po putu i azimutu

Najzad je došlo pravo proljetno vrijeme i izmamilo puno ljudi u šetnju. Na ovoj šetnici sjeverno od Kastva sreo sam jahače na konjima, bicikliste, trkače, planinare, berače jestivog bilja i šetače.



Snijega je sve manje, ni na Guslici (1490 m), susjedu Snježnika (1506 m), koja se ovako vidi iz Kastva nema ga previše.


U brdskoj šumi ima zanimljivih detalja a između ovih stijena ima vrtača i manjih livada gdje se mogu pronaći jestive biljke kao izdanci šparoge, bljušta, veprine, tetivike, listovi medvjeđeg luka, prasećeg zelja i druge, a ljeti i u jesen ima i gljiva.


Ova čudnovata prirodna kamena skulptura obučena u mahovinu mi pokazuje gdje ima šparoga.


Također i ovaj bazenčić u stijenama u kome uvijek viđam vodu.


U zadnje vrijeme puno slikam šafrane, ali nisam kriv što ih je toliko puno. Šafranov tučak je jedan od najskupljih začina, a za to se koristi šafran Crocus sativus koji se plantažno uzgaja.


U ovim brdskim dijelovima šparoge tek počinju nicati, i nisam ih našao puno, ali ima ih puno više bliže moru. Vraćam se uz zanimljive oblike stijena.


Kod sestre sam dan prije promijenio špinu i morao sam usput pogledati da li je sve u redu jer sam morao naštimavati ekscentre što nije lako, jer stare špine imaju razmak od 16 cm a nove 15 cm, a to znači odvijanje ekscentara, motanje kudjeljom, ponovo navidavanje i namještanje. Za sada je sve u redu a vidi se da je nova jer je kao ogledalo, ima čudne odraze i izgleda ovako kao da je prerezana.


Odmah sam za večeru htio isprobati ubrani medvjeđi luk i šparoge, ovdje su uz kuhani krumpir i blitvu, za promjenu sa bučinim uljem, koje mi inače paše uz krumpir.


Fotke za povećati: pogled sa dijela staze na vrh Obruč (1377 m) na kome se ne vidi puno snijega ali ga sigurno ima još puno u škrapama i vrtačama i tepih od šafrana na maloj livadici prije one sa medvjeđim lukom.


Na ovim fotkama livadica sa zdravim medvjeđim lukom gdje je i otrovna čemerika uz stijene, ali mislim da je razlika vidljiva, i malo šparoga (nakon povećanja dobro se vidi kako su oštri listovi šparožine).


Sve je više ptičica, a jedna pjesmica o kosu ide ovako:
Tancaj, tancaj, crni kos!
Ja bin tanca, al san bos...


Dodatak:

Svima koji slave sretni vazmeni blagdani.

Nakon nekoliko toplijih dana naglo je zahladilo sa kišom uz more i novim snijegom u gorju. Nakon razvedravanja pogled s balkona na Učku i Ćićariju obećava mi ugodnu šetnjicu nižim dijelovima planine, a kad već dugo nisam prolazio ovim krajem, zašto ne. U sredini fotke je prijevoj Poklon gdje se vidi bijel od snijega krov Pansiona Učka. Niže desno je vrh Pećnik na n/v od 641 m ispod kojeg prolazi cesta za tunel Učka.


U Lovranu more još nije za kupanje (lijepo sa webcam na lučicu!),


ali već su počele cvasti magnolije.


Uz stazu iznad Lovrana još ima visibaba,


a na polusjenovitim mjestima u šumi sve je više medvjeđeg luka, kojeg i medvjedi vole nakon zimskog sna.


Lovranska Draga je slikovito naselje iznad Lovrana i Medveje i nalazi se unutar Parka prirode Učka. Oko ovog mjesta ima lijepih šetnica, jedna od laganijih je do slapa po kojoj često šeću i vrtićka djeca. Ovdje nam je bilo više puta mjesto okupljanja i cilj napornog Učka trekinga. Cijeli kraj je najviše poznat po trešnjama i marunima.
Pogled na Lovransku Dragu sa ceste kraj hotela Draga di Lovrana.


Jedan od kamenih mostića preko potoka koji prolazi kroz Dragu.


Ovih dana Draški slap ima vode, a obzirom kako je još dosta snijega na Učki imati će je još neko vrijeme.




Fotke za povećati: planinarske staze na ovom dijelu Učke i pogled na Učku sa balkona.


Prije puta u hladno napravio sam hladni smoothie sa bananom i napitkom od kokosa, a nakon povratka u toplo pasala je topla povrtna juha (tamne bobice su sjemenke borovice). Naravno, poslije je bilo i drugo, čak i lignje sa krumpirom u pećnici sa puno friške miješane zelene salate.

U ovom kišnom razdoblju našlo se i malo vremena za šetnjicu po okolini, a ako mislim ići na jače šetnje po višem gorju nije dobro samo ležati. U šumi iza Kastva ima lijepih stazica kroz pravu divljinu.

