Blogov kolac
petak, 09.02.2007.
Bestseler (15) - tulum na lijesu
Molim vas, molim vas! Ne pripisujte moje zasluge drugima! Ako je itko ovdje idiot, onda sam to ja. Jasno? Okej, onda možemo dalje ...Učenje Don Juana, na stranu poznati naslov, nema lošu poantu ... ali izvedba nije najblistavija. Početak je predug za kratku priču, djeluje kao da autor ne zna baš što mu svaka riječ znači ("inkognito ga zagledajući"), a ima i pravopisnih te grešaka u formatiranju teksta ... Sad, možda netko misli da je bitno srce priče, ali znajte da ama baš svaki urednik (osim nekog benevolentnog početnika) prvo opazi kad se autor nije potrudio oko urednosti ili prezentacije priče. I onda priča treba biti savršena da bi se iz toga dojma iskopala. Što ova, iako ima svojih plusova, nije. Bliski susret gastronomske vrste jest SF, i to prilično staromodan, "siriusovski" SF, što znači da u okružju ovog natječaja strši kao Klingonac u tramvaju. Uz to, priča pati od predugog početka zbog kojeg skoro ne dočekamo posve solidan - ali samo unutar žanra - punchline. Savjet: skratiti na pola i svakako poraditi na pismenosti (čić, ijeje, te stvari). Kad izadjes iz magle Sarajeva nije uopće loše. Jest, zvuči kao rad po zadatku za neku humanitarnu agenciju, ali ima dobar pristup i stil. I bilo bi dobro da se autor potrudio naći tipkovnicu s kvačicama, ali neka. Prolaz. Oookej! Bloger me dobro zajebala. Počela je ko neka od onih bezbrojnih priča o nadrkanim ljudima u posranom svijetu, a onda je dodir SF-a na kraju sve preokrenuo. Možda malo sve u svemu predugo - što da sam odustao? - ali sviđa mi se. Ah, dvopričaš. Ajde, bar su normalni neko vrijeme trajali ... Enivej, ovaj autor piše dobro, ali na rubu anegdote, oralne povijesti i priče. Crnac u Prugovu je puno jači od Bombardiranja Srbije i Čačka pa zaslužuje prolaz, ali jeb'o ga "peace of cake", da ge jeb'o. Tropričašica, ali dobra. Autorica koja zna što želi reći svakom pričom i to i ostvari. Ne paše mi baš njezin ritam - to je stvar generacijskih navika - ali niti jednoj priči ne mogu naći prigovora. Koja će od tri ležerne crtice: Kesteni iz Sans Souccija, Kiks ekipe ili Kratko putovanje kroz svibanj od Siska do Garešnice (gle, sve na K?) ući u knjigu (hoće li?), odlučit će neki drugi sudac jer meni su sve jednako dobre i jednako daleke. Pa onda još jedna tropričašica. Puno mlađa, tako da ne priča iz iskustva već iz ideja, s različitim uspjehom. Savremeni dendi je najslabija od tri jer bar dva ključna momenta (zašto je knjiga uspjela i zašto se odlučio na alkohol) nisu uvjerljivo opravdani ni motivirani; Fudbal je okej, osim što me nije uvjerila u potrebu da se događa u Indiji; dok je, međutim, Ljubav vrlo, vrlo dobra - pravi primjer što se može dobiti bezbrižnim igranjem jednom zanimljivom idejom. Prolaz za "Ljubav", ako se mene pita. Te ondak, za dobru mjeru, i treća tropričašica. I ja se tako ponadao da će ova biti beze-veze, i još mi je početak prve priče to malo i opravdavao, ali - brus! Sve tri priče ove autorice su školski primjeri priča s poantom, općih mjesta nekako ispričanih na nov način. Mislim da mi je najdraža Sve je oprošteno (kratkoća pomaže kod umornih sudaca), ali dobra su i Luka (premda sam dobar dio početka u glavi slušao istoimenu pjesmu Suzanne Vega) i Krv, voda, alkohol (odlična usporedba: "Preskočili u sljedeći nivo"). Prolaz, jebiga. I ne bi mi bilo mrsko vidjeti kako autorica piše roman, čisto da vidim zna li dalje od jednog obrata. Iako, za ubuduće: u dijalozima nema crtica na kraju replike, kad iza nje ništa ne slijedi. I to je to za noćas. Od sada tropričaše preskačem, previše mi ih prolazi! ... Pravila natječaja su znate gdje, a kad šaljete sjetite se da sam - idiot. (mcn) |