vele da će na nama svijet ostati. Opet se pitam: a što će od ovog svijeta ostati? Bolje rečeno: hoće li nam išta ostati? Naslijedit ćemo pesimizam, izokrenute moralne vrijednosti, napola već ubijenu majku prirodu. A mi bismi htjeli rasti u zdravom okruženju, barem s nadom i vjerom u bolje sutra. Ni to nam se ne dopušta. Već u srednjoj školi nam pune glavu kako se ne možeš upisati na fakultet niti ga završiti ako nemaš vezu. Ubija se u nama volja za učenjem, za radom i trudom, jer se učiti po navedenome ne isplati. Nekad mi se čini da se danas vezama sve treba zaslužiti. Tko je čuo za trud, rad i poštenje? Zar to nisu prave vrednote? I kad se dočepaš te diplome, opet ti treba veza da se zaposliš. Mnogi te usmjeravaju i u daleke zemlje, jer ocdje su, naime došla teška vremena. Ne mogu vjerovati u to. Zar nije bilo mnogo teže našim precima? Nekad nas je bilo i manje ali se optimistički borilo i radilo.Uvjeti su bili mnogo teži, nikad se nije posustalo. Vjerovalo se u Božije proviđenje, radilo se od jutra do mraka i nije se kukalo, a daleke zemlje nisu moja djedovina. I tako dok gledam (ne)ljude, uprem pogled u nebo i tihu molitvu šapućem: Bože, ja želim ostati dijete! Ne želim odrasti jer velika je mogućnost da neću postati čovjek. Morat ću igrati prljavo kao mnogi odrasli. Da bih opstao u tom svijetu morat ću postati ne-čovjek. Kad bi nas učili da se borimo, radimo i vjerujemo! Borba će prerasti u pobjedu, rad će uroditi plodom, a život je ljepši i lakše se podnosi s nadom i vjerom!

(Svjtlo riječi, rujan 2007, svijet mladih)

Ovakve priče uvijek duboko u dušu dotaknu ljude, a samo (ne)ljudi mogu ostati rvnodušni. I sam sam uveliko svjedokom ove priče. Svakodnevno slušam kojekakve kuknjave i vidim kako ljudi pokušavaju rukama i nogama i svim svojim silama pronaći nekakve veze, u naivnoj nadi za bolje sutra. Umjesto da se bore rukama i nogama i svim svojim silama, da svojim poštenim radom i trudom izbore svoje mjesto pod ovim nebom, a da bolje sutra ne očekuju preko noći.
Moja poruka je i mladima i starima: da se na život mora gledati i djelovati sa puno više optimizma i ljubavi. Optimizam i ljubav produciraju pozitivnu energiju za životom i vremenom donose sve bolje i bolje rezulrate, te se tako učvršćuje vjera.
Optimizam plus ljubav = je vjera!
Dakle formula je jednostavna i lako je zaključiti: da ako smo sigurni u vjeru da se ne treba plašti ni trenutaka kada je život težak, kao ni situacije kao u ovoj priči. Jer kad smo sigurni da imamo vjeru tad imamo i optimizam plus ljubav što znači da sebi nećemo dozvoliti da nas nikakva situacija pokoleba niti da posustanemo!
Vjera ne znači samo to da vjerujemo u Boga jer vjerovati u Boga znači vjerovati i u sebe. Ako smo izgubili vjeru u sebe (samopouzdanje) to znači da smo izgubili i vjeru u Boga. Vjerovati u Boga znači dozvoliti da se Bog nastani u nama, stoga se mora vjerovati i u sebe i nikad ne gubiti pouzdanje.
I za kraj, da puno ne gnjavim: nije lijepo da ljudi dijele ljude na ljude i (ne)ljude jer ipak smo svi mi samo ljudi od krvi i mesa. I nismo bezgrešni, ali s vjerom možemo postići puno bolje. Bog nam je podarijo razum a mi treba samo da to naj jače životno oružje ispravno koristimo!

- 18:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30