po putu i azimutu

U sklopu Dječjeg tjedna Planinarsko društvo Kamenjak i Gradska knjižnica Rijeka organizirali su jesensku šetnju planinarskom stazom Šuma Striborova. Ovo je već šesti put da se održava ovakva šetnjica za najmlađe u pratnji roditelja i iskusnih planinarskih vodiča. Uz laganu šetnju stazom, predškolci i mlađi školarci uživali su i u igrokazu sa vučicom, zecom, bukvom, kupusom i tvorom, nešto izmjenjenom pričom Zvonimira Baloga o vuku, zecu i ovci. Priču su čitali članovi Studentskog čitateljskog kluba GKR – Tina Babić, Hana Grubišić, Sanja Štajdohar, Tea Sokolić i Kristina Bijelić.

Poučna planinarska staza Šuma Striborova nalazi se u riječkom predjelu Bivio, sačuvanim djelićem divljine između urbanih naselja. Ova tabla je na početku staze.


Postavljali smo ovakve pločice kako bi djeca raspoznala biljke.


Odmor na livadi gdje se čita priča (prepoznajete li tvora?).




Neke je priča uspavala, makar se spominjao i gladni vuk.


U ovakvoj šetnji treba se i okrijepiti.




Tu su i pravi planinarski dnevnici i pečati.


Ovo je za vuka.


Sa vidikovca u šumi pogled na otok Cres.


Veće fotke iz šume, ukolažu cvijet zvjezdana, list ruja, modri kotrljan i gljive puhare.


Povratak nazad.


Silazak na cestu prema autobusnoj postaji.


Dodatak:

U GOSTIMA KOD KUME ŠUME

Šuma nas je zvala,
Pozive nam slala,
Rekla crnom kosu:
Zovi djecu! To su
Moji gosti najmiliji,
Najvedriji,najčiliji.
A kos na vrh hrasta stao,
Zviždukom nas dozivao:
Ovdje vam je, djeco, raj,
Pozdravlja vas stari gaj. (Grigor Vitez)

U šumi uz stazu bilo je mirisnog vrijeska.

Oznake: šuma, striborova, bivio

Prošli ponedjeljak cijelu Hrvatsku pogodio je ciklon sa jakim vjetrom i oborinama, na Krčkom mostu je izmjerena brzina bure od čak 237 km/h što je onemogućilo promet, a u bolnicama su se primali samo hitni slučajevi jer je bilo teških povreda od padova. Letećeg vatrogasca ste sigurno vidjeli, a on nije jedini koji je letio, skoro sam i ja na jednom mjestu dok sam išao pješice na posao.
Malo iza u prolazu kod ove zgrade je jako zapuhalo i morao sam se čvrsto držati za zidić dok ne prođe reful.



Na lukobranu, jednom od riječkih šetnica ovaj put nije bilo šetača, a čuo sam da su potonule dvije ribarice koje su bile vezane uz lukobran.


Na putu sam vidio više prevrnutih baja smeća.


Vatrogasci režu i otklanjaju popadala stabla.


Puno je reklamnih panoa letjelo preko ulica, ali ovaj dremljivi "nema veze" je odolio.


Bura se nije držala ograničenja brzine.


Sličice iz riječkog naselja Srdoči.




Neke fasade na neboderima nisu ostale čitave.


Ni na Pehlinu nije bilo bolje, ovdje se urušio potporni zid.


A ova stabla u parkiću su se izvrnula.


Pa ti idi.


Na većim fotkama bura na moru koju je snimio @orada, parkić na Srdočima nakon bure i potrgani reklamni pano kome nije ni Lupocet pomogao.


Ovu poznatu riječku zgradu bura još nije odnijela.
.