Linkovi
Qolumbo - strip utorkom
tatjana.ws - 3D art
SFera - društvo za SF
SFeraKon - SF konvencija u ZG
NoSF - SF vijesti i forum
Studio grafičkih ideja - moji najdraži dizajneri

BLOGOVI
Tanja!
Bilja
Cyberfolk
Ire
Izitpajn
Nimrod
Pero K.
Sayock
Šišo
Tiffany


Amy
Beware the Blog
Birtije
Dečko koji obećava
Kinky
Knjiški moljac
Nacrtani
Republika Vinkovci
Slavitza
KNJIŽARA
RASPRODAJA DO JAJA!


Biblioteka SFERA:
(svaka 30 kn, pt 10 kn)

Tatjana Jambrišak: Duh novog svijeta

Igor Lepčin: Purgeri lete u nebo

Aleksandar Žiljak: Slijepe ptice

Zoran Krušvar: Najbolji na svijetu

Dalibor Perković: Preko rijeke

Zoran Pongrašić: Čuvari sreće

Zoran Vlahović: Frulaš

Milena Benini: Jednorog i djevica

Goran Konvični: Jeftine riječi

Krešimir Mišak: Zvjezdani riffovi

Danilo Brozović: Zeleno sunce, crna spora

***

Sferakonski niz:
(svaka 30 kn, pt 10 kn)

10. Zagreb 2094 (ur. T. Jambrišak et al.)
11. Kap crne svjetlosti (ur. T. Jambrišak et al.)
13. Trinaesti krug bezdana (ur. T. Jambrišak et al.)

***

Živko Prodanović: Roboti u ratu (SF haiku) (20 kn, pt 10 kn)

Irena Rašeta (ur.): blog.sf (20 kn, pt 10 kn)

Irena Rašeta (ur.): Bludućnost (20 kn, pt 10 kn)

Zoran Krušvar: Izvršitelji nauma Gospodnjeg (50 kn, pt 10 kn)

AD ASTRA, antologija hrvatskog SF-a (200 kn, pt 10 kn)

Kontakt: darko /at/ mentor /./ hr

Blogov kolac

subota, 24.12.2005.

Conan the Writer

(Robert E. Howard i drugi: Konan 10: Tajanstveni Gazal; Dečje novine, 1985.)

Punih devedeset i šest stranica, a još sam se i napreskakao. Baš se razbijam od čitanja ... Ali, hajd'mo redom.

Conan Simerijanac mi je bio bitan strip kad sam imao četrnaest godina. Bio je jedna od najranijih Marvelovih stripova koje sam čitao i drukčiji od evropskog stripovskog nasljeđa na kojemu sam odrastao, na svoj način nasiliniji i erotičniji. Čitao sam ga par godina u stripovanoj formi, nije mi se u međuvremenu bio svidio Milliusov film, a do trenutka kada je nekadašnji gornjemilanovački gigant Dečje novine pokrenuo seriju izvornih Howardovih "romana" (pripovjetki, zapravo), bilo mi ga je dosta. Od jedanaest svezaka pripovjetki koliko su Dečje kroz '84. i '85. izbacile pročitao sam prvu i kada se u četvrtoj od četiri priče po četvrti put pokazalo da je okamenjeni spomenik zapravo neko drevno zlo kojeg je ljudska pohlepa pognala natrag životu, smučilo mi se. Jedno je kad je to nacrtano pa se napola upija, a samo napola čita, a posve je drugo kad se moram baktati sa čistim tekstom u funkcionalnom prijevodu.

Pustio sam pisane Conane da leže skoro dvadeset godina, i ponovo ih se prihvatio lani: manje iz užitka, više kao domaće zadaće pred mogući posao. Ali valjda sam i tom poslu bio nesklon (bilo je tako neko vrijeme, sve mi se gadilo, samo sam htio da me se pusti na miru i da me nitko ništa ne pita), pa sam se jedva probio kroz pola drugog sveščića i sve mi je, štivo kao i život, bilo besmisleno. Kupio sam u to doba i prvi svezak sabranog izvornika, u ediciji "Fantasy Masterworks", ali ako sam iz njega pročitao dvije stranice Howardove biografije, puno sam i rekao.

