po putu i azimutu

Kalnik je planina smještena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, sj. dio u Zagorju u Varaždinskoj županiji, a južni u Prigorju, u Koprivničko-križevačkoj županiji. Bilo planine dužine oko četrdesetak kilometara proteže se od istoka do zapada, najviši vrhovi su Vranilac na 643 metra, i Peca na 624 metra. Bio sam već nekoliko puta na ovoj planini, ,jednom i biciklom iz Bjelovara. Ovaj put sam došao na orijentacijsko natjecanje i nakon utrke i proglašenja prvog dana krenuo sam sa Nelom prema vrhu najkraćim putem, dijelom kojim smo i išli na start utrke.

Prije uspona na vrh posjetili smo stari grad Kalnik odakle se lijepo vidi vrh sa stjenovitim zubima.




Bilo je zanimljivo gledati penjače na stijenama.


Od planinarskog doma Kalnik do vrha Vranilac ima oko 15 min i brzo smo bili pod vrhom. Bijelo u krošnjama je cvat jasena.


Lijepi pogled na pitomo Prigorje i selo Kalnik.




Odavde polijeću zmajari i paraglajderi.


Do vrha ima 7 ovakvih stijena koje zovemo Zubi.


Fotkamo lijevo


i desno.


Na Vranilcu, najvišem vrhu Kalnika.




Ima i žig!


Ispod vrha se nalazi TV odašiljač.


Na sjeveru Čevo na Ivanščici.


Vratili smo se dužim putem preko Zubi ,ispod nekih se možemo i sakriti.


Na nekim mjestima bilo je strmo i sklisko.


Na fotkama za povećati: cvjetovi lastavine pod vrhom, pogled s vrha i kolaž sličica s Kalnika.


Stijena pod starim gradom Kalnik, mlječika sa mravcima i planinarka Nela na vrhu.


Uvečer prije spavanja u sportskoj dvorani u Križevcima prošetali smo ovim zanimljivim mjestom, svidjela mi se ova sačuvana stara arhitektura u sklopu Gradskog muzeja u centru grada.


DODATAK:
Ovako se ide preko Sedam zuba ( link ).

Prošli vikend bili smo na proslavi Dana općine Tinjan, po običaju uz bogat sportski i kulturno umjetnički program. Uz mali nogomet, jahanje, pljočkarenje i druge aktivnosti bilo je i orijentacijsko trčanje, zadnja utrka Torpedo kupa proljeće 2012. Pobjednik utrke u u seniorskoj kategoriji bio je Mauricio Krizmanić iz pazinskog Sportskog društva Trickeri, drugi je bio Igor Dučak koji trči za klub Komenda iz Slovenije, a treći Edi Grbac iz OK Torpedo. Kod kadetkinja pobijedila je Iva, a Denis, Mauro i Teo kod dječaka, svi iz OK Torpedo.

Županski kameni stol na vidikovcu u Tinjanu gdje su nekad vijećali, lijevo od njega bio je start point orijentacijske utrke.


Crkva koja mi nije cijela stala u objektiv.


Uličice starog Tinjana koji se spominje još u antici, u rimsko doba Attinianum je čuvao granice porečkog agera prema nedovoljno romaniziranoj unutrašnjosti Istre i nadzirao prometnicu prema Tarsatici..




Turnir u pljočkarenju kojeg smatraju i svjetskim prvenstvom.


Moglo se natjecati i u daljinskom jahanju.


Jedna od kontrolnih točaka u šumi.


Iva nije imala konkurenciju.


Denis, Teo i Mauro sa medaljama.


Jaka konkurencija u seniorima.


Uz 250 besplatnih porcija graha za sve učesnike i goste bilo je i vina i mineralne vode. Gladni orijentacisti su u sredini slike.


Na većim fotkama pogled sa vidikovca, plakat Dana općine Tinjan i pogled na korito Pazinčice kod Pazinske jame.


Nakon što smo pokupili kontrole i spremili šator otišao sam do susjednog mjesta Kringa.


Ovdje počinje staza suhozida.


A Kringa je poznata po prvom europskom vampiru Juri Grando. U kafiću Vampir sam popio kavu, a imaju i koktel Vampir Grando koji nisam kušao jer me čekala vožnja do Rijeke.


DODATAK:

Dok smo u Tinjanu u subotu imali skoro ljetno vrijeme drugi dan sa prozora zgrade u Rijeci vidio sam snijeg na Tuhobiću.

OK Vihor 5. i 6. svibnja organizirao je natjecanja u orijentacijskom trčanju za Kup i Prvenstvo Hrvatske na novoj karti na planini Kalnik. Mjesto okupljanja bilo nam je u ugodnom ambijentu kod planinarskog doma Kalnik. (Više o natjecanju na OK Vihor).

Ovaj put nešto manja ekipa iz OK Torpedo se smjestila oko ovog drvenog stola kraj doma


odakle je bio lijep pogled na kalnički stari grad gdje se kralj Bela IV sklonio pred Tatarima.


Zanimljiv ormarić od starog prozora u domu.


Do starta smo išli planinarskom stazom kroz šumu kojom se može doći za 15 min. do vrha Vranilac (643 m.), najviše točke planine Kalnik.


Nakon utrke prije proglašenja prošetali smo do starog grada. Stari grad Veliki Kalnik prvi put se spominje 5. lipnja 1243. godine u ispravi kralja Bele IV., a nakon što su Tatari osvojili Ugarsku i veliki dio Hrvatske ovdje su doživjeli prvi poraz.






Ovim stubama se mora proći do najvišeg dijela gradine.


Pogled sa zidina na planinarski dom.


Na stijenama na kojima je stari grad sagrađen je vježbalište penjača sa nekoliko smjerova.




Pronašao sam cvjetove ljekovitog rosopasa.


Kraj gradine je postavljeno ciljno mjesto utrke.


Na proglašenju najbolje seniorke, pobijedila je Vinka iz OK Kapela.


U kategoriji W14 Iva iz OK Torpedo na trećem mjestu.


David u kadetima do 16 g. također na trećem mjestu oba dana, a ja sam u veteranima u utrci za PH drugog dana uspio dobiti brončanu medalju makar sam bio peti jer su nastupali i strani orijentacisti.






DODATAK

Uz dvije službene orijentacijske utrke OK Vihor je organizirao i dječju utrku i natjecanje u microtreku.