Na ovom dijelu se može sresti jelenja i srneća divljač, pa i divlje svinje na čije sam tragove naišao.




Detalj sa uspona na Mačkov Vrh, najviši u ovom dijelu šume kraj kojeg uvijek zastanem.


Naglo je zatoplilo i više nema leda u koritu Rječine, ali je voda još uvijek jako hladna.




Proljetnica je sve više, vidio sam šafrane, jaglace, visibabe, kukurijeke, i druge.




Šetnja i po placi gdje sam nabavio nešto za pojesti što nemam u vrtu.


Za večeru rikola iz vrta (koju sam i posadio), sir i maslin. ulje iz Istre, masline iz daleke Grčke (imao sam i svoje, ali malo).


Fotke za povećati: detalj iz Kastva nakon povratka sa šetnjice i pogled sa obližnjeg Majevog Vrha prema jugu, vidi se i Velebit.


Također za dvoklikom povećati i: pogled sa obale mora na Opatiju i Učku i Ćićariju iznad, i Učka sa Mačkovog Vrha.


Šafran u pupu i jaglaci u zagrljaju.

Planinarsko društvo Kamenjak organiziralo je tradicionalni planinarski pohod pod nazivom "Žene u planinu" koji se u ovo doba već dugo godina održava, ali svaki put na drugim stazama. Za ovu nedjelju bila je odabrana ruta Plomin - vrh Standar (474 m) - Labin, koja je i dio Istarskog i Labinskog planinarskog puta.

U malom, ali povjesnom mjestu Plomin iskrcali smo se i sačekali pun autobus planinarki i planinara koji su došli iz Zagreba i sa kojima ćemo zajedno krenuti na ovaj izlet.


Pohod kreće iz Plomina sa oko 170 m iznad mora strmom stazom nizbrdo prema mjestu Plomin Luka na moru (gdje se nalazi termoelektrana Plomin). Nakon kraćeg zadržavanja zbog okupljanja i slikanja slijedi uspon na Standar koji se lijepo vidio iz Plomina.


Pogled sa dijela uspona na Standar prema Plominu odakle smo krenuli.


Blizu vrha je dio sa livadama


odakle se lijepo vide vrhovi Učke.


Uz stazu sam od proljetnica vidio najviše šafrana.


Uobičajena gužva na vrhu (bilo je i djece i umirovljenika).


Nakon vrha Standar slijedi lagani dio do sela Ripenda i zatim dosta težak spust do ceste Labin - Rabac, ustvari kod ulaska u mjesto Rabac, gdje će autobusi čekati one kojima je već dosta hodanja, a spremniji će nastaviti dalje spuštajući se, dijelom i pomoću sajli do slapa u potoku i zatim nastaviti uspon do grada Labina koji se nalazi na oko 320 metara nad morem.
Već početak spusta prema Rapcu ne obećava laganu šetnicu.


Bilo je dosta detalja na strmoj stazi prema moru gdje smo morali pomagati starijima, ovo su neki od lakših, gdje sam i mogao slikati.




Teren je bio klizav od prethodnih kiša, a na ovoj tabli piše i climbing.


Najzad dolazak u Labin. Pogled iz gradske lože na konobu gdje ćemo se odmoriti i nešto pojesti i popiti.


Bilo nas je oko 100 i stvorili smo veliku gužvu, zaprljali stubište, ali imali smo i harmoniku i pjesmu i tako se povratak u Zagreb i Rijeku odužio nešto malo preko plana. Planinarski već otprije naručeni jelovnik bio je fažol sa bobići, gulaš sa njokima i rižoto sa šparogama, ali tko je htio mogao je i drugo, mnogi su uzeli i kolače. (kad se već nismo izgubili u divljini, nećemo ni...)


Fotke za povećati:


Kad sam došao doma prvo sam toplu povrtnu juhu, a bilo je još toga, pa i gibanice sa sirom.


Makar se ne radi o većim visinama, po meni malo jako za ovaj tip izleta, ali osim jednoga koji je odustao već skoro na početku, u Plomin Luci, ostali su svi stigli bez većih problema u Labin, čak i dijete od 5,5 g. i jedan slijepi planinar iz Zagreba, ali iskusan i uz uobičajenu pratnju. Zadnji, najstrmiji dio sam sa vodičima Mariom i Žarkom ostao pomagati manje spretnijima jer se lako moglo okliznuti. Po mojoj procjeni bilo je najmanje 600 m. nizbrdo i 750 metara uzbrdo savladane visine, a dužina nešto veća od 12 km.
Zato je slijedeći izlet laganini; šetnja po Brijunima, silazak u jamu Baredine i posjet zvjezdarnici Višnjan, samo četiri ure hoda.

Dodatak:
Pogled sa vidikovca ispod vrha Standar na Plominski zaljev snimio je Robert,


a prelazak preko potoka do kojeg se spuštalo uz pomoć sajli , a od kojeg ima još oko ure do starog Labina na brdu snimila je Ljiljana.