Otad su se Conani povlačili po mojoj dnevnoj i spavaćoj sobi (jerbo sam neuredan i stvari nemaju svoje mjesto već se povlađuju pravilima tektonskih pomaka) i izazivali mi grižnju savjesti svaki put kada bih ih vidio. Te sam nekidan konačno rekao dovraga s tim, dovraga sa čitanjem po redu, dovraga sa zadaćom i čitanjem svake riječi, treba mi samo neko govno da njime isperem mozak od udžbenika zemljopisa prije no prijeđem na udžbenik informatike, treba mi samo da na sat vremena ne mislim hoće li mi neki preplašeni urednik cenzurirati spominjanje Roma ili nevin položaj dječje ruke. Te sam uzeo deseti sveščić Conana, TAJANSTVENI GAZAL, i prisilio se izdržati do kraja.

I nije mi krivo.

TAJANSTVENI GAZAL, prva priča, jest bio govno nad govnima. Ono: preskokljivo loša priča, loše ispričana, s lošim raspletom te - štoviše - uopće se u njoj nije radilo o Conanu već o nekom mlakonji kojega Conan kao zna, a koji bi se ženio i tako neke gluposti ... Uh, kako sam loše mišljenje o četrnaestogodišnjem sebi imao čitajući GAZAL: "Ovakve su mi se stvari sviđale? Džizs!"

No, iduće dvije priče bile su znatno bolje. Da, bilo je tu svih uobičajenih rekvizita: borbi do istrebljenja, čudovišnih rasa, golih djevojaka, ali bilo je još nečega ... Bilo je i ideja, bilo je pripovjedanja. Kad gusari upecaju Conana iz mora i on ne pođe odmah na kapetana - premda znamo da će do sukoba prije ili kasnije doći - to funkcionira bolje, psihološki ga čini podmuklijim, opasnijim i interesantnijim. Umjesto toga dat nam je drugi sukob, koliko da istresemo frustraciju, a zatim i Conanov mučki te nimalo herojski plan. U nastavku te priče stoji i relativno besmislena ideja rase koja sve namjernike pretvara u kipiće za svoju policu koja, besmislenosti usprkos ili baš zbog nje, uspijeva nametnuti određenu jezovitost prije sukoba. Jest, sve ovo o čemu pričamo je pulp, proza jeftinih i brzih uzbuđenja, ali druga priča (i treća, konanovski klasik "Crveni nokti, u ovom sveščiću tek dopola objavljena) funkcionira na način na koja prva podbacuje baš zbog toga što nam ta uzbuđenja daje.

U čemu je onda problem s prvom pričom? Sad, bez naslova izvornika teško je biti sto posto siguran, ali pretpostavit ću da je TAJANSTVENI GAZAL zapravo "Drums of Tombalku", pripovjetka kojoj je Howard prije smrti napisao samo ulomak, da bi je poslije dovršio L. Sprague DeCamp. Te je tu sav problem: odsutnost tvorčeve ruke.

O Robertu E. Howardu naći ćete biografije, čak i film ("The Whole Wide World"), koji će pokušati objasniti tog pogolemog momka koji se zatočio za pisaćim strojem do dana kada si je prosuo mozak. Nije mi danas, zbilja, do psihoanalize njegove privrženosti majci ni uzroka neuspjeha njegovih ljubavnih veza, ali mi je jasno - nakon ovih par pročitanih priča - kako je Howard iskreno proživljavao svoja maštanja. Na papiru, on je bio Conan i Conan je stoga bio živ, nepredvidiv koliko i nepobjediv.

U tom životu snaga je mita o Conanu, ponekad uspješno pretočena u strip, ponekad ne. Priče o Conanu - one iz Howardove ruke, ne iz ruku nastavljača i zanatlija - tihi su krik osjetljivog momka koji je tražio i stvarao uredniji svijet, svijet s puno više smisla od ovoga u kojemu živimo, svijet kojeg ne znamo je li, poslije svega, našao.

(mcn)

- 13:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 09.12.2005.

(EPP): Crtani romani šou!

Ova godišnja stripovska fešta počinje danas u 12 h u zagrebačkom Studentskomu centru. Nastranu što ću tamo držati jednu radionicu zajedno s Franom Petrušom (danas, u 12!) ili što ćemo u subotu u 19 h predstavljati časopis Q i pridružena izdanja Kako čitati strip (prvi na ljestvici Jutarnjeg) ili Ekstremne sportove Tomaža Lavriča, Q bi svoj štand tamo trebao držati sva tri dana (postavljanje u petak u 16 h), te će i oni koji bi Žutu minutu radije prelistali prije no što je kupe, imati tu priliku.

