Blogov kolac
utorak, 24.10.2006.
Pametno o osjetljivom
(John Foster: CRKVENA POVIJEST I: POČECI (29-500); Baptistička teološka škola, s.a.)Nemam pojma je li ovo najbolja dostupna povijest crkve. Ali je najjeftinija od onih koje sam našao u antikvarijatima. 90 kuna za tri sveska, dok je druga najjeftinija počinjala od 500 po knjižurini. Neka se nikad ne kaže kako nisam štedljiv. Ili ona druga riječ na "š" ... Enivej, Fosterova CRKVENA POVIJEST zamišljena je kao udžbenik pa je i složena po cjelinama, s pripadajućim pitanjima za utvrđivanje gradiva na kraju svake cjeline te s odgovorima, literaturom i indeksom na kraju. Foster je erudit, vjerojatno samouk, tako da je nagomilao znanja i činjenice iako pomalo posrće u organizaciji istih. Zato mu se dogodi da, slijedeći misao, potrči i po stotinjak godina unaprijed pa se onda mora vraćati nekom nedopričanom rukavcu zbivanja. Udžbenik, dakle, nije najpregledniji (a prelomljen je kao kakva skripta i slabo redigiran), ali zna o čemu priča i ne docira previše. Bojao sam se, naime, buldožerskog pristupa povijesti kakav se, recimo, nalazi u nekim povijestima Crkve za mlade koje sam čitao i koji ne priznaje drugi pogled od obvezatnog. Foster vidi, dakako, kršćanstvo kao "svjetsku religiju" čija je povijesna uloga jasna i neumitna, ali je njegova vjera dovoljno u sebe sigurna da nas njome ne osjeća potrebu mlatiti po glavi. Foster pripovijeda korake koje je Crkva prošla, činjenično i humano, bez veličanja protagonista i demonizacije antagonista. Ugodno jedno, stoga, štivo i to je stvaran uspjeh ove knjige. Nije naime, lako, o osjetljivim pitanjima (religiji, politici, seksu, smrti) pisati neutralno, ali Fosteru to uspijeva. Mi shvaćamo, čitajući, koliko je tema njemu važna (naputovao se, u mladosti, krajevima ranog kršćanstva) i zato cijenim što je naše mišljenje ostavio nama. Ne treba, međutim, ni brkati osjećaje koje netko ima prema Crkvi kao instituciji (ja sam katolik pa su moji osjećaji prema Crkvi kao i moji osjećaji, kao Hrvata, prema državi isti - podijeljeni) s osjećajima prema knjizi koju čitamo. CRKVENA POVIJEST je prije svega povijest - znači: priča - i nije tu kako bismo zavoljeli Crkvu niti kako bismo našli dodatne razloge mržnji. Tu je da nam ispriča što se dogodilo. A u tome što se dogodilo mene je najviše fascinirala činjenica obraćenja. Svi ti ljudi, sve te tisuće, svi ti narodi, bezvjerci i inovjerci - zašto su se pokrstili? Što je privlačnost vjere, gledano iz čisto ljudskog, psihološkog kuta? Ja sam katolik jer sam u takvoj obitelji rođen. Po prirodi sam dovoljno religiozan kako bi mi neka religija trebala pa zašto se mučiti tražeći kad jednu već imam u poputbini. Zato nisam ni agnostik ni prozelit i zato mi je nejasan (a zanimljiv) proces odabira ili promjene vjere u nekoga tko traži. Što točno traži i kako zna kad je našao? Zašto je kršćanstvo zaživjelo? Foster ne postavlja to pitanje jer odgovore podrazumijeva - Isus je istina i Crkvu vodi Duh Sveti, dakle, drukčije nije ni moglo biti - ali mene zbilja zanima kako je bilo živjeti tada, kako je bilo Radosnu vijest čuti dok je bila nova, koju je prazninu ona ispunila i kako su se, zašto su se, ljudi odlučivali na kršćanstvo? Tog odgovora u Fostera nema. Ne treba ga ni biti, jer nedokazivome mjesto nije u povjesnici, ali mene i dalje zanima. (mcn) |