po putu i azimutu

Kako bi lakše pripremili zadnje dvije orijentacijske utrke za Torpedo Kup stigli smo u gradić Beli na otoku Cresu dan prije, u subotu, a bez obzira što nas nije zbog gužve primio trajekt u 9:30, nego slijedeći u 11:30, Nela, Braco i ja odlučili smo (rekli smo skoro usput) otići do najvišeg vrha na otoku Lošinju, Televrinu na Osorščici (589 m). Zanimljivo je da se Osorščica zove po gradiću Osoru koji se ne nalazi na Lošinju, nego na susjednom otoku Cresu od kojeg je odvojen umjetnim tjesnacem prokopanim za prolaz brodova.

Cesta do Belog, jednog od najstarijih naselja na otoku Cresu u ovo doba je ukrašena kaduljom.


Pogled preko kadulje na daleku plažu ispod do koje se može samo sa barkom.


Prije smještaja u apartmanima dolazimo u pansion Tramontana gdje će nam pomoći u organizaciji utrke.




Jedan od ukrasa na ulazu u Tramontanu.


Detalj iz Belog.


Pogled iz sobe prema otoku Krku.


Na putu prema Lošinju i Osorščici vidio sam tri bjeloglava supa kako se spuštaju na suhozid na brdu, ali kroz prozor automobila u vožnji nisam mogao bolje snimiti.


Na usponu prema domu Sv. gaudent i vrhu Televrina pogled na zanimljiv poluotok.


Putem je bilo puno cvjetova kadulje, vrijeska, , majčine dušice, ciklame, zvončika i drugih, kao i ovog gospinog trna i smilja (Cresko - lošinjski arhipelag ima više biljnih vrsta nego cijela Velika Britanija).




Na terasi doma srećem poznatu grupu planinara iz Bjelovara.


Kraj doma sam ugledao janje koje se na trenutak odvojilo od ovce.


Dok se Bilogorci spuštaju prema Osoru, mi krećemo prema vrhu Osorščice.


Pogled sa uspona na vrh prema dijelu otoka Cresa


i gradiću Osoru.


Na vrhu.


Zanimljiv prijelaz osiguran sajlama i klinovima nazvan "Slovenčica".


Zalaz sunca nakon povratka u dom Sv. Gaudent.


Na fotkama za povećati Beli, Osor i Brseč.


Detalji sa Osorščice i kolaž sličica.


DODATAK:

U dječjoj utrci su svi pobjednici.


Proglašenje najboljih za Torpedo Kup (nedostaju Gorana, Ina, Lorena, Antonio i Filip).

Prošli vikend imali smo dvije orijentacijske utrke, u subotu kratku u Jastrebarskom na prostoru bivše vojarne i oko dvorca Erdödy a u nedjelju dugu i strmu po planini Kalnik. Dobra organizacija od OK Jelen i OK Vihor, a i vrijeme nam je bilo sklono, za razliku od lani kad smo trčali po kiši.

Mjesto okupljanja je bilo u perivoju dvorca Erdödy. Perivoj se obnavlja, a kažu kako će se i dvorac uskoro obnoviti.




Gorana dolazi na ciljnu kontrolu.


Prije proglašenja nagrade za najzaslužnije članove OK Jelen.


Proglašenje najboljih (u mojoj kategoriji izgubio sam treće mjesto za nekoliko sekundi).




Pogled na vrh planine Kalnik iz sobe gdje smo prespavali u mjestu Kalnik.


Kalnički podrum iznad kojeg je Kalnička klijet gdje smo navratili prije spavanja (lijepo i jeftino).


Smjestili smo se na klupama kod planinarskog doma na Kalniku.


Pogled na staru gradinu Kalnik u koju se nekad davno po legendi kralj Bela IV sklonio s pratnjom bježeći pred Tatarima, a lokalno stanovništvo prehranilo ih je šljivama.




Kalničko Prigorje.


Na stijenama Kalnika često se mogu vidjeti penjači.


Detalj sa dječje utrke.


Staza je bila duga i teška i nekima je trebalo puno vremena za doći na cilj, a bilo je i odustajanja.


Fotke za dvoklik:






Proglašenje najboljih na terasi ispod doma (ja opet četvrti).