Vidimo se!

(mcn)

- 03:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 07.12.2005.

Potrebna knjiga

(Franjo M. Fuis: PODZEMNI ZAGREB 1934.-1941.; Alineja, 2003.)

Lani je, ako sam točno zapamtio podatak, u Hrvatskoj zatraženo 6500 CIP-ova. Što, drugim riječima, znači da je izdano 6500 novih knjiga, stripova i brošura, minus postotak gdje su se izdavači podcijenili i podbacili.

Koliko je od toga domaća proza, ne znam. Mislio sam na početku baratati s polovicom broja, recimo tri tisuće, ali sam brzo shvatio da bih pretjerao. U poplavi priručnika za sretniji život i memoarsko-publicističke literature, dobro je ako na ukupnu beletristiku otpada toliko naslova. Pa onda skrešimo prijevode i ponovljena izdanja i ... ostaje li nam tsiuću naslova? Ostaje li 650, deset posto? Zaigrajmo na sigurno i recimo da je samo jedan posto prijavljenih naslova suvremena domaća književnost, njih šezdesetpet.

Šezdeset i pet naslova je užasno puno. Šezdeset je i pet naslova (a sigurno ih je više) više od jedne domaće knjige tjedno, više od ukupne svjetske novelističke produkcije pojedinih stoljeća. Šezdeset i pet naslova pokazatelj su ozračja u kojem mnogi čitatelj sanja o skoku u spisateljsku kastu, mnogo se rukopisa započne, poprilično završi i, uz upornost i strpljenje, značajan se dio završenih objavi. Šezdeset i petoro (sigurno više) ljudi godišnje ponosito u rukama drži svoj sveščić i vjeruje kako je doprinijelo svijetu.

No, jesu li? Postoji li godišnje, doista, šezdeset i pet (barem!) knjiga koje nisu samo vješte i pismene već koje su dovoljno jedinstvene kako bi zaslužile pažnju, dovoljno važne kako bi je zadržale i dovoljno jednostavno dobre kako bi se opravdale i trajale? Trebaju li nam sve te knjige?

(Pitam ovo neudobno svjestan kako i sâm imam povremenu egocentričnu potrebu objaviti knjigu. Pitam ovo ne znajući što bih o vlastitim knjigama na gornja pitanja odgovorio. Srećom, pa se autore to i ne pita.)

Zapitao sam se sve to, naime, čitajući ono malo svježe produkcije koliko sam dospio. Učinilo mi se tada da se knjige pišu zato što su ljudi zamislili da su pisci (svidjela im se titula, na zadaćnicama su dokazali da su pismeni), zato što - kad su pisci - misle da moraju izbacivati knjigu godišnje pa maskiraju pamflete i dnevnike u nazovi priče ili zbog - najbolji razlog od sviju navedenih - novaca. Pišu knjige zbog imena na koricama, zbog statusa, zbog plaće, zbog sebe ... ali ne baš, učinilo mi se, zbog čitatelja. Čak ni zbog onog jednog, kako ga King zove, "idealnog čitatelja".

Franjo Mate Fuis pisao je za čitatelje. Pretpostavljam da ga nije u redu trpati u isti koš s književnicima jer je on, konačno, bio novinar i tekstovi sabrani u knjizi koju prikazujem jesu novinske reportaže, ali mi se ipak ne čini da brkam kruške i jabuke. Jer, Franjo je znao barem tri stvari koje bih poželio gotovo svakome tko danas piše: znao je što je to priča, s uvodom, atmosferom, likovima i zadovoljavajućim svršetkom; znao je gdje će je naći (bio mi je zanimljiv topik na fusnota.com gdje su ljudi žale kako su pisci s kojima su bili u vezi pokrali njihove anegdote za svoje priče; o ta silna želja da se bude pisac, a nema se što za reći!) i znao je kako je ispričati zanimljivo tako da se i nedogađanje plovidbe oko Kornata ili šetnje gorskokotarskom šumom pretvori u sliku kojom kao da smo sami kročili.

