Blogov kolac
srijeda, 07.02.2007.
Bestseler (14) - kita Ozirisova
Čovječe, nije da se broj 14 ne pojavljuje u simbolima kad ga jednom počneš tražiti, ali mi apsolutno ništa nije padalo na pamet onako, samom od sebe. Te zato par dana nije bilo apdejtova. Khm, recimo. Ali, ajmo! Najzanimljiviji dio priče Iz Marije Bistrice jest što je autor odabrao katoličko mjesto za pogansku priču o reinkarnaciji. Najbolje napisan dio priče je onaj s tri poljupca, ali sve skupa više zvuči kao nešto čime se izviđači plaše oko vatre nego kao uspjelo literarno ostvarenje. Nije strašno, ali nije ni strasno ... I da: pliz, isključite (svi koji još niste) "autocorrect" u Wordu da vam ne bi svako samostalno I bilo veliko. To smeta I smeta I smeta I ... Pa onda tropričaš koji je shvatio da priče trebaja imati obrat, ali još nije shvatio kako obrat treba proizlaziti iz priče. Tako nam Distinkcija u načinu i jedna Mona Lisa, nakon što se oporavimo od naslova, nudi kombinaciju mikroeseja i tinejdžerskog stidljivog sna o pronalaženju smeđokose, nenašminkane srodne duše u knjižnici, da bi obrat poprilično tresnuo iz vedra neba ... Katarina je skoro pa varijacija na temu gubitka mogućnosti sreće zahvaljujući kombinaciji hira sudbine i protagonistove neaktivnosti, a završetak joj je jednako nagao i nezadovoljavajuć, dok je Plagijator još jedna neuspjela romansa, ovaj put ne s nekom ženom, već s karijerom pisca - pri čemu su razlozi svakome tko se izborio s ova tri rukopisa jasni ... E da, i mislim da pepeljara ne nastaje puhanjem stakla. Jer, kad bi nastajale, bile bi prekrhke za ubojstvo koje je autor njome izveo. Nisam siguran koliko je Jedna ljubavna uvjerljivo opisala psihu sedmogodišnjaka (pa makar interpretiranu kroz odraslog naratora), ali mi se svidjela morbidnim motivom i jednostavno jasnoćom. Ja bi to u knjigu. Čitajući idućeg autora, osjetio sam mučninu, premda je to ipak vjerojatno bila posljedica lošeg doručka ili nekog sedmog faktora, a ne samih priča ... Jer priče su dobre. Hladne, daleke, s ponekom nepotrebnom navikom (uvođenje imena glavnog lika u zagradi, na drugoj kartici teksta) i vječno istom čežnjom. Bara mi je bila najbolja, možda jer sam je čitao prvu, Oslobađanje je imalo jedan oneobičavajući, rubnofantastični element koji mi je bio zanimljiv, dok me Večernji flert već umarao ponavljanjem ritma, traganja i sivila pa ga nisam imao živaca dočitati. Dobre priče, nisu moj film. Prolaz. Uh! Ne mogu reći da je Ptica Zi You Sheng loša, ali ne mogu reći ni da je čitljiva. Autor se tako trudi oneobičavati tekst nabacivanjem imenima, pojmovima, digresijama i riječima (u prosjeku dvaput po retku, barem na početku) da je dojam kao da koncentrat juhe jedete direktno iz vrećice, bez vode i kuhanja: sve hranjivo je kanda tu, a okus je odvratan. Koji je to ritam: jedna priča, tri priče, jedna priča, tri priče ...? I koja je to fora slati priče u .htm obliku? Nema veze: Promatrač je banalna priča o voajerizmu, banalno ispričana i, ako je to moguće, s još banalnijem "obratom" ... Šišmiš je daleko najbolja od poslanih, možda čak i dobra, jedino što je zadnji odlomak posve suvišan i što autor ima potrebu telegrafirati unaprijed što će se dogoditi tako da u priči nikakvih iznenađenja nema ... Tihi krik je pulp-pornić, lišen suvisle motivacije ili psihologije te s predugim romantičnim uvodom, ali dobar inače žanr za mogućnosti i sklonosti ovoga autora. Preporuka: istražiti gdje bi se sklonost pornografiji mogla unovčiti, literarne natječaje izbjegavati. I ajmo stat'. Prošlog tjedna je stiglo tridesetak novih priča, a jučer su mi barem dvojica najavila da će poslati priču. Ne znam zašto su se trudili, to ih spasiti neće ... Pravila natječaja su gdje i uvijek. (mcn) |