Blogov kolac
četvrtak, 15.02.2007.
Bestseler (19) - prosječna dob američkog regruta u Vijetnamu
Ne preskačemo nikoga, kakve li su to insinuacije!? Osim tropričaša, ali i oni će doći na red, vjerojatno u idućoj dozi ili već krajem ove jerbo ne ostaje puno drugih ... Nu, kako bih izbjegao jedno jato od šest uzastupnih trilinga, danas ću početi od kraja tablice:Sedam krava, vještica i Frankfurt ... svega, očito, ima u ovoj priči osim početka i svršetka koji bi je učinili pričom. Vješto baratanje tekstom, ali umoran sam od vješto napisanih odsječaka nezanimljivih života. Crna vila je, bez iznenađenja, darkeraj i oda samoubojstvu. Autor ima devetnaest godina i smatra da će se s dvadeset i sedam (koliko daje junaku) još uvijek osjećati jednako beznadežno i zapišano. Solidno pisano, ali ne podržavam. Od tri priče (gr!) iduće autorice, Crna mamba je najbolja, ali ne bez problema (je li Silva "djevojka s duplerice" ili "prevelika"?) ... Druge dvije su progresivno slabije: Kepec je struktura prilično nategnute uvjerljivosti, a Oklada (osim što zapravo nije o okladi), pripada u onu vrstu priča koje su zanimljive zapravo samo njihovim autorima. Hm, jesam li nešto mrzovoljniji i pospaniji večeras? Izgleda, izgleda, hohoho ... Autor koga znam poslao je simpa pamflet-priču A Point of View. Prolaz. Autorica koju ne znam poslala je simpa priču-pouku Čovek sa darom pa prolaz i njoj, kako ne bi ispalo da danas puštam samo po protekciji ... Minutu poslije, šit!, otkrivam kako je autorica poslala još jednu priču. Nije ni ta loša, ali zapažam da je sadržajno skroz ista kao prethodna (junak samotnjak razgovara s nekim koga nitko drugi ne može vidjeti/razumjeti te u tome nalazi utjehu) te vrlo slične dužine. Eto, to je razlog zašto mislim da bi ljudi trebali slati samo po priču: izgledali bi originalniji. Idući si je autor naštetio istom metodom: nakon prvog "transkripta" iz serije blog-humoreski Mirko i Slavko, više mi se nije dalo čitati ostale, faktički iste. Priče/kolumne su funkcionirale jednako, ali doza od jedne je sasvim dovoljna. Da je, dakle, poslao jednu, možda bih je i pustio, ovako sam sve tri (iako su postavile presedan - prve su priče s uključenim linkovima koje sam čitao u ovom žiriranju) vratio neka sjede i sijede na ogradi, čekajući hoće li se baš jako svidjeti nekome drugom sudcu. Što znači kad na vrhu priče stoji nadnevak iz srpnja prošle godine? Da ju je autor napisao tada, stukao u elektrone u taj jedan dan i poslije je nije ni pogledao? ... Nema veze, ingeniozno nazvana Priča jako je zaljubljena u sebe, pisanje te pričanje i baš me gnjavila. Da ju je autor pogledao još koji put, možda bacio u koš ... bila bi bolja. I to je to, za večeras. Ostaje mi devet tropričaša koje namjeravam srediti sutra ili prekosutra, naoružan krajnjim predrasudama. Pravila natječaja su i dalje ovdje, šaljite po tri priče želite li baš izazivati sudbinu. Za one koje zanima sapunica: Rant se ipak udala, nije bilo obrata u zadnjem trenutku, obavila je to u srijedu jer si, rekao bi Edo Vujić, "nije štela zajebati vikenda". Čestitam. (mcn) |