Franjo Mate Fuis, reporter iz vremena kada to zvanje nije podrazumijevalo prepisivanje vijesti s Interneta, prerušen u prosjaka nekoliko je tjedana lutao predratnim Zagrebom - priča o tome polovica je ove knjige - i nekoliko godina ostatkom domovine. Putovao je gladan priča i voljan da ih ispriča tako da ih se pamti. Nije ih pisao tako da budu knjiga - izabrali su ih i sabrali drugi, posthumno - ali napisao je pametnu i osjećajnu knjigu, knjigu kakva je bila i jest potrebna.

Knjigu koja traje.

(mcn)

- 12:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što je BLOGOV KOLAC?
BLOGOV je KOLAC dnevnik čitanja, sa svime što to podrazumijeva. Čitanje je za mene intimna i emocijama nabita stvar te BLOGOV KOLAC ni ne pokušava biti objektivan već se trsi prije svega biti otvoren razgovor s upravo pročitanom knjigom. Kako sam sebi uzeo za pravo da kažem što god mislim i na koji god način, to je dopušteno i u komentarima. Malo koji se briše, i na malo koji se odgovara. Ne zanima me pretjerano dijalog. Moji intimni odnosi su, kako sam već rekao, s knjigama.
Gdje me još na webu ima:
Posjetite i Q STRIP blog, gdje se piše i razgovara o stripu.

Blog sa skicama i sličnim vizualijama zove se mcn

Moji web stripovi su Martina Mjesec, Mister Mačak i Sergej, a moja stranica je još uvijek u izradi jerbo se zavitlavam s blogovima...:)

Konačno, na www.bestseler.net je objavljena (između ostalih) i serija mojih često čitanih članaka na prečesto postavljena pitanja. Ovdje su vam direktni linkovi:

Kako objaviti knjigu (1)
Kako objaviti knjigu (2)
Kako prodati knjigu

Kontakt: mcn (at) hi (.) htnet (.) hr

Na KOLCU su do sada gostovali:

Martin Amis
Neal Asher
Baigent/Leigh/Lincoln
Snježana Babić-Višnjič
Ilija Bakić
Stuart Banner
Boris Belak
"Shirley Bergman"
Denis Bimota
Ratko Bjelčić
Danijela Blažeka
James Blish
Jasen Boko
Alen Bović
Ivo Brešan
Ivo Brešan (2)
Želimir Ciglar
Patricia Cornwell
James Cowan
deCampi & Kordey
Branimir Čakić
Goran Delač
Boris Dežulović
Boris Dežulović (2)
Boris Dežulović (3)
Umberto Eco
Essekon
Mehmed Đedović
Zoran Ferić
Janet Flanner
Oliver Franić
Franjo M. Fuis
Jonas Gardell
Veselin Gatalo
Dave Gibbons
William Gibson
Ernie Gigante Dešković
Martin Guerre
Sven Hassel
Nick Hornby
Robert E. Howard
Zoran Janjanin
Jason
Miljenko Jergović
Gerard Jones
Etgar Keret
Stephen King
Yvonne Knibiehler
Zoran Krušvar
Hrvoje Kovačević
Lazić & Kožul
Ira Levin
Dannie M. Martin
Joško Marušić
Ed McBain
Ed McBain (2)
Alexander McCall Smith
China Mieville
China Mieville (2)
Žarko Milenić
Ted Naifeh
Fran Nischt (aka "Babl")
Njemački SF
Amelie Nothomb
Dejan Ognjanović
Oto Oltvanji
R. P. pl. B.
Aleksei Panshin
Papac & Škarpa
Jurica Pavičić
Krešimir Pološki
Zoran Pongrašić
Edo Popović
Luka Posarić
Povijest Crkve
Tim Powers
Terry Pratchett
Terry Pratchett (2)
Borivoj Radaković
Norma C. Rey
Alastair Reynolds
Tiziano Sclavi
Joann Sfar
John Shirley
Sidney/Bom
Georges Simenon
Dan Simmons
R. L. Stine
Michael Swanwick
Dalibor Šimpraga
Davor Šišović, ur.
Filip Šovagović
Boris Švel, ur.
Todorowski i Lepčin
Ante Tomić
Dubravka Ugrešić
Van Hamme i Hermann
Enrique Vila-Matas
XY
Yoann & Vehlmann
Yu Yagami

A recenzirane su i sve priče pristigle na Bestselerov natječaj 2007. Po dijelovima:

rpa prva
gruda druga
vreća treća
trta četvrta
pašteta peta
nevjesta šesta
nedam sedam!
osmo meso
deveta kleveta
stado deseto
lijeva krila
